Odluka zadarskog suca da ne pritvori osumnjičenike za grupno silovanje tinejdžerke svakako je sablažnjujuća, ali ona u svijetu hrvatskog pravosuđa nije posve neočekivana. Hrvatski nas suci desetljećima navikavaju na odluke koje vrijeđaju osjećaj za elementarnu pravdu.
Međutim, reakcija države na odluku zadarskog suca autentično je skandalozna.
Državna tijela i predstavnici državnih institucija na čelu s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem pokazali su potpuni izostanak i empatije za žrtvu, i potrebe da se žrtvu zaista zaštiti, kao i izostanak političkog zdravog razuma. Gospodin Bošnjaković kazao je da razumije uznemirenost javnosti, ali da ne vidi potrebu da on osobno ode u Zadar.
Na prvi pogled zvuči logično
E sada, ne znamo bi li, recimo, nepritvaranje optuženih za masovno ubojstvo predstavljalo dobar razlog da ministar osobno ode na lice mjesta, i što bi se uopće trebalo dogoditi da ministar osjeti potrebu da posjeti središte nekog pravosudnog skandala. No, još su gore Bošnjakovićeve izjave o glavnim akterima zadarskog slučaja. S jedne strane, on apelira da se o slučaju suzdržano izvještava, kako bi se zaštitilo žrtvu, što na prvi pogled zvuči logično.
Međutim, da mediji nisu razotkrili odluku zadarskog suca, žrtva ne da ne bi bila zaštićena, nego bi je optuženi za silovanje iz sata u sat maltretirali da ih oslobodi krivnje (što se možda i sada događa, budući da ti ljudi nisu u istražnom zatvoru). S obzirom na sučevu odluku, javnost se, nažalost, pokazala jedinom, kakvom takvom zaštitom za žrtvu.
Izjave, nažalost, ostavljaju mučan dojam
S druge strane, Bošnjaković je naglasio kako je zadarski sudac dobio ozbiljne prijetnje smrću. Prijetnje smrću su, naravno, posve neprihvatljive. No, jednako je neprihvatljivo stavljati u isti red važnosti prijetnje i gnjusan zločin koji se, prema tvrdnjama tužilaštva, već dogodio.
Tko je za Bošnjakovića veća žrtva: silovana djevojčica ili sudac kojem se prijeti?
Ili ministar smatra da su oboje jednake žrtve? Njegove izjave, nažalost, ostavljaju baš takav, krajnje mučan dojam. Sama ideja moderne pravne države jest zaštita građana kroz provođenje zakona. Žrtve bilo kakvog oblika nasilja imaju pravo na zaštitu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nasilje je, kao prije 20 godina, opet u trendu
Posao je državnih tijela koja provode zakone, da osiguraju tu zaštitu, da onemoguće ponavljanje nasilja i da kažnjavaju nasilnike. Zadarska djevojčica nije dobila državnu zaštitu. Prvo, ona nije dobila državnu zaštitu odlukom suca o nepritvaranju okrivljenika za grupno silovanje. Drugo, ona nije dobila državnu zaštitu izjavom ministra koji je izjednačio strahotu koja se toj djevojčici dogodila, s prijetnjama upućenim državnom službeniku koji je u prvoj instanci propustio zaštititi žrtvu.
Zadarski je slučaj, zasad, primjer nevjerojatne bešćutnosti i gluposti hrvatskih državnih službenika i dužnosnika, koji su žrtvu, zapravo, dodatno viktimizirali. Cijeli je ovaj skandal, nažalost, karakterističan za trendove u hrvatskom društvu i politici. Nasilje je, kao i prije dvadesetak godina, ponovo u trendu, država, na raznim razinama odlučivanja, ponovo tolerira nasilje, a žrtve su uglavnom bespomoćne. To je, među ostalim, slika Hrvatske 2019. godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Reakcija države na zadarski slučaj spada među groznije ispade bešćutnosti
Kako su državni službenici i dužnosnici, na čelu s ministrom pravosuđa, dodatno viktimizirali žrtvu
Cijeli je ovaj skandal, nažalost, karakterističan za trendove u hrvatskom društvu i politici. Nasilje je, kao i prije dvadesetak godina, ponovo u trendu, država, na raznim razinama odlučivanja, ponovo tolerira nasilje, a žrtve su uglavnom bespomoćne. To je, među ostalim, slika Hrvatske 2019. godine.
