Rektor Boras izgubio je važnu tužbu na Ustavnom sudu. Objašnjavamo što to znači

Sveučilište mora djelovati u skladu sa zakonom

Provođenjem upravnog nadzora, smatra Ustavni sud, država (tj. ministarstvo) ne zadire u autonomiju sveučilišta, već kao osnivač nadzire zakonitost rada i akata sveučilišta te sprečava izvršenje nezakonitih odluka. Drugim riječima, Sveučilište mora djelovati u skladu s Ustavom, ali i u skladu sa zakonom.

Institut upravnog nadzora, odnosno kontrole države nad zakonitošću rada sveučilišta, postoji u Zakonu o znanosti, a prije nešto više od dvije godine Sveučilište u Zagrebu i njegov rektor Damir Boras od Ustavnog su suda zatražili da državi ukine mogućnost upravnog nadzora nad sveučilištima. Boras je u ustavnoj tužbi iz listopada 2017. istaknuo kako provođenjem upravnih nadzora i diskrecijskih odluka Ministarstvo nedopustivo utječe na rad i odlučivanje sveučilišta te kako to znači narušavanje autonomije sveučilišta.

Važan vremenski kontekst

Ustavni je sud odbacio takvu argumentaciju i dao za pravo državi, tj. Ministarstvu znanosti i obrazovanja da a) slobodno provodi upravne nadzore nad zakonitošću rada i općih akata visokih učilišta te b) da na temelju rezultata nadzora može obustaviti izvršenje nezakonitih odluka i radnji na visokim učilištima i znanstvenim organizacijama. Spomenimo i kako Ustavni sud u svojem rješenju naglašava da je “autonomija sveučilišta u suvremenim državama u znatnoj mjeri ograničena ovlastima onih o kojima sveučilište ovisi, to jest o njegovim osnivateljima, podupirateljima i tijelima koja provode stručni nadzor nad njegovim radom”.

U ovoj je temi zaista nužno smjestiti stvari u vremenski kontekst. Rektor Boras ustavnu je tužbu, koja mu je sada proglašena neosnovanom, podnio u listopadu 2017. To se događa tek tri mjeseca nakon što je na čelo Ministarstva zasjela tada nova ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak; jedan od njenih prvih poteza bilo je pokretanje triju upravnih nadzora nad Sveučilištem u Zagrebu, koji su zapeli u ladici njenog prethodnika Pave Barišića. Radilo se o pokretanju nadzora nad zapošljavanjem na pojedinim fakultetima, o raspoređivanju koeficijenata za pojedina radna mjesta i o pitanjima sastava studentskog zbora.

Sveučilišta ne mogu biti države u državi

Nakon otvaranja upravnih nadzora, ekspresno je uslijedio Borasov potez s ustavnom tužbom, a nadzori su ostali neokončani. Ministrica Divjak danas je na konferenciji za novinare poručila da se radi o izuzetno važnim odlukama Ustavnog suda koje pomnije uređuju odnos sveučilišta i države, ističući kako je sada jasno da država koja financira sveučilišta – ima određena prava. “I to posebno jer je u zadnjih nekoliko godina bila potpuna blokada mogućnosti kontrole nad zakonitošću rada pojedinih sveučilišta, nije se dostavljala potrebna dokumentacija, nisu se ispravljale nezakonite odluke…”, nabrajala je ministrica probleme sa zagrebačkim sveučilištem.

Istaknula je kako je Ustavni sud zauzeo stajalište da je upravni nadzor nad sveučilištem usmjeren na osiguravanje jedinstvenog pravnog poretka, ostvarivanje vladavine prava i pravne sigurnosti, a nikako ne na ograničavanje autonomije sveučilišta. “Važno je reći, na tragu toga, da sveučilišta ne mogu biti država u državi i da podliježu i Ustavu i svim zakonima u smislu kontrole države, kako financijske, tako i provjere zakonitosti njihovoga rada”, rekla je Divjak.

Krupni problemi sa zagrebačkim sveučilištem

Nabrojala je i nekoliko krupnijih, trenutačnih problema u odnosu sa sveučilištima, primarno zagrebačkim. Od njihovog odbijanja potpisivanja programskih ugovora (koji uređuju financiranje sveučilišta na temelju postignutih rezultata) – zbog čega je, tvrdi Divjak, Sveučilište u Zagrebu oštećeno za 20 milijuna kuna – do nekontroliranog i prekomjernog zapošljavanja, sklapanja ugovora o radu s ljudima iznad sedamdesete godine života i nemogućnosti kontrole nad zakonitošću rada i odluka.

Divjak je navela podatak kako je u posljednjih pet godina, za mandata rektora Borasa, samo na Rektoratu Sveučilišta u Zagrebu broj zaposlenih porastao za 67 osoba, tj. za 65 posto. “Ne može se svako zapošljavanje opravdavati autonomijom”, naglasila je ministrica, a potom se detaljnije dotaknula i ugovora o radu sklopljenih s osobama na Sveučilištu u Zagrebu s navršenih 70 godina. Konkretno, nakon 70. rođendana na Sveučilištu je, kao profesor i prorektor na istaknutoj poziciji, nastavio raditi Ante Čović, Borasov čovjek za kadrovska pitanja, o čemu smo u rujnu detaljno pisali.

Ministarstvo očekuje reakciju Sveučilišta “u najskorijim rokovima”

Blaženka Divjak tvrdi da je Ministarstvo već tražilo od Sveučilišta da se iz Centralnog obračuna plaća (COP) izostavi prorektora Čovića, no bez ikakvog efekta. “Sada očekujemo da se to izvrši jer, kao što vidite, temeljem ovog rješenja Ustavnog suda Ministarstvo može obustaviti od izvršenja nezakonite odluke”, naglasila je. Za sve upravne nadzore koji nisu provedeni do kraja zbog nedostavljanja dokumentacije od strane zagrebačkog sveučilišta, poručila je kako očekuje da Sveučilište i rektor postupe po odluci Ustavnog suda i konačno dostave svu potrebnu dokumentaciju za provedbu upravnih nadzora.

Štoviše, Ministarstvo očekuje dostavu dokumentacije “u najskorijim rokovima”, kako su nam poručili u dodatnom odgovoru. Zanimalo nas je i postoje li pretpostavke za odgovornost čelnika sveučilišta, ako Ministarstvu ne dostavi nužnu dokumentaciju u postupcima upravnih nadzora. Iako se Ustavni sud time nije bavio u svojem rješenju, Ministarstvo ističe kako Zakon o znanosti propisuje da se razlozi razrješenja s dužnosti rektora prije isteka mandata propisuju statutom sveučilišta.

U slučaju Statuta zagrebačkog sveučilišta, nabrajaju iz Ministarstva, “kao neki od razloga za razrješenje rektora navedeni su i ozbiljno i trajno kršenje odredbi Statuta, općih akata i drugih propisa, zlouporaba položaja i ovlasti rektora te neispunjavanje dužnosti rektora itd.”.