Radnici javnih službi sad već masovno dobivaju sporove oko zaostalih plaća. Država se i dalje besmisleno bori, našim novcem
'Ovo je briljantan sindikalni uradak, nijedan radnik nije izgubio spor', kaže nam Željko Stipić, šef školskog Sindikata Preporod
Svakodnevnim pregledom sudske prakse, odnosno odluka hrvatskih sudova, i neupućeno će oko primijetiti zaista nepregledan broj presuda koje svakoga dana, u svoju korist, dobivaju radnici javnih službi. Posljedica je to masovnih tužbi u koje su krenuli njihovi sindikati zbog akumuliranog duga za plaće. Ta je masovnost dobila na dodatnom zamahu nakon što je Vrhovni sud odbio državu koja je javnim službenicima sporila akumulirani zaostatak. Međutim, poslodavci – škole, fakulteti, instituti, ustanove socijalne skrbi – i dalje osporavaju tužbe.
Zato se u konačnici nabija dodatan trošak za javni novac jer apsolutno sve tužbe završavaju u korist radnika. Čelnici nekoliko sindikata javnih službi s kojima smo razgovarali ne kriju zadovoljstvo ovim, kako kažu, briljantnim sindikalnim uratkom. Radnici se za zaostale plaće, po glavi, naplaćuju iznosima koji variraju od otprilike 4000 do preko 10.000-15.000 kuna. Do kuda će ići trošak po javni novac, slikovito pokazuju podaci o broju pokrenutih sporova koji se ugrubo procjenjuje na 65.000 sindikalnih. A ljudi su tužili i samostalno.
Sindikati o tisućama tužbi
Dugovi koje prosvjetari i ostali djelatnici javnih službi uspješno i pravomoćno utjeruju na sudovima, nastali su od prosinca 2015. do siječnja 2017. kada im država, suprotno potpisanom sporazumu, nije povećala osnovicu za šest posto. Geneza ovoga spora seže još u 2006. godinu i doba Vlade Ive Sanadera. Dogovoren je tada rast osnovice po stopi od šest posto za 2007., 2008. i 2009. godinu. Međutim, povećanje za 2009. izostalo je zbog krize.
Vlada i sindikati dogovaraju da će se zaostatak realizirati nakon što rast BDP-a dosegne dva ili više posto tijekom dva uzastopna tromjesečja u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Takav rast BDP-a konačno je ostvaren 2015., no tadašnja Vlada Zorana Milanovića to osporava i tvrdi da se još nisu stekli uvjeti. Tu nastaje spornih 14 mjeseci za koje radnici sada utjeruju dug. Nakon uspješnih pilot tužbi i nakon odluke Vrhovnog suda da argumentacija države jednostavno ne drži vodu, krenuli su masovni sporovi i organizirana sindikalna akcija.
Željko Stipić, šef školskog Sindikata Preporod, kaže kako imaju 4300 tužbi u cijeloj Hrvatskoj, Vesnica Garašić iz Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja (NSZVO) ističe brojku od 3908 sudskih postupaka pokrenutih u organizaciji njihovog sindikata, Jadranka Dimić iz Sindikata zaposlenih u socijalnoj skrbi kaže da se njihov broj kreće na oko 500, a Nada Lovrić iz Nezavisnog sindikata zaposlenih i srednjim školama kaže kako ih oni imaju 7800. Broj radnika iz njihovih područja djelovanja koji su tužili za osnovicu i veći je, jer su neki tužili samostalno.
Zagrebački sud zatrpan
Sve ove tužbe, bez iznimke, završavaju presudama u korist radnika. Stipić kaže kako dosad broje najmanje 2100 pravomoćnih i naplaćenih. Prema podacima Garašić iz visokoškolskog sindikata, pravomoćno okončanih postupaka imaju 620, u socijali je isplaćena četvrtina sindikalnih tužbi, a procjena je srednjoškolskog sindikata da im je polovina od 7800 tužbi već riješena. Iznosi koje radnici dobivaju, variraju. Primjerice, u NSZVO-u se visina tužbenih zahtjeva, ovisno o broju utuživih mjeseci i radnom mjestu člana, kreću od 3570 do 14.834 kune bruto plus zatezne kamate.
S obzirom na ujednačenu sudsku praksu nakon odluke Vrhovnog suda, u sindikatima se čude osporavanju tužbi od strane poslodavaca. Neki od njih, tvrde nam iz sindikata, traže i dodatna vještačenja, neki angažiraju odvjetnika da ih zastupa na sudu, a sve to nabija (nepotreban) veći trošak po – u finalu – javni novac. Tužbe se, pritom, značajno sporije rješavaju na Općinskom radnom sudu u Zagrebu koji je doslovno zatrpan.
‘Biljantan sindikalni uradak’
Vesnica Garašić nam kaže kako je, prema informacijama njihovog odvjetnika, zagrebački sud zaprimio otprilike 20.000 tužbi za osnovicu iz javnih službi. “Jedan odvjetnik nam zastupa isključivo Zagreb, gdje vodi 2060 predmeta, od kojih je okončano i isplaćeno tek 200 predmeta”, kaže Jakov Trupeci, sindikalni pravnik NSZVO-a s kojim smo također razgovarali. “S pozicije sindikata, ovo je briljantan sindikalni uradak, nijedan radnik nije izgubio spor”, kaže nam Željko Stipić koji spori nečinjenje države nakon odluke Vrhovnog suda kojim je argumentacija države odbijena.
“Dovoljno bi bilo da su zauzeli stav da se tužbe ne osporavaju, a ovako s dodatnim nabijanjem troškova, što je to nego flagrantan primjer neodgovornosti prema trošenju proračunskog novca”, pita se. Jadranka Dimić dodaje kako se sindikati ne bi ni usudili ući u ovako masovan pothvat bez ujednačene sudske prakse. Nada Lovrić zaključuje kako su članovima željeli pokazati i važnost sindikalnog organiziranja. Ostaje nejasno čemu se i dalje nabijaju troškovi u ovim sporovima kada oni, bez iznimke, završavaju u korist radnika.