Rektora Borasa nije okrznuo ni skandal sa seksualnim uznemiravanjem. Ima li ovakvo Sveučilište budućnost?

Dijagnoza sveučilišne demokracije

O tome smo ovoga tjedna tražili odgovore u opsežnim razgovorima s nizom sugovornika. U prvom nas je redu zanimala dijagnoza stanja sveučilišne demokracije (ili njenih ostataka?). Kako studente poučava o demokraciji i tome što ona znači, kao logičan se izbor nametnuo profesor Berto Šalaj s Fakulteta političkih znanosti. U razgovoru za Telegram eksplicitno tvrdi da ponašanje rektora i pojedinih članova Senata pokazuje da oni ili ne znaju što je demokracija ili da su je, pak, odlučili ignorirati.

“Tako možemo govoriti o pojmu ‘zarobljene institucije’, odnosno grupe ljudi koja koristi instituciju da bi promovirala svoje partikularne interese”, kaže. Način na koji Senat funkcionira, nastavlja, dijametralno je suprotan od onoga kako bi najveće sveučilište u državi trebalo izgledati. “Da ne pričamo o poruci koju rektor, svojim prekorednim cijepljenjem, šalje studentima koje poučavamo i solidarnosti”, dodaje Šalaj, osobno nezadovoljan zbivanjima i aktualnom upravom na Sveučilištu.

Zvučna pljuska u igri na sve ili ništa

Ta se uprava više ne obazire ni na Sveučilišni savjet koji je, smatra Šalaj, jako loše radio u prethodnom razdoblju. “Tu dolazimo do političke dimenzije”, ističe i podsjeća da je i Blaženka Divjak kao ministrica bila nezadovoljna stanjem na Sveučilištu, no tada se Savjet nije hitro i hitno sastajao. Zašto je sada bilo drukčije? “Čini se da je politika u nekom trenutku postala nezadovoljna opterećujućom situacijom na Sveučilištu, što se iščitava iz izjava ministra Fuchsa. Očito su mislili da će preko poruka Savjeta primiriti vodstvo Sveučilišta u Zagrebu i uvesti ih u statutarne okvire. Međutim, vidimo da se situacija nije promijenila na bolje”, kaže.

Zašto se, pitamo profesora, aktualna uprava na čelu s Borasom tako ponaša? “Čini se da, s obzirom na godine života članova uprave i s obzirom na činjenicu da pred sobom nemaju mogućnost novih (pro)rektorskih mandata, sada igraju na sve ili ništa, odnosno da smatraju da nemaju što izgubiti. Zbog toga su ministra i Sveučilišni savjet počastili jednom zvučnom pljuskom”, smatra Šalaj. Stava je i da rektoru Borasu u održavanju ovakvoga stanja pomaže funkcioniranje Sveučilišta po modelu predstavničke, a ne direktne demokracije.

Kraj agonije ili nastavak agonije bez kraja?

“Mislim da velika većina profesora i asistenata na Sveučilištu”, ocjenjuje Šalaj, “nije zadovoljna s postojećim stanjem i radom rektorove uprave”. Međutim, rektor ima potporu članova Senata za sve što radi. “Žalostan sam što većina članova Senata podržava antidemokratsko i protustatutarno djelovanje uprave i možemo samo nagađati kako rektor uspijeva održati takvo stanje”, kaže profesor, nagađajući da je riječ o kombinaciji straha od moguće osvete, konformizma i razvijenih klijentelističkih mreža.

Gledajući daljnju perspektivu, Šalaj smatra da odgovor politike i ministarstva “na šamare koje su dobili” neće biti brz i odlučan. Očekuje da će se, za eventualne odluke o rastvaranju Sveučilišta ili odlučnije obračune s upravom zagrebačkog sveučilišta, čekati rasplet idućih izbora za rektora koji su na rasporedu početkom iduće godine.

“U konačnici, ipak vjerujem da neka nova grupa ljudi, s novim idejama, može napraviti pozitivan pomak. Možda je to samo moja nada, ali ne mislim da se stvari ne mogu promijeniti. Kratkoročno gledano sigurno ne, ali nakon izbora nove sveučilišne uprave, vidjet ćemo je li to kraj naše agonije ili, u gorem slučaju, nastavak agonije bez kraja”, zaključuje Šalaj.

