Reagiranje na tekst 'DORH brani HBOR koji ne želi da se zna kome i kako dijele milijune javnog novca. Toga nema ni u državama Trećeg svijeta'

Na Telegramov tekst reagirala je glasnogovornica DORH-a, Martina Mihordin

26.11.2021., Zagreb - U Saboru je pocela zajednicka sjednica Odbora za pravosudje i Nacionalnog vijeca za pracenje provedbe Strategije suzbijanja korupcije. na dnevnom redu je samo jedna tocka, Izvjesce Glavnog drzavnog odvjetnika Republike Hrvatske o radu drzavnih odvjetnistava u 2020. godini.
FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Redakciji Telegrama obratila se glasnogovornica DORH-a, Martina Mihordin povodom članka objavljenog 14. prosinca 2021. „DORH brani HBOR koji ne želi da se zna kome i kako dijele milijune javnog novca. Toga nema ni u državama Trećeg svijeta“ u kojem se autorica Sanja Modrić poziva na članak objavljen 13. prosinca 2021. u Jutarnjem listu. Iz DORH-a navode:

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske Vas obavještava da je 17. prosinca 2021. uputilo glavnom uredniku Jutarnjeg lista odgovor na objavljene netočne informacije i zaključke radi objave sukladno odredbama članaka 56. i 57. Zakona o medijima (NN broj 59/04, 84/11, 81/13), koji je objavljen, danas, 30. prosinca 2021. na stranici 17. Jutarnjeg lista, a objavljen je i kao priopćenje na mrežnoj stranici DORH-a.

Autorica Sanja Modrić, na temelju netočnih informacija i zaključaka objavljenih u Jutarnjem listu, u svom tekstu prenosi netočne brojke predmeta i navodi kako Glavna državna odvjetnica Republike Hrvatske „to serijski koristi mada je stav Vrhovnog suda odavna poznat i svaki ga put ponavljaju“ te navodi: „Sumanuto je da DORH, institucija, čiji je ključni zadatak otkrivanje i procesuiranje grabežnog kriminala povezanog s novcem, a koja u svom sastavu ima i USKOK, poseban Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, panično brani sudski već odbačeni stav HBOR-a da o silnim proračunskim milijardama smije odlučivati bez ikakvog javnog nadzora?“.

S obzirom na netočne zaključke izvedene na temelju netočnih informacija i zaključaka objavljenih u Jutarnjem listu, upućujemo Vam tekst odgovora radi objave sukladno odredbama članaka 56. i 57. Zakona o medijima (NN broj 59/04, 84/11, 81/13).

U nadležnosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske (DORH) je podnošenje izvanrednog pravnog lijeka – prijedloga za preispitivanje zakonitosti pravomoćnih presuda i rješenja upravnih sudova i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (VUSRH). Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnošenjem zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (u nastavku: zahtjev) nije uskratilo podnositelju zahtjeva za pristup informacijama tražene informacije, niti su mu one time uskraćene, jer se radi o izvanrednom pravnom lijeku koji ne utječe na izvršenje pravomoćnom presudom utvrđene obveze HBOR-a.

Od 2015. godine do danas, DORH je zaprimio ukupno 78 prijedloga HBOR-a za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u predmetima u kojima je HBOR odbio zahtjeve pojedinaca za dobivanje podataka na temelju Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističemo da je od navedenih 78 zahtjeva za pristup informacijama, 73 zahtjeva podnijela ista fizička osoba.

DORH je prijedlog HBOR-a prihvatio u 16 spisa i podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne odluke Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, dok je prijedlog HBOR-a odbio u 62 spisa. Od 16 podnesenih prijedloga HBOR-a i usvojenih zahtjeva u 6 godina, 7 zahtjeva je podneseno od 2015. do 2018. godine, i to radi zaštite osobnih podataka i čuvanja bankarske tajne (osnova iz Zakona o pravu na pristup informacijama). Nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske; koju je DORH zaprimio 31. prosinca 2018. i kojom je odbijen zahtjev DORH-a da se preispitaju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske; DORH je odbio sve prijedloge HBOR-a podnesene s te osnove (zaštita osobnih podataka i čuvanja bankarske tajne).

Navedeni podaci pokazuju da Državno odvjetništvo Republike Hrvatske poštuje odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao najvišeg suda u Republici Hrvatskoj i nije ustrajalo u podnošenju zahtjeva suprotno pravnom stavu iskazanom u presudi iz 2018. godine. Krajem 2020. godine i tijekom 2021. godine DORH je podnio Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 9 zahtjeva za preispitivanje pravomoćnih presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i to s osnove zlouporabe prava na pristup informacijama jer o tom pravnom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske do tada nije zauzeo pravni stav niti je odlučivao, a sudska praksa Visokog upravnog suda Republike Hrvatske je bila različita.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je prvu presudu u predmetu; u kojem je DORH podnio zahtjev 21. siječnja 2021. zbog zlouporabe prava na pristup informacijama; donio 26. siječnja 2021. (u samo pet dana!). Međutim, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, u navedenoj presudi, niti jednom riječju nije osvrnuo na isticanu zlouporabu prava na pristup informacijama, a presuda je u sadržaju bila identična jednoj presudi iz 2018. godine kada je taj sud odlučivao o tajnosti podataka i bankarskoj tajni. Stoga je odlučeno da će se u istovrsnim predmetima podnositi zahtjevi kako bi se ishodio pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske i po ovoj, drugoj, osnovi iz Zakona o pravu na pristup informacijama.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske je 9. studenog 2021. zaprimilo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojim je odbijen zahtjev podnijet 15. rujna 2020. u kojoj se Vrhovni sud Republike Hrvatske osvrće na prijedlog i u njemu problematiziranu zlouporabu prava na pristup informacijama. Međutim, iako se Vrhovni sud Republike Hrvatske slaže da je „broj zahtjeva koje je tužitelj uputio tijelima javne vlasti uključujući i HBOR u razdoblju 2017.-2019. godine … doista znatan, i kao takav može pobuditi sumnju u dobronamjernost takvog postupanja tužitelja, a time i njihovu osnovanost“….ipak ne nalazi da se radi o zlouporabi prava te je odbio zahtjev.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske je tek ovom svojom presudom zauzeo pravni stav vezano za drugu osnovu, odnosno drugo pravno pitanje iako se mora primijetiti da nije dao kriterije po kojima bi se moglo odrediti kada „znatan“ broj zahtjeva za pristup informacijama postaje zlouporaba prava na pristup informacijama.