Nekad je nužno odabrati stranu

Razorni izvještaj o hrvatskim željeznicama: 'Sigurnosni sustavi stari su 30 godina, signale vlakovima dajemo rukama'

Dokument Ministarstva otvara ključna pitanja nakon teške nesreće kod Novske

Stravična nesreća kod Novske, u kojoj su u sudaru dvaju vlakova poginula dvojica zaposlenika HŽ-a i 17-ogodišnji mladić, ponovno je pod povećalo stavila stanje željezničkog sustava u Hrvatskoj, sustava koji je desetljećima bremenit problemima, od nedovoljnih ulaganja u obnovu i modernizaciju do banalnih problema, poput notornog kašnjenja vlakova.

Nesreće se, nažalost, događaju. Nisu ih pošteđene niti daleko bogatije zemlje od Hrvatske. U Njemačkoj je u lipnju poginulo petero ljudi kada je regionalni vlak za München iskočio iz tračnica. Njemačka u željeznicu ulaže milijarde: državno željezničko poduzeće najavilo je da će ove godine u modernizaciju i proširenje infrastrukture investirati 13,9 milijardi eura.

Desetljeća ozbiljnih problema

Pa ipak, tragedija kod Novske – čiji se uzroci još uvijek istražuju – ponovno je skrenula pozornost na stanje hrvatskog željezničkog sustava, sustava koji je desetljećima opterećen ozbiljnim problemima, od manjka i kašnjenja kapitalnih investicija, do zastarjelosti i neučinkovitosti.

Sve je to detektirano u službenom Vladinom dokumentu: sredinom kolovoza resorno Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture dalo je na uvid javnosti nacrt strategije razvoja željezničkog sustava do 2032. godine, dokumenta koji otkriva kako država zamišlja razvoj željeznice, ali istovremeno potvrđuje sadašnje žalosno stanje.

Nedostižan europski prosjek

Dokument na jednom mjestu konstatira općepoznatu činjenicu – željeznica nam je ispod europskog prosjeka. Konkretnije: “Statistika EU ukazuje na činjenicu da je poslovanje hrvatskog željezničkog sustava u prosjeku na nižoj razini u gotovo svim pokazateljima učinkovitosti, efikasnosti i financijske održivosti u usporedbi s drugim željezničkim sustavima u Europskoj uniji”.

Nacrt strategije detaljnije iznosi probleme u pojedinim segmentima. Na primjer, navodi da su godišnji troškovi održavanja, obnove i poboljšanja željezničke infrastrukture po kilometru linija prethodnih godina bili “ispod 50 posto EU prosjeka”, što je “rezultiralo lošim stanjem infrastrukture te su nužno potrebne promjene ovih trendova”.

Vlakovi moraju voziti sve sporije

Nadalje, dugogodišnje smanjenje potrebnih financijskih sredstava za održavanje ili ulaganje u dionice željezničkih pruga dovelo je do toga da je na nekim dionicama preskočen ciklus obnove, a posljedica su privremena zatvaranja pojedinih dionica za promet vlakova ili smanjenje najvećih dopuštenih brzina.

U nedavno objavljenoj analizi stanja na željeznici, portal Faktograf naveo je da je za brzinu veću od sto kilometara na sat projektirano 52 posto ukupne duljine pruga u Hrvatskoj, ali u stvarnosti se tako vozi na sve manje pruga. Konkretno, pišu, na svega 14 posto u prošloj godini. A to je i smanjenje od tri posto u odnosu na godinu ranije.

Dramatično upozorenje sindikata

Prema podacima iz Vladinog dokumenta, pak, trenutno je privremeno zatvoreno “165 kilometara razvrstanih željezničkih pruga”. Od toga je 57,8 kilometara regionalnih i nešto manje od 108 kilometara lokalnih željezničkih pruga koje trenutno nisu u funkciji. Često se radi o linijama koje putnici rijetko koriste, gdje promet nije frekventan.

Sindikat prometnika vlakova Hrvatske, koji se s nizom komentara javio na javno savjetovanje, upozorava da je “izostanak ulaganja u osnovno održavanje postojeće željezničke mreže doveo do dramatičnog propadanja”. “Takvo stanje infrastrukture prisiljava na smanjenje brzine putničkih i teretnih vlakova radi sigurnosti, čime je željeznica sve nekonkurentnija”, ističu iz sindikata.