Generiranje bezakonja, klijentelizma i nepotizma

Sveučilište u Zagrebu kao primjer zarobljene institucije navodi i ekonomist Vuk Vuković, alumni Ekonomskog fakulteta u Zagrebu s respektabilnim međunarodnim akademskim putem koji je kulminirao doktoratom na Oxfordu. Vuković proučava klijentelističke mreže i snažno se zalaže za transparentnost, a pravu je buru pokrenuo u javnosti kada je prije dvije godine najavio da će se odreći zagrebačke diplome ako počasni doktor Sveučilišta postane Milan Bandić.

“Radi se o čistoj političkoj zarobljenosti institucije koju treba pod hitno depolitizirati jer svaka politička zarobljenost uvijek sprječava inovacije u društvu, a u ovom konkretnom slučaju i razvoj znanosti”, govori, dodajući i da zarobljene institucije generiraju nastavak bezakonja i korupcije, klijentelizma i nepotizma. Uopće ga ne vesele, kaže, unutarnje borbe poput one između Pave Barišića s jedne te Ante Čovića i Damira Borasa s druge strane.

Sveučilište kao talac borbi

Radi se, kaže Vuković, o borbi unutar jedne političke opcije čiji je taoc Sveučilište. “To je katastrofa. Oni se bore za prevlast na određenom teritoriju, tu pati Sveučilište i ništa dobro iz toga ne može proizaći. To samo pokazuje do koje razine je ta institucija uništena”, ističe. Najjači pritisak na Sveučilište, s ciljem depolitizacije i depersonalizacije, treba ići preko medija i civilnog društva, smatra ekonomist.

Upravo je takav pritisak, podsjeća, prije dvije godine doveo do toga da počasni doktorat ipak nije dodijeljen Bandiću. “Iskreno sam mislio da će puno jači breaking point od doktorata Bandiću biti Telegramova istraga o seksualnom uznemiravanju koja seže skroz do Borasa. Međutim, to se nije dogodilo, društvo se nije pokrenulo na sličan način kao kod Bandićevog doktorata. A možda bi upravo to pokretanje društva anuliralo strah kod onih koji su se, unutar Sveučilišta, možda i htjeli pobuniti protiv rektora”, govori Vuković.

Samo natruha afere znači kraj

Ne treba smetnuti s uma, ističe, da je stanje u državi ogledalo stanja u akademiji i obratno. Studirao je na Harvardu, Oxfordu, London School of Economics; pitamo kako izgleda pristojna akademska zajednica, neopterećena aferama. “Samo na natruhu neke afere, akademska karijera je gotova”, govori. Navodi primjer iz 2011., kada je direktor LSE-ja podnio ostavku. Taman je pao Gaddafi, koji je pet godina ranije donirao LSE-ju otprilike 5 milijuna dolara. Iako nije imao veze s tom odlukom, aktualni direktor LSE-ja podnio je ostavku.

Zbog nesmotrene izjave o razlici između muškaraca i žena, ostavku je morao podnijeti i bivši dekan Harvarda Larry Summers. “Ako ipak želimo optimistično zaključiti, mi jesmo mlada demokracija i za takve stvari treba vremena da se razviju. Jednostavno, trajat će dok negativno selektirani kadrovi na Sveučilištu prestanu sprječavati kvalitetne da se probijaju”, zaključuje Vuković, bez ikakve motivacije da svoju akademsku karijeru dalje razvija na Sveučilištu u Zagrebu.

Ruganje

No, što kažu oni koji unutar Sveučilišta pokušavaju učiniti neku razliku, otvoreno adresirajući nagomilane probleme pred rektorom, Senatom i javnošću? Telegram je razgovarao i s njima, a zajednički je nazivnik poruka naših sugovornika – želja za boljim, otvorenijim Sveučilištem.

Profesor Mirko Planinić, dekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, kaže da će i dalje inzistirati na kontaktnim sjednicama Senata, na kojima bi se raspravljalo i problematiziralo stvari koje nisu u redu. “Mi ćemo stalno pitati”, kaže. Međutim, posljednje dvije sjednice Senata pokazale su, ističe Planinić, da na konkretna pitanja nema konkretnih odgovora, kao i da uprava Sveučilišta nastavlja s dopisnim sjednicama.

