Umjesto predsjednika drugostupanjskog povjerenstva KBC-a Zagreb, i time potpisnika odluke da se odobri prekid trudnoće Mireli Čavajdi, nesretnoj trudnici koja nosi teško oboljelo čedo – vijest je sinoć priopćio Vili Beroš.
Zašto je baš ministar, nakon svih svojih obmanjujućih i zakonski neutemeljenjih izjava, ugrabio još i ulogu koja mu po zakonu ne pripada? Očito zato što mu nasušno treba da popegla ružnu sliku o tome kako se, u ovom tragičnom i osjetljivom slučaju, ponio on, član Vlade koji u državi vodi resor zdravstva.
Uvredljivo je to bilo gledati čak i za one koji su potpuno sa strane pratili što govori ministar kao prvi, a onda i njegovi kolege na visokim pozicijama javnog zdravstva, pogotovo ženi kojoj su konstantno stezali omču oko vrata. U svojoj strašnoj situaciji, s plodom koji ima agresivni, nelječivi i fatalni tumor na mozgu, ona je morala preživjeti ova 24 dana laži, manipulacija i torture. A tek sada je čeka zahvat.
‘Teško je nabrojiti taj niz zapanjujućih odluka, izjava i tumačenja…’
Teško je nabrojiti taj niz upravo zapanjujućih odluka, izjava i tumačenja s nominalno najmerodavnijih mjesta od 19. travnja, kad je majci prvi put na trudničkoj kontroli rečeno da s plodom nešto nije u redu, ali da se prekid trudnoće po zakonu više ne može izvršiti, pa do danas kad Beroš i komisija kažu da može i da na njega ipak ima pravo.
Dok je na Svetom Duhu barem utvrđena dijagnoza, a ona je zatim potvrđena i u Ljubljani, Beroš i njegovi sekundanti u foteljama do maloprije su razglabali da taj užas, opisan na temelju nalaza kao kao maligni tumor, možda uopće nije tumor. A ako i jest, možda nije maligan. Da bi to kod bebe moglo biti i krvarenje. Ponavljali su također da se postojanje zloćudnog tumora može utvrditi samo biopsijom, nakon poroda, što se također pokazalo ili kao neznanje, ili namjerna laž, drugoga nema.
‘Kako to velika zagrebačka bolnica ne zapošljava psihologe?’
Ravnatelj Rebra i HDZ-ova glavna uzdanica za zdravstvo, dr. Ante Ćorušić, čak se upustio u odokativno izračunavanje šansi da se beba nakon poroda spasi i da Mirela i njen muž dobiju ”potpuno zdravo dijete”. Ćorušićeva prognoza bila je 25 do 30 posto, slovenska od početka nula posto.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Očitanje prvog nalaza u ovako hitnoj i paničnoj situaciji sirota je Mirela na Svetom Duhu čekala deset dana, netko je procijedio da je moment za pokazivanje nestrpljenja bio malo nezgodan jer su, eto, bili uskršnji praznici. Nakon toga je pisala četirima bolnicama da je stave u proceduru za odobravanje prekida trudnoće, iz nijedne joj nisu ni odgovorili. A da sa svojom pričom nije izašla u javnost, možda ne bi ni do sada.
Nadalje, Beroš je javnosti tvrdio da je šokirana trudnica, nakon što su joj priopćili rezultate nalaza, na Svetom Duhu dobila psihološku pomoć. Iz bolnice su, međutim, nakon toga izjavili da oni uopće nemaju psihologa. Posebno je pitanje kako to velika zagrebačka bolnica ne zapošljava psihologe, valjda njihovim teškim pacijentima, kojima možda čak prijeti smrt, ne treba da ih se umiri, utješi i zbrine.
‘Očajnoj pacijentici je nalijepljena etiketa zlotvorke’
Jedan od glavnih krakova pomutnje koju su stvorili vezan je za zakon. Na Svetom Duhu rekli su Mireli da je prekid trudnoće u njenom stadiju nelegalan pa da ili mora roditi, ili neka ide u Sloveniju. Pritom su je ”utješili” iznošenjem mogućnosti da joj dijete prije poroda ”samo” umre u maternici. Nitko joj nije objasnio njena prava koja svaki laik sa srednjom školom može časkom naći ako pročita zakon. Jasno postojanje zakonskog prava na prekid trudnoće kad je plod teško malformiran nije, međutim, spriječilo ni ostale nosioce visokih položaja, titula i profesura na Medicini da o zakonitosti povedu niz beskrajnih rasprava sa istim negativnim zaključkom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tom su kontekstu Beroš, Ćorušić te ravnatelj Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj dr. Slavko Orešković kao i neki drugi involvirani liječnici otvorili debate ne samo o terminima, nego i ”etičnosti” postupaka koje garantira zakon. Tako smo od njih čuli čak i eksplicitne izjave o ”ubojstvu djeteta” kojima je očajnoj pacijentici nalijepljena etiketa zlotvorke koja, valjda radi svog komoditeta, ne želi iznijeti trudnoću do kraja i dati priliku za život svome sinu. Prekid Mireline trudnoće s teškom medicinskom indikacijom izjednačili su sa eutanazijom. Rekli su da nema hidrocefalusa premda su Slovenci odmah naznačili da se kod ploda razvija ta anomalija.