Ručni signali umjesto tehnologije

U nacrtu strategije se, među ostalim, spominje i tehnološka zastarjelost. Na mreži pruga ne postoji implementiran europski sustav za upravljanje željezničkim prometom, navodi dokument, a postojeći signalno-sigurnosni uređaji “na većini željezničkih pruga stari su više od 30 godina, zastarjele su tehnologije”.

Komunikacija strojovođa-prometnik na željezničkim prugama odvija se “zastarjelim analognim sustavom, čiji vijek trajanja je izašao, a pouzdanost u radu niska”. Sindikat prometnika vlakova Hrvatske osvrnuo se na spominjanje suvremenih sustava za komunikaciju: “Mi ovdje čitamo o ERTMS-u, GSM-R/FRMCS-u”, pišu, “a prešućujemo da nam vlakove u kolodvore uvode radnici ručnim signalima”.

EU novac ne stiže na vrijeme

Vladina strategija neizravno potvrđuje i probleme s korištenjem EU fondova, novca koji bi željeznički sustav trebao konačno uvesti u 21. stoljeće. Neke od najvećih EU investicija trebale bi biti upravo u području željezničke infrastrukture, ali situacija je nerijetko apsurdna. Natječaj za drugi kolosjek od Hrvatskog Leskovca do Karlovca bio je, na primjer, zbog žalbi stopiran 12 puta.

Infrastrukturni projekt Dugo Selo – Križevci, vrijedan milijardu i pol kuna, od čega je 85 posto planirano iz EU fondova, trebao je biti završen prije dvije godine, pisao je Faktograf. To se nije dogodilo i sada je već upitno hoće li veći dio troškova pasti na državni proračun.

Kako do još tri i pol milijarde?

U dokumentu se ne spominju konkretni projekti, ali se navodi da priprema projekta za radove na izgradnji nove ili modernizacije postojeće željezničke infrastrukture “traje u prosjeku 8 do 9 godina” te da to “iziskuje velike napore HŽI za traženje produljenja postojećih ugovora o dodjeli bespovratnih sredstava”.

Zato Vlada najavljuje izmjene pravila da bi priprema i realizacija projekata bila brža. Jasno je, dakle, da su svjesni problema, odugovlačenja i kašnjenja kapitalnih investicija, uglavnom financiranih europskim novcem. S obzirom da Vlada planira u narednom desetljeću uložiti još tri i pol milijarde eura, pretežno iz EU fondova, očito nešto hitno moraju mijenjati. Hoće li uspjeti, to je sasvim drugo pitanje.

Vozni red tiskan na papiru

U nacrtu strategije spominju se i neki banalniji problemi, ali koji sasvim sigurno tište ljude koji često putuju vlakovima. Primjerice, da većina službenih mjesta na mreži nema moderne sustave za informiranje putnika o voznom redu i dolascima i odlascima vlakova, “već se vozni red nalazi u tiskanom obliku za to predviđenim oglasnim pločama”.

Ili, recimo, notorno kašnjenje vlakova o čemu smo učestalo izvještavali baš proteklih mjeseci. Prema dokumentu resornog ministarstva, prosječno kašnjenje putničkih vlakova na sto kilometara iznosi 5,7 minuta. Vladini planovi pritom djeluju skromno: predviđeno je da se za deset godina kašnjenje u putničkom prometu smanji u prosjeku na 4,6 minuta.

Vladino “desetljeće željeznice”

S prosječnim kašnjenjem koje spominje Ministarstvo, putnik u vlaku od Zagreba do Rijeke sada može očekivati da će na odredište stići s oko 12 i pol minuta zakašnjenja. Prema prijedlogu Vladine strategije i pokazateljima njezine uspješnosti, 2032. godine taj isti vlak kasnio bi deset minuta. Deset godina kasnije, dvije i pol minute manje. Ne zvuči pretjerano ambiciozno.

Željezničkih nesreća, ponovimo još jednom, nisu pošteđene ni daleko bogatije zemlje od Hrvatske, u kojima se u željezničke sustave slijevaju milijarde. Pa ipak, tragedija kakva se dogodila kod Novske, ponovno je skrenula pozornost na sustav koji je već dugo bremenit problemima. Pitanje je hoće li “desetljeće željeznice”, kako ga nazivaju u Vladi, riješiti barem neke od njih.