“Sjednica Senata u utorak, putem maila, bila je velika lakrdija. S naknadnim ubacivanjem materijala i načinom održavanja sjednice, čini mi se kao da se netko ruga svima nama, i Senatu, i Savjetu, ako hoćete i ministru”, smatra dekan.

Što raditi ovdje uz inzistiranje na krivim fokusima?

Ukupno 27 članova Senata, dodaje, paralelno s mail sjednicom Senata našlo se na sastanku na Zoomu. “Razgovarali smo o točkama dnevnoga reda, raspravljali. Nakon te sjednice Senata u utorak, ja sam poslao pismo svim senatorima i rekao im da nas je bilo 27 na Zoomu, da je rasprava korisna i dobra, no nitko nije reagirao”, kaže Planinić rezignirano.

Pitamo ga kako vidi daljnju perspektivu Sveučilišta, s pogledom prema rektorskim izborima iduće godine. Nije, odgovara, siguran da će biti izabrana kvalitetna osoba. Zaključuje: “Ja zaista želim dobro ovom Sveučilištu, ali ako se uporno inzistira na krivim fokusima, PMF tu nema što tražiti jer želimo da se na Sveučilištu neke vrijednosti ipak poštuju”.

Rješenja problema, ne pokušaji

Dekanica Akademije dramske umjetnosti Franka Perković Gamulin u razgovoru za Telegram kaže kako glasanje i razgovori o povjerenju rektoru nisu suština problema, “već posljedica stanja i nedostatka ikakve perspektive na Sveučilištu u Zagrebu”. Podsjeća da se tijekom mandata rektora Borasa izmijenilo pet ministara znanosti, uključujući Fuchsa.

“Niti s jednim od njih, rektor Boras nije uspio uspostaviti kvalitetnu suradnju da bi riješio probleme na Sveučilištu”, kaže Perković Gamulin. U tome vidi potvrdu svoje teze da je cijelo Sveučilište taoc loše suradnje ove uprave s Ministarstvom. “Što nas samo može dovesti do zaključka da imamo slabog, neuspješnog rektora. Od njega očekujem da rješava probleme, a ne da ih cijelo vrijeme samo pokušava riješiti”, dodaje.

Veća je šteta šutjeti

U Senatu je već pet godina pa pitamo dekanicu zašto ljudi strahuju od kritičkih istupa. Vrlo jasno, kaže, mogu vidjeti što se događa. “Dat ću vam vlastiti primjer; ja glasam na Senatu po svojoj savjesti pa su mi prošle godine za Akademiju smanjena interventna sredstva čiju raspodjelu predlaže rektor”, navodi. Jednostavno, smatra da će veću štetu nanijeti Akademiji ako će šutjeti o stvarima koje ne valjaju, nego da budu uskraćeni za 500.000 kuna.

Daljnju perspektivu vidi u dva smjera: ili će se u Senatu stvoriti kritična masa koja će stvoriti uvjete za opoziv ove uprave, ili će se sve više ljudi javljati s konkretnim pitanjima i na njih tražiti konkretne odgovore. Poražavajućim ocjenjuje da su joj se javljali kolege i studenti s desetak fakulteta s pitanjima što da rade po pitanju prijava za seksualno uznemiravanje.

“Činjenica da su nazvali mene, a ne Rektorat, govori da su osjetili da se tamo nemaju kome javiti”, osvrće se na ignoranciju ovog krupnog problema na sveučilišnoj razini. Rektorovo nečinjenje, zaključuje, šalje poruku da to jednostavno nije bitno.

Dubinski reset

Kritički glas prema zbivanjima na Sveučilištu upućuje i dekan Veterinarskog fakulteta Nenad Turk. “Mislim da je moralno, upravo vis-a-vis mog fakulteta, da kao čelnik štitim instituciju i govorim o problemima”, kaže. Mišljenja je da je nužan “jedan dubinski reset cijelog niza stvari, da se zapitamo zašto smo, zbog koga i zbog čega zapravo ovdje”. Parcijalna promjena, ističe, neće puno donijeti; smatra da promjenu uprave na Sveučilištu mora pratiti promjena zakonodavstva i modela financiranja.

