Radničko vijeće HNK teško optužuje Dubravku Vrgoč: ‘Kaos i mobing. To je istina o njenom radu’
Medijima je danas stiglo otvoreno pismo, kako stoji u potpisu s imenima i prezimenima, 'predstavnika većeg dijela zaposlenika HNK u Zagrebu'
Članovi Radničkog vijeća i sindikalni povjerenici u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu obratili su se javnosti otvorenim pismom kako bi, navode, “ukazali na obmane i neistine o intendantskom mandatu Dubravke Vrgoč koje se objavljuju u medijima već osmu kazališnu sezonu, ali i tijekom izbora za novog intendanta”. Govoreći o izboru novog intendanta, ističu kako svaki mandat ima trajanje te da se Vrgoč ne smjenjuje nego je u tijeku regularan natječaj.
“Moramo napomenuti i javnosti važan podatak da je Dubravku Vrgoč na čelo ZKM-a i na čelo HNK postavio gradonačelnik Milan Bandić“, stoji u priopćenju.
Pišu i kako Opera i Balet nikada nisu imali manje naslova i broja izvedbi, a “bijeli balet gotovo da je iščezao”. Još jednom ističu poteze intendantice “u slučaju širenja covida u kazalištu” te navode kako “provođenje mobinga potvrđuje i to da su brojni zaposlenici i dugogodišnji suradnici napustili HNK”. Na kraju pozivaju nadležne institucije da “dobro razmisle i donesu pravu odluku”.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Obraćamo se javnosti kako bismo ukazali na obmane i neistine o intendantskom mandatu Dubravke Vrgoč, koje se uporno već osmu sezonu pa i sada u tijeku natječaja za izbor intendanta HNK u Zagrebu, objavljuju u pojedinim medijima, u maniri političkih kampanja i samopromocije.
Ovime nam je namjera isključivo ukratko iznijeti istinu o situaciji u kojoj se nalazi HNK u Zagrebu u posljednjih osam sezona.
O izboru intendanta
Mandat intendanta traje četiri godine. U zagrebačkom HNK niti jedan intendant nije vodio kazalište dulje od dva mandata koliko ga je vodila i Dubravka Vrgoč. Dakle, ne radi se o smjeni, kao što se pokušava predstaviti u medijima, već o regularnom natječaju. Dodatno zabrinjava što ovakva vrsta dezinformacije dolazi od osobe koja inzistira da nitko za vrijeme njezinog mandata nije dobio otkaz, čvrsto se držeći podatka da su neproduživanje ugovora na određeno i otkaz različiti pojmovi.
Zanimljiv je pokušaj obmanjivanja javnosti, predstavljanje ideje o političkoj smjeni. Već smo objasnili razliku između smjene i izbora, a sada moramo napomenuti i javnosti važan podatak da je Dubravku Vrgoč na čelo ZKM-a i na čelo HNK postavio tadašnji gradonačelnik Milan Bandić uz suglasnost tada aktualne ministrice Andreje Zlatar Violić.
O repertoaru i organizaciji rada
Čvrsti repertoar trebao bi se podrazumijevati, međutim, u Operi i Baletu on više ne postoji. Opera i Balet nikad nisu imali manje naslova i broja izvedbi, što premijernih, što repriznih, a bijeli balet kod nas gotovo da je iščezao. Svjedoci smo i toga da za operni ansambl u matičnoj kući nema mjesta čak niti za vrijeme priprema premijernih naslova. Čitav zbor, solisti, orkestar sa svim pripadajućim instrumentima kao što su harfa, timpani, a i glasovir sele u potpuno neprimjerene prostore. Organizacijske probleme u Operi nisu uspjela riješiti čak tri ravnatelja, koliko ih je za vrijeme mandata Dubravke Vrgoč bilo.
Poslovni ravnatelji, rukovoditelji marketinga, rukovoditelji računovodstva također su se mijenjali dosad nezapamćenom brzinom, a razlog nije niska plaća kako se javnosti plasira, već nemogućnost profesionalnog obavljanja posla zbog dezorganizacije i kaosa u poslovanju. Takvo stanje je nastalo iz razloga neopravdanog mijenjanja procesa rada, donošenja naprasnih i nepravodobnih odluka, neprepoznavanja prioriteta, čestog improviziranja, iskazivanja neutemeljene samovolje pri donošenju odluka, nepoštivanja profesionalnih stavova suradnika…; a sve pod krinkom unaprjeđivanja načina rada, što ukazuje na temeljno nepoznavanje strukture i organizacije poslovanja HNK u Zagrebu, ali i uopće.
O temeljima umjetničkih struka…
S velikom tugom i zabrinutošću moramo konstatirati kako čelna osoba hrama hrvatske kulture ne zna kako se prezivaju nacionalni prvaci opere, ne barata ključnim pojmovima iz glazbe, na opće zgražanje pred punim gledalištem umjesto Zinka Kunc izgovara Zrinka Kunc, bez imalo srama izjavljuje kako ne zna da su žice za glazbene instrumente potrošni materijal i začuđena je spoznajom da balerine ne mogu koristiti špice samo na predstavi, već su im nužne i na pokusima. A takve se nedopustive “greške“ ponavljaju i u osmoj sezoni intendanture.
O koprodukcijama, projektima….
U intervjuima 2014. i 2015. Dubravka Vrgoč razdraganoj naciji pompozno predstavlja sezonu u kojoj dovodi Jima Jarmuscha, koji će u HNK postaviti operu Tesla. Iako nije izvedena, o toj se suradnji jednostavno prestalo govoriti, nikada javnosti nije objašnjeno zašto se odustalo od tog projekta. O financijskim reperkusijama takvog neuspjelog projekta vjerojatno tek trebamo ponešto saznati.
