Pričali smo s ljudima koji spašavaju migrante na Sredozemlju. Evo kako to zapravo izgleda - vani, na pučini
30-godišnji Daniel Hempel kaže da za njih to nisu migranti, već gosti na brodu
Na Sredozemnom moru iz tjedna u tjedan ponavlja se ista drama. Spasilački brodovi, uglavnom pod upravljanjem nevladinih organizacija, na pučini spašavaju ljude koji bježe preko Mediterana, pokušavajući se domoći Europe.
No, tada se redovito događa novi zaplet. Europske zemlje, poput Italije, u kojima su najbliže sigurne luke, ne dozvoljavaju da se spašeni migranti iskrcaju na njihovom tlu. Od kraja srpnja, mediji su izviještavali o cijelom nizu takvih slučajeva – desecima migranta koji danima čekaju na spasilačkom brodu, nadajući se da će se članice Europske unije dogovoriti i prihvatiti ih.
Slučaj broda Open Arms
Upravo ovih dana aktualan je slučaj broda Open Arms, koji je početkom kolovoza spasio 121 migranta. Brod se, međutim, danima nalazi vodama pred talijanskim otokom Lampedusa jer mu nijedna europska zemlja ne dopušta pristajanje u luku. U rješavanje njegove sudbine uključio se i novi predsjednik Europskog parlamenta David Sassoli.
„Svaki put kada brod dođe do europskih voda, ponavljaju se isti prizori i retorika. Posljednji slučaj tiče se broda Open Arms, na kojem se nalazi 121 osoba, i koji nema gdje pristati”, napisao je Sassoli u četvrtak u pismu predsjedniku Europske komisije Jean-Claude Junckeru. Sassoli je podsjetio da se, prema izvješćima medija, na brodu nalazi 31 maloljetnik, među njima i blizanci iz Etiopije stari tek devet mjeseci, i žene na čijim su tijelima vidljivi znakovi nasilja i zlostavljanja.
Kako se rješavaju krize
„Ako Europska unija ostane ravnodušna prema njihovoj sudbini, to bi značilo slaganje patnje na patnju, a uvjeren sam da čuvari europskih ugovora ne vjeruju da je to ispravno”, napisao je Sassoli. Pozvao je da se hitno osigura humanitarna intervencija i dogovori poštena raspodjela migranta.
Na taj način riješene su neke ranije krize. Krajem srpnja je, primjerice, bio blokiran brod talijanske obalne straže s oko 140 spašenih ljudi. Dio ljudi, maloljetnika i bolesnih, iskrcano je nakon kraćeg vremena, ali je Italija dozvolu za iskrcavanje ostalih dala tek nakon što su talijanska Katolička crkva i pet članica EU-a pristale preuzeti brigu za njih.
EU nema pravog odgovora
Nekako u isto vrijeme, brod „Alan Kurdi”, nazvan prema trogodišnjem dječaku iz Sirije koji se prije četiri godine utopio u Sredozemlju, spasio je u moru blizu Libije 40 migranta. No, Italija im je formalno zabranila ulazak u svoje teritorijalne vode. Brod njemačke nevladine organizacije Sea Eye ipak je na kraju dobio dozvolu za uplovljavanje na Malti, nakon što su se članice EU-a dogovorile oko prihvata migranata.
I taj slučaj pokazao je da za krize na Mediteranu Europska unija nema pravi odgovor. Spasilački brodovi osuđeni su čekati ad hoc političke dogovore.
Spašavanje ljudi, a ne politika
Takva privremena rješenja, na koja moraju čekati nekad dan do dan i pol, a nekad i puno duže, problem su za nevladine organizacije koje provode operacije spašavanja na Mediteranu. “Nekad je potrebno po nekoliko dana da se nađe rješenje, a mi imamo spasilački brod koji nije opremljen za to da na njemu duže vrijeme boravi veći broj putnika”, kaže za Telegram glasnogovornica organizacije Sea Eye Carlotta Weibl.
“Mi smo odgovorni za spašavanje ljudi, to je naša zadaća. Nalaženje političkih rješenja nije naš posao”, dodaje Telegramova sugovornica. Napominje pritom kako organizacija koju zastupa nema ni namjeru niti interes ulaziti u političke bitke. “Naš je jedini interes spašavanje ljudi”, poručuje Carlotta Weibl.
Rigorozni talijanski zakon
Za organizacije poput Sea Eye-a situaciju će otežati uredba koju je početkom tjedna izglasao talijanski Senat. Njome su uvedene oštrije sankcije za brodove koji spašavaju migrante na moru.