Kao i dekanica Akademije, smatra da kod brojnih dekana prevladava strah. “Ja se ne bojim jer nemam više što izgubiti. Na tablici s ostvarenim koeficijentima za zapošljavanje, Veterina je među najnižima, s dodjelom financijskih sredstava također. Pazite, Veterinarski fakultet je jedini u zemlji i od strateške je važnosti kao rasadnik regulirane profesije”, objašnjava Turk.

Bez ograde kaže da postoji kriza upravljanja Sveučilištem u Zagrebu koju ovo Sveučilište ne zaslužuje. “Ali, mi se ni oko toga ne možemo dogovoriti jer većina tvrdi da krize nema. No ako krize nema, zašto se onda toliko piše o Sveučilištu, zašto se smjenjuju dekani, što radi sveučilišni odvjetnik na sjednici Senata? Na to pitanje, rektor Boras kaže da je odvjetnik tu da ga zaštiti od afera, a onda već u drugoj rečenici kaže da afera nema. Ovo je situacija u kojoj samo možemo reći – laku noć, Sveučilište”, smatra dekan Veterine.

Sveučilište slučaj

Bez obzira na situaciju, i dalje misli da je borba nužna. Radi se, kaže, o najjačem javnom sveučilištu u zemlji, koje školuje 70.000 studenata i koje je iznjedrilo najkvalitetnije ljude kroz stoljeća. “A napravili smo od tog Sveučilišta slučaj. Aktualna sveučilišna uprava, ma koliko god to negirala, ući će u povijest jer je upravo ona zaslužna za to”, zaključuje Turk.

Na lošu suradnju aktualne sveučilišne uprave s resornim ministrima, poput dekanice Akademije, osvrće se i dekan FER-a Gordan Gledec. “Rektor Boras često priča tu anegdotu da je dekan Boras za vrijeme svog upravljanja Filozofskim fakultetom promijenio desetak prodekana. Ne znam je li se ikad zapitao je li problem bio u njemu ili u tim prodekanima. Tom analogijom, pitanje je je li baš svih tih pet ministara radilo protiv Sveučilišta u Zagrebu ili je problem u rektorovoj upravi”, kaže Gledec.

Bez doprinosa Rektorata daljnjoj perspektivi

I on daljnje napore vidi u razgovorima sa svima, postavljanju pitanja i inzistiranju na konkretnim odgovorima. Tražit će i dalje od Sveučilišnog savjeta, kaže, da preuzme statutarnu ulogu koju ima i apelirati na odgovornost Ministarstva, ali i osnivača Sveučilišta – Republiku Hrvatsku koju bi, smatra Gledec, trebalo zanimati kako se na Sveučilištu troši javni novac.

“Tu dolazimo i do autonomije sveučilišta. Ona ne znači da svatko na sveučilištu može raditi što hoće, trošiti novce kako mu padne na pamet i nikome za to ne odgovarati. Ministarstvo nema pravo mikroupravljati Sveučilištem, ali ima pravo provjeriti dobiva li za svoje novce ono što je dogovoreno i troše li se sredstva u skladu sa zakonom”, napominje dekan FER-a.

Perspektivu Sveučilišta vidi kao sumu perspektiva svih sastavnica Sveučilišta, “dok tu od Rektorata nema nekog doprinosa, pomoći, usmjeravanja ili strategije”. Na Sveučilištu, naglašava, postoji ogroman potencijal. Zbog istraživačkih kapaciteta pojedinih fakulteta kao što su PMF, Prehrambeno-biotehnološki ili Veterinarski, Sveučilište je visoko pozicionirano na Šangajskoj listi prema područjima u kojima ti fakulteti djeluju, dok je položaj cijelog Sveučilišta prenizak, ističe.