Kad pričamo o koprodukcijama sa znamenitim kazalištima, poznatim kazalištima, uvaženim kazalištima, važno je znati da svaka znamenita institucija ima svoje ime i upućenijoj je publici poznata upravo po svom imenu. Koprodukcije u kojima je za vrijeme mandata Dubravke Vrgoč sudjelovala nacionalna kazališna kuća nisu dogovarane s kazalištima odgovarajućeg ugleda i statusa što je rezultiralo umjetnički trećerazrednim eksperimentalnim predstavama koje su i publici bile potpuno nezanimljive.
Korona kriza
Korona kriza možda je najpoznatiji dio priče o upravljanju Dubravke Vrgoč. Svejedno, čak ni ovdje ne prestaje manipulacija činjenicama. Činjenica je da je na predstavu Seviljskog brijača došao zaraženi statist. Činjenica je da je on prema napucima epidemiologa javio nadređenima u kazalištu da boluje od covida. Činjenica je da je Dubravka Vrgoč obaviještena. Činjenica je da se nastavilo raditi kao da se ništa nije dogodilo i da je tada korona buknula u kazalištu.
Isto tako, činjenica je da je Dubravka Vrgoč izrijekom tražila da se od članova orkestra i zbora traži antedatiranje bolovanja, u prijevodu, da tvrde da su bili u samoizolaciji na dane kad su radili. Činjenica je i da je takvo ponašanje bio povod kaznenoj prijavi zbog neprovođenja epidemioloških mjera. Tragična smrt Ante Topića rezultat je takvog odnosa, a ne povod za kaznenu prijavu, kako se uporno pokušava prikazati u medijima.
O suvremenom poslovanju, publici, uspjesima…
Jedan od temeljnih postulata u nastupnim intervjuima Dubravke Vrgoč 2014. g. bio je tvrdnja da će HNK u Zagrebu iz 19. uvesti u 21. stoljeće. Ova izjava je upitna već po tome što dovodi u pitanje sve dotadašnje intendante/uprave/umjetnike/djelatnike i omalovažava vrijedan rad mnogih generacija. Odgovorno tvrdimo da se tijekom godina u HNK u Zagrebu pratila suvremenost, kako u umjetničkom tako i u poslovnom smislu, pri tome ne zanemarujući tradiciju i sve zadaće koje HNK u Zagrebu kao najstarija nacionalna (nekada i matična) kazališna kuća u Hrvatskoj ima obvezu.
Slijedom toga želimo reći kako se upravo u ovih posljednjih sedam sezona dogodilo suprotno (o temeljnom repertoaru već je ponešto rečeno), poslovanje je postavljeno neinventivno, zastarjelo, nekreativno… Ovdje možemo istaknuti segment marketinga i prodaje kao bitnog dijela rada prema javnosti. Ukinuti su svi do tada već postojeći korišteni suvremeni marketinški alati, a o nedostatku uvođenja novih da i ne govorimo.
Nova publika (ili zanemariv broj kod posjetitelja dramskih predstava) nije stvorena nego je dio brojne stalne publike (umirovljenici, nastavnici – koji dovode učenike, organizatori grupnih posjeta u Zagrebu i drugim dijelovima Hrvatske, agencije, pretplatnici i dr.) doveden u situaciju da im je onemogućeno pravodobno informiranje o repertoaru i izvedbama (prekasno i stalno neopravdano mijenjanje rasporeda predstava); uvođenjem visokih cijena (Orašar i predstave u prosincu), umjetno stvorenim gužvama (zbog nekorištenja online prodaje), naprasnim ukidanjem redovnih popusta otežana im je kupovina ulaznica i organiziranje dolaska u HNK i dr.
Ovo se odnosi na razdoblje prije pandemije, trenutno su problemi specifični, no i sada se puno više improvizira, nego planira. Stalna publika je većim dijelom ostala vjerna HNK-u, iako često izražavaju nezadovoljstvo. Jednako tako djelatnici svojim trudom uspijevaju i u ovakvim uvjetima odraditi posao kako ne bi došlo do veće štete (to se odnosi na umjetničke ansamble, Stručne službe, Tehniku).
O mobbingu….
O zlostavljanju djelatnika od strane Dubravke Vrgoč već se dugo govori u zagrebačkim kazališnim, kulturnim pa i ostalim sredinama. Ponekad neki medij objavi nešto o tome, sve nadležne institucije su obavještavane, no i nadalje se ovaj problem zanemaruje. Zlostavljanje se zaista dešava! Ukratko, djelatnici su ponižavani, omalovažavani, neutemeljeno optuživani, ismijavani, oduzimani su im radni zadaci, radno zalaganje i rezultati ocjenjivani su na pogrešan i vrijeđajući način i još mnogo toga…
To je razlog što je velik broj djelatnika otišao iz HNK; osobe raznih dobi, spolova, neki dugogodišnji djelatnici, mnogi zaposleni u mandatu Dubravke Vrgoč. Ove činjenice dovoljno govore da se ovdje ne radi “o stilu upravljanja“, već o nedopustivom ponašanju koje djelatnicima uzrokuje zdravstvene probleme, a posljedice na procese rada su nesagledive.
Iako bi se o svemu navedenom (ali i nenavedenom) moglo još puno pisati, ovdje smo ukratko iznijeli glavne točke iznimno teške situacije u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, kako bismo informirali javnost o činjenicama, a nadležne institucije zamolili da dobro razmisle i donesu pravu odluku.
Mario Bokun
Damir Kovač
Jozo Kraljević
Dunja Novković
Ljubomir Puškarić
Lujza Vukičević
Predstavnici većeg dijela zaposlenika HNK u Zagrebu, sindikalni povjerenici u funkciji radničkog vijeća