‘Možda je i Plenković nazvao Beroša da zaustavi tu gnjavatorsku priču’
Na koncu su Mirelin zahtjev za prekid trudnoće odbile sve četiri bolnice, a jedino su sa Svetog Duha ocijenili da je opravdan, ali da ga oni ne mogu izvesti jer nemaju stručnjaka koji to zna. Budući da su svi do jednoga ginekolozi u toj bolnici pod prizivom savjesti, moguće je da je to točno. No onda se s pravom treba pitati što bi se desilo da im dovezu trudnicu s rupturom placente stradalu u prometnoj nesreći. Pustili bi je da umre? Jer nisu educirani za takav zahvat?
Dakle, sve skupa, jeza i užas. Tako da je hrabra i pribrana Mirela Čavajda napokon uspjela sa svojim opravdanim i zakonitim zahtjevom samo i isključivo zato što se javnost digla na noge i stala na njenu stranu, a protiv licemjerstva s glavnih pozicija javnog zdravstvenog sustava koji joj je trebao pomoći. A nije. Reputacijska šteta na koncu je presudila i kaputi su se okrenuli naopako. A možda je i Plenković nazvao Beroša da konačno zaustavi tu gnjavatorsku priču koju je podigla jedna obična žena, koja nikad nije ni pomislila da će jednom završiti na svim naslovnicama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Što će dalje biti, ne znamo jer je Beroš traumatiziranu ženu – kojoj su sada ipak odobrili prekid trudnoće s beznadno bolesnim plodom – opet uputio u hodnike hrvatskog zdravstva da svoje pravo sama istjeruje do kraja. Ali istjerati ga neće jer su je danas u Petrovoj glatko odbili. Da sam ja na njenom mjestu ne bih bila ni pitala, išla bih ravno u Ljubljanu. Jer ovi su pokazali da se povjerenja u njih ne može imati.
Rekapitulacija: sve laži, manipulacije i torture koje je Mirela Čavajda preživjela u 24 dana
Da sam ja na njenom mjestu ne bih bila ni pitala, išla bih ravno u Ljubljanu. Jer ovi su pokazali da se povjerenja u njih ne može imati
Teško je nabrojiti taj niz upravo zapanjujućih odluka, izjava i tumačenja s nominalno najmerodavnijih mjesta od 19. travnja, kad je majci prvi put na trudničkoj kontroli rečeno da s plodom nešto nije u redu, ali da se prekid trudnoće po zakonu više ne može izvršiti, pa do danas kad Beroš i komisija kažu da može i da na njega ipak ima pravo
Umjesto predsjednika drugostupanjskog povjerenstva KBC-a Zagreb, i time potpisnika odluke da se odobri prekid trudnoće Mireli Čavajdi, nesretnoj trudnici koja nosi teško oboljelo čedo – vijest je sinoć priopćio Vili Beroš.
Zašto je baš ministar, nakon svih svojih obmanjujućih i zakonski neutemeljenjih izjava, ugrabio još i ulogu koja mu po zakonu ne pripada? Očito zato što mu nasušno treba da popegla ružnu sliku o tome kako se, u ovom tragičnom i osjetljivom slučaju, ponio on, član Vlade koji u državi vodi resor zdravstva.
Uvredljivo je to bilo gledati čak i za one koji su potpuno sa strane pratili što govori ministar kao prvi, a onda i njegovi kolege na visokim pozicijama javnog zdravstva, pogotovo ženi kojoj su konstantno stezali omču oko vrata. U svojoj strašnoj situaciji, s plodom koji ima agresivni, nelječivi i fatalni tumor na mozgu, ona je morala preživjeti ova 24 dana laži, manipulacija i torture. A tek sada je čeka zahvat.
‘Teško je nabrojiti taj niz zapanjujućih odluka, izjava i tumačenja…’
Teško je nabrojiti taj niz upravo zapanjujućih odluka, izjava i tumačenja s nominalno najmerodavnijih mjesta od 19. travnja, kad je majci prvi put na trudničkoj kontroli rečeno da s plodom nešto nije u redu, ali da se prekid trudnoće po zakonu više ne može izvršiti, pa do danas kad Beroš i komisija kažu da može i da na njega ipak ima pravo.
Dok je na Svetom Duhu barem utvrđena dijagnoza, a ona je zatim potvrđena i u Ljubljani, Beroš i njegovi sekundanti u foteljama do maloprije su razglabali da taj užas, opisan na temelju nalaza kao kao maligni tumor, možda uopće nije tumor. A ako i jest, možda nije maligan. Da bi to kod bebe moglo biti i krvarenje. Ponavljali su također da se postojanje zloćudnog tumora može utvrditi samo biopsijom, nakon poroda, što se također pokazalo ili kao neznanje, ili namjerna laž, drugoga nema.