Umreženost prije sposobnosti i kvalitete

Nekoliko fakulteta sa Sveučilišta, među njima FER, FSB i PMF, prednjače po sredstvima i po broju projekata koje povlače u sklopu istraživačkog programa Obzor 2020. iz čega se jasno vidi, kaže Gledec, da kapacitet itekako postoji i da ljudi surađuju. Na pitanje o eventualnom rasipanju Sveučilišta, tvrdi kako bi njegovi mlađi kolege s FER-a to potpuno podržali. “No stariji koji i dalje gledaju nekakvu tradiciju od 352 godine, u koje se i ja ubrajam”, objašnjava, “pitaju se treba li zbog jedne osobe napustiti Sveučilište”.

Gledajući prema rektorskim izborima iduće godine dekanu se, kaže, čini da na plodno tlo ne pada sposobnost i kvaliteta kandidata, nego dobra umreženost. “U ovom času u sadašnjem sastavu Senata ne vidim nekoga tko bi mogao izvući Sveučilište iz stanja u kojem se nalazi, brojni su kvalitetni i sposobni ljudi kontaminirani podrškom ovoj upravi”, zaključuje.

Borbe s ‘neprijateljima’

Razgovaramo i s profesorom Nevenom Jovanovićem s Filozofskog fakulteta, kojemu je rektor Boras uz podršku Senata već dva puta odbijao dekanski program pa je Filozofski u permanentnoj krizi upravljanja. Sve što se zbiva na Sveučilištu, Jovanović ne smatra borbom, već pitanjem hoće li Sveučilište u Zagrebu biti kvalitetna ustanova koja će se baviti znanošću i visokim obrazovanjem.

Problem vidi u tome što, kako kaže, upravo rektor sve vidi kao borbu, “od odnosa s Ministarstvom, preko borbe s ‘unutarnjim neprijateljem’, do borbe s medijima koji su očito ‘vanjski neprijatelj'”. Pristup uprave da je Ministarstvo neprijatelj Sveučilištu, ocjenjuje lošim. Podsjeća da je rektor na Senatu prošloga petka rekao da treba mijenjati sveučilišni Statut jer je zastario, ali da prije toga treba mijenjati Zakon o znanosti i Zakon o radu.

Oligarhija

“Dakle, mi imamo jednu ekipu koja želi napisati makar Zakon o znanosti. Iz toga je jasno da oni neće naći zajednički jezik niti s jednom Vladom, niti s jednim Ministarstvom”, ocjenjuje Jovanović. Na pitanje o stanju demokracije na Sveučilištu, odgovara konstatacijom: “Mi imamo oligarhiju na Sveučilištu, ponekad netko iz nje otpadne, ali tu nema demokracije”.

Samo rektor zna kako će Sveučilište dalje, smatra profesor. “Vjerujem da će nastaviti po istome do kraja mandata”, kaže i zaključuje kako je odgovornost na onima koji o nagomilanim problemima uopće ne žele razgovarati.

Trivijalna travestija

Promišljanja o Sveučilištu zaključili smo razgovorom s bivšim rektorom Aleksom Bjelišem. Ukazuje na paradoks koji uočava na tragu posljednjih zbivanja. Kada bi došlo do ozbiljnog sučeljavanja mišljenja, smatra Borasov prethodnik, cjelovito Sveučilište branili bi oni koji su sudjelovali u njegovom raslojavanju. S druge strane, kaže, oni koji pokušavaju voditi brigu o koheziji Sveučilišta, dovedeni su u situaciju da razmišljaju o njegovoj podjeli.

“To je jedna travestija, a sve skupa je zapravo jako trivijalno jer nema prave rasprave”, kaže Bjeliš. Dodaje kako niti s jednim ozbiljnijim stavom prema Ministarstvu, tijekom svog mandata, nije izlazio sve dok od Senata nije dobio podršku. “U tom je smislu nužno preispitivati vodite li Sveučilište na način koji je Sveučilištu koristan”, kaže pa dodaje da se često sa svojim mišljenjima znao naći u manjini.

Strepi od daljnjih skandaloznih situacija, koje opisuje kao “stihijska ponašanja koja nisu pod kontrolom akademskog načina ponašanja”. Vrijeme je, zaključuje, najskuplji medikament u situaciji u kojoj se Sveučilište nalazi. Na tom tragu, nakon posljednjeg turbulentnog razdoblja, strahuje od toga da će se opet potrošiti mnogo vremena dok neke stvari sazriju na Sveučilištu.