Umjesto dosadašnjih 50 tisuća eura, maksimalna novčana kazna za brodove koji ulaze u talijanske vode bez odobrenja povećana je na milijun eura. Osim toga, izvijestila je Hina, uredba predviđa uhićenje kapetana koji ignoriraju naredbe da se drže podalje i poziva pomorske vlasti da zaplijene njihove brodove.
‘I dalje ćemo spašavati ljude’
Za Carlottu Weibl ta su nova pravila “nečuvena” i “nemaju nikakve veze s međunarodnim pravom”. To, međutim, ne znači da će odustati od svog djelovanja na Sredozemlju.
“Nastavit ćemo spašavati ljude. Nema tog iznosa zbog kojeg bismo zaključili da više nećemo raditi to što radimo. Ljudski život ne može se usporediti niti s jednim iznosom”, kaže glasnogovornica njemačke nevladine organizacije.
Kako to izgleda u stvarnosti?
Na brodu Sea Eye-a, u misiji spašavanja migranata u Sredozemnom moru, sudjelovao je Daniel Hempel, 30-ogodišnjak iz Njemačke. Bilo je to krajem prošle godine, u vrijeme blagdana. Na brodu je bio zadužen za prve kontakte s migrantima na moru.
„Kad na obzoru ugledamo brod koji je u nevolji, počnemo svoje manevre. Javljamo im se, javljamo da smo nevladina organizacija iz Njemačke, da su sada sigurni i da smo tu da im pomognemo”, opisuje Daniel, s kojim smo ovoga tjedna telefonski razgovarali, kako izgleda prvi kontakt s migrantskim plovilima na Sredozemlju.
Zovu ih gostima, ne migrantima
Za vrijeme njegovog sudjelovanja u misiji, brod Sea Eye-a spasio je čamac sa 17 ljudi. Bio je 29. prosinac, oko 6.30 sati ujutro. „Bili su jako uplašeni, ali kada su shvatili da nismo vojnici i da će biti na sigurnom, situacija se smirila”, prisjeća se Daniel. Ljude koje spase, posada „Alan Kurdija” ne naziva migrantima, nego gostima. „Ti ljudi nisu prije svega migranti ili izbjeglice, oni su naši gosti na brodu”, objašnjava Telegramov sugovornik.
Nakon spašavanja, brod njemačke nevladine organizacije uputio se prema europskim vodama. Italija i Malta najprije im nisu dozvolile da uđu u njihove teritorijalne vode. „Informirali smo o tome naše goste i rekli im da moramo čekati. To ih je opet uplašilo”, kaže Daniel.
Vide Europu, a ne mogu do nje
Tek desetak dana kasnije, prisjeća se, Malta im je dozvolila da dođu na četiri milje od njezine obale, ali bez dozvole za iskrcavanje. „Zamislite kako je to za naše goste – vide obalu Europe, ali ne mogu na nju”, kaže Daniel.
Britanski „Guardian” tada je pisao o ovom slučaju, kao i slučaju Sea-Watch 3, na kojem je bilo 32 ljudi, koji su na moru zapeli 19 dana. List je u siječnju ove godine izvijestio da je Malta najprije dozvolila dvama brodovima da se zaklone od lošeg vremena blizu njezine obale i da se opskrbe hranom i vodom.
Loši uvjeti na brodu
Uvjeti na brodu njemačke nevladine organizacije nisu bili najbolji. Riječ je, kaže Daniel, o brodu koji je originalno izgrađen za istraživačke misije i primjeren je za posadu od 20-ak ljudi. Jasno je da kada primi još ljudi, preko svojih kapaciteta, situacija postaje teška. „Imamo hrane i vode za tjedan ili dva, ali ako stojite pred obalom, a ne znate kad ćete se moći iskrcati, morate početi racionalno trošiti vodu”, kaže Daniel.
Konačno, 9. siječnja malteški je premijer najavio da se ljudi koje su spasili njemački brodovi mogu iskrcati u glavnom gradu Valletti. Dogovoreno je da će ih prihvatiti nekoliko zemalja članica EU-a.
Teške emocije
Boravak u Sredozemlju ostavio je dubok dojam na Telegramovog sugovornika. „Bio sam jako dirnut, emocije su bile teške”, kaže Daniel, koji je otad pomagao organizaciji na druge načine. Najprije je bio angažiran na održavanju broda u matičnoj luci, a od travnja ove godine bavi se prikupljanjem sredstava za financiranje aktivnosti Sea Eye-a.
Stroži zakoni, poput onog nedavno donesenog u Italiji, neće spriječiti nevladine organizacije i njihove volontere, poput Daniela, da i dalje pomažu ljudima u nevolji na Mediteranu, uvjeren je naš sugovornik. „Nevladine organizacije su i dalje motivirane i neće zbog takvih zakona odustati od spašavanja ljudi na moru”, zaključuje.