‘Kako to velika zagrebačka bolnica ne zapošljava psihologe?’
Ravnatelj Rebra i HDZ-ova glavna uzdanica za zdravstvo, dr. Ante Ćorušić, čak se upustio u odokativno izračunavanje šansi da se beba nakon poroda spasi i da Mirela i njen muž dobiju ”potpuno zdravo dijete”. Ćorušićeva prognoza bila je 25 do 30 posto, slovenska od početka nula posto.
Očitanje prvog nalaza u ovako hitnoj i paničnoj situaciji sirota je Mirela na Svetom Duhu čekala deset dana, netko je procijedio da je moment za pokazivanje nestrpljenja bio malo nezgodan jer su, eto, bili uskršnji praznici. Nakon toga je pisala četirima bolnicama da je stave u proceduru za odobravanje prekida trudnoće, iz nijedne joj nisu ni odgovorili. A da sa svojom pričom nije izašla u javnost, možda ne bi ni do sada.
Nadalje, Beroš je javnosti tvrdio da je šokirana trudnica, nakon što su joj priopćili rezultate nalaza, na Svetom Duhu dobila psihološku pomoć. Iz bolnice su, međutim, nakon toga izjavili da oni uopće nemaju psihologa. Posebno je pitanje kako to velika zagrebačka bolnica ne zapošljava psihologe, valjda njihovim teškim pacijentima, kojima možda čak prijeti smrt, ne treba da ih se umiri, utješi i zbrine.
‘Očajnoj pacijentici je nalijepljena etiketa zlotvorke’
Jedan od glavnih krakova pomutnje koju su stvorili vezan je za zakon. Na Svetom Duhu rekli su Mireli da je prekid trudnoće u njenom stadiju nelegalan pa da ili mora roditi, ili neka ide u Sloveniju. Pritom su je ”utješili” iznošenjem mogućnosti da joj dijete prije poroda ”samo” umre u maternici. Nitko joj nije objasnio njena prava koja svaki laik sa srednjom školom može časkom naći ako pročita zakon. Jasno postojanje zakonskog prava na prekid trudnoće kad je plod teško malformiran nije, međutim, spriječilo ni ostale nosioce visokih položaja, titula i profesura na Medicini da o zakonitosti povedu niz beskrajnih rasprava sa istim negativnim zaključkom.
U tom su kontekstu Beroš, Ćorušić te ravnatelj Klinike za ženske bolesti i porode u Petrovoj dr. Slavko Orešković kao i neki drugi involvirani liječnici otvorili debate ne samo o terminima, nego i ”etičnosti” postupaka koje garantira zakon. Tako smo od njih čuli čak i eksplicitne izjave o ”ubojstvu djeteta” kojima je očajnoj pacijentici nalijepljena etiketa zlotvorke koja, valjda radi svog komoditeta, ne želi iznijeti trudnoću do kraja i dati priliku za život svome sinu. Prekid Mireline trudnoće s teškom medicinskom indikacijom izjednačili su sa eutanazijom. Rekli su da nema hidrocefalusa premda su Slovenci odmah naznačili da se kod ploda razvija ta anomalija.
‘Možda je i Plenković nazvao Beroša da zaustavi tu gnjavatorsku priču’
Na koncu su Mirelin zahtjev za prekid trudnoće odbile sve četiri bolnice, a jedino su sa Svetog Duha ocijenili da je opravdan, ali da ga oni ne mogu izvesti jer nemaju stručnjaka koji to zna. Budući da su svi do jednoga ginekolozi u toj bolnici pod prizivom savjesti, moguće je da je to točno. No onda se s pravom treba pitati što bi se desilo da im dovezu trudnicu s rupturom placente stradalu u prometnoj nesreći. Pustili bi je da umre? Jer nisu educirani za takav zahvat?
Dakle, sve skupa, jeza i užas. Tako da je hrabra i pribrana Mirela Čavajda napokon uspjela sa svojim opravdanim i zakonitim zahtjevom samo i isključivo zato što se javnost digla na noge i stala na njenu stranu, a protiv licemjerstva s glavnih pozicija javnog zdravstvenog sustava koji joj je trebao pomoći. A nije. Reputacijska šteta na koncu je presudila i kaputi su se okrenuli naopako. A možda je i Plenković nazvao Beroša da konačno zaustavi tu gnjavatorsku priču koju je podigla jedna obična žena, koja nikad nije ni pomislila da će jednom završiti na svim naslovnicama.
Što će dalje biti, ne znamo jer je Beroš traumatiziranu ženu – kojoj su sada ipak odobrili prekid trudnoće s beznadno bolesnim plodom – opet uputio u hodnike hrvatskog zdravstva da svoje pravo sama istjeruje do kraja. Ali istjerati ga neće jer su je danas u Petrovoj glatko odbili. Da sam ja na njenom mjestu ne bih bila ni pitala, išla bih ravno u Ljubljanu. Jer ovi su pokazali da se povjerenja u njih ne može imati.