Priča s granice koju je prešlo 100.000 mladih Rusa: 'Vidite ovu fotografiju? Od 12 ljudi, samo ih je dvoje ostalo u Rusiji'
Obrazovani Rusi, bježeći od mobilizacije, masovno odlaze u bivšu sovjetsku republiku - Kazahstan
Izmoreni, s koferima prljavima od blata, skupina mladih Rusa koji su bježali pred prijetnjom mobilizacije nije skidala osmijeh s lica dok su ulazili u Kazahstan. “Wow, ovdje već lakše diše”, uzviknuo je jedan mladić s ruksakom na leđima. Grupa iz središnjeg ruskog grada Kolomne, koji se nalazi više od 1200 km od kazahstanske granice, provela je dvije noći spavajući na otvorenom dok su se pridružili dugom redu ljudi i vozila koji su čekali da napuste Rusiju, piše Financial Times.
Oni su samo dio mladih muškaraca koji su prešli u Kazahstan otkako je ruski predsjednik Vladimir Putin naredio djelomičnu mobilizaciju. Takvih je, prema procjenama kazahstanskih vlasti, gotovo 100.000. No, oni su samo dio ukupnog broja Rusa koji bježe pred mobilizacijom i koji su se raspršili po okolnim zemljama – Gruziju, Finsku, Mongoliju i druge susjedne države. Time su se, ističe FT, raskrinkale lažne tvrdnje Kremlja o širokoj podršci invaziji.
Veliki odljev mozgova iz Rusije
Istovremeno, ilustrira se dramatičan odljev mozgova iz Rusije. Od 17 Rusa koji su razgovarali s Financial Timesom u kazahstanskom pograničnom gradu Oralu, gotovo svi su bili mladi profesionalci: računalni programeri, odvjetnici, blogeri, vlasnici barova. Oni su odustali od svega 21. rujna kada je najavljeno novačenje i požurili otići van zemlje.
Rusi su preplavili Oral, trgovački grad s oko 200.000 ljudi, puneći hotele, hostele i ljetne kampove. Mnogi od njih spavali su na podovima džamija, crkava, teretana i kina, a glad ih je natjerala da potraže pomoć lokalnih volontera. Aleksandar, Artiom i Andrej, tri IT radnika iz Moskve u ranim dvadesetima, krenuli su od kuće dan nakon objave mobilizacije. Odletjeli su u južni ruski grad Astrahan, nedaleko od granice, i proveli noć čekajući u redu na granici prije prelaska u Kazahstan.
Imali su tri opcije: zatvor, bojišnica ili Kazahstan
Njih trojica sada iznajmljuju sobu u selu izvan Orala. Iako im nedostaju obitelji i moraju se naviknuti na ruralniji život, uključujući poljski WC i sporiji internet, raspoloženi su, zahvalni svojim domaćinima i laknulo im je što su izvan Rusije, gdje su mogli biti poslani u rat.
Aleksandar, programer, rekao je za FT da nije morao dva puta razmišljati o odlasku nakon objave mobilizacije, premda sada mora tražiti novi posao, u novoj zemlji. “Imao sam tri opcije: zatvor, prva linija ili Kazahstan. Odluka je bila očigledna”, kaže Aleksandar.
Većina njihovih prijatelja osjećala je isto. “Imamo ovu grupnu fotografiju s prijateljima koju smo snimili za Novu godinu. Na njemu je oko 12 ljudi. Trenutačno su samo njih dvojica još uvijek u Rusiji”, rekao je.
Ne vjeruju svi da su iznimke od mobilizacije
Premda je Putin tvrdio da naredba za mobilizaciju neće utjecati na studente, IT radnike i druge kategorije stručnjaka, mnogi nisu htjeli riskirati. “Sve što sam trebao učiniti bilo je zamisliti da ću biti poslan na bojišnicu, da se borim na strani s kojom se ne slažem. Motivacija da krenem prema granici bila je odmah tu”, rekao je Vadim Fisunov, moskovski student filma, dok je sam koračao ispred kantine u kampu Atameken u Oralu.
Obično ljetna škola za djecu, Atameken sada pruža privremeni smještaj za Ruse. Fisunov, koji je proveo noć spavajući na ruskoj strani granice, odsjeo je u jednoj od soba s 12 kreveta. Rekao je da se nada da će stići u Gruziju, gdje ima prijatelje, a također se nada da će uskoro doći i njegov otac, koji je služio vojni rok i u dobi je za vojsku.
‘Stanovništvo je postalo apolitično’
Svi s kojima je Financial Times razgovarao u Oralu protivili su se ratu u Ukrajini, iako su neki priznali da je dekret o mobilizaciji bio potreban bi se rat doveo kući njima i njihovim obiteljima, te da bi ih se natjeralo da poduzmu nešto. Programer Aleksandar rekao je da pozdravlja šok za manje politički angažirane u Rusiji i za ljude poput njega, koji su se navikli na rat.
“Godinama su nas učili da se previše ne ističemo i ne bunimo. To je stanovništvo učinilo vrlo apolitičnim”, rekao je. Sada su se ljudi angažirali, brinući ne samo o sebi nego i o drugima. “Naše društvo bit će ujedinjenije, što znači da u budućnosti možemo pokušