Radnici na groblju pokojnicima uzimali zlato, optuženi i da su im čupali zube. Sud ih oslobodio jer su 'neškolovani'
Ovo je treća, nepravomoćna presuda u ovom bizarnom slučaju
Grobarima i nosačima osječke gradske tvrtke Ukop, optuženima da su u razdoblju od 1993. do 2013. godine s posmrtnih ostataka pokojnika iz grobnica te sanduka u mrtvačnicama skidali nakit i satove te ih zadržavali, danas je na Općinskom sudu u Osijeku izrečena oslobađajuća presuda, piše Jutarnji list.
Treće je to suđenje optuženima i treća presuda do sada. Za razliku od prve dvije koje su bile osuđujuće, ova nepravomoćna presuda oslobodila je krivnje osam grobara: Branislava Raškovića, Romana Rusana, Vladimira Šaulića, Sanela Drakčića, Zorana Martića, Dejana Vujića te Željka Molnara i Matu Miškovića. Kad je riječ o nosačima – Ivici Dizdaru, Željku Arlaviji i Ivici Ećimoviću – optužba je odbijena jer je otišla u zastaru.
Optužbe i obrana tijekom postupka
Grobare i nosače teretilo se da su teškim krađama priskrbili imovinsku korist od najmanje 162.800 kuna. Svi oni su tijekom suđenja odbacivali krivnju, iako je dio njih u istrazi priznao kako su s tijela pokojnika, odnosno iz lijesova, uzimali zlatninu, satove pa i vadili zlatne zube, piše Jutarnji. Večernji pak navodi kako je sve to zaplijenjeno te da će sada po svemu sudeći ostati u vlasništvu RH.
U obranama su problematizirali činjenicu da se ne zna tko su oštećenici, kao ni točni datumi krađa, te se navodilo da nije riječ o krađama “jer je bila uobičajena praksa da grobari prilikom iskapanja grobnica zbog novih pogreba uzmu sve ono što u grobnici nađu”.
Tužiteljstvo je pak tvrdilo da su okrivljeni “na osobito drzak način oduzeli tuđe pokretne stvari i oskvrnuli tijela pokojnika, pri čemu su to činili na svom radnom mjestu koristeći priliku i zlorabeći svoj položaj da dođu do određenih vrijednosti.” Pritom su isticali kako su uzete stvari osobama koje su njihovi zakonski nasljednici. No, iz obrane se navodilo kako oni smatraju da je “stvar koja odlazi s pokojnikom napuštena stvar”.
Riječ suca o presudi
Donoseći danas oslobađajuću presudu sud je na optuženike primijenio “zabludu o biću djela”. “Godinama se tako postupalo, sam je nekadašnji direktor Ukopa kazao kako je 30 godina trajala praksa “tko nađe-nađe”. Kazneno djelo teške krađe se može počiniti samo s izravnom namjerom. U odnosu na tu zabludu, kako je raniji sudac obrazložio, zlato i vrijednosti koje su nađene, a ne zna im se vlasnik, su blago koje pripada Republici Hrvatskoj”, kazao je sudac pa zaključio:
“Za vrijednosti za koje se zna odakle su uzete, vlasnici su pokojnikovi nasljednici. S obzirom da su se suci dvoumili oko toga, i to je pravno pitanje, nema razumnog razloga da bi to trebali znati vi koji ste relativno neškolovani i nemate pravna znanja. Zakon o vlasništvu je veliki zakon. Stvar je u tome da se djelo može počiniti samo s namjerom, zato ste svi bili oslobođeni”.