Odluka zadarskog suca da ne pritvori osumnjičenike za grupno silovanje tinejdžerke svakako je sablažnjujuća, ali ona u svijetu hrvatskog pravosuđa nije posve neočekivana. Hrvatski nas suci desetljećima navikavaju na odluke koje vrijeđaju osjećaj za elementarnu pravdu.
Međutim, reakcija države na odluku zadarskog suca autentično je skandalozna.
Državna tijela i predstavnici državnih institucija na čelu s ministrom pravosuđa Draženom Bošnjakovićem pokazali su potpuni izostanak i empatije za žrtvu, i potrebe da se žrtvu zaista zaštiti, kao i izostanak političkog zdravog razuma. Gospodin Bošnjaković kazao je da razumije uznemirenost javnosti, ali da ne vidi potrebu da on osobno ode u Zadar.
Na prvi pogled zvuči logično
E sada, ne znamo bi li, recimo, nepritvaranje optuženih za masovno ubojstvo predstavljalo dobar razlog da ministar osobno ode na lice mjesta, i što bi se uopće trebalo dogoditi da ministar osjeti potrebu da posjeti središte nekog pravosudnog skandala. No, još su gore Bošnjakovićeve izjave o glavnim akterima zadarskog slučaja. S jedne strane, on apelira da se o slučaju suzdržano izvještava, kako bi se zaštitilo žrtvu, što na prvi pogled zvuči logično.
Međutim, da mediji nisu razotkrili odluku zadarskog suca, žrtva ne da ne bi bila zaštićena, nego bi je optuženi za silovanje iz sata u sat maltretirali da ih oslobodi krivnje (što se možda i sada događa, budući da ti ljudi nisu u istražnom zatvoru). S obzirom na sučevu odluku, javnost se, nažalost, pokazala jedinom, kakvom takvom zaštitom za žrtvu.
Izjave, nažalost, ostavljaju mučan dojam
S druge strane, Bošnjaković je naglasio kako je zadarski sudac dobio ozbiljne prijetnje smrću. Prijetnje smrću su, naravno, posve neprihvatljive. No, jednako je neprihvatljivo stavljati u isti red važnosti prijetnje i gnjusan zločin koji se, prema tvrdnjama tužilaštva, već dogodio.
Tko je za Bošnjakovića veća žrtva: silovana djevojčica ili sudac kojem se prijeti?
Ili ministar smatra da su oboje jednake žrtve? Njegove izjave, nažalost, ostavljaju baš takav, krajnje mučan dojam. Sama ideja moderne pravne države jest zaštita građana kroz provođenje zakona. Žrtve bilo kakvog oblika nasilja imaju pravo na zaštitu.
Nasilje je, kao prije 20 godina, opet u trendu
Posao je državnih tijela koja provode zakone, da osiguraju tu zaštitu, da onemoguće ponavljanje nasilja i da kažnjavaju nasilnike. Zadarska djevojčica nije dobila državnu zaštitu. Prvo, ona nije dobila državnu zaštitu odlukom suca o nepritvaranju okrivljenika za grupno silovanje. Drugo, ona nije dobila državnu zaštitu izjavom ministra koji je izjednačio strahotu koja se toj djevojčici dogodila, s prijetnjama upućenim državnom službeniku koji je u prvoj instanci propustio zaštititi žrtvu.
Zadarski je slučaj, zasad, primjer nevjerojatne bešćutnosti i gluposti hrvatskih državnih službenika i dužnosnika, koji su žrtvu, zapravo, dodatno viktimizirali. Cijeli je ovaj skandal, nažalost, karakterističan za trendove u hrvatskom društvu i politici. Nasilje je, kao i prije dvadesetak godina, ponovo u trendu, država, na raznim razinama odlučivanja, ponovo tolerira nasilje, a žrtve su uglavnom bespomoćne. To je, među ostalim, slika Hrvatske 2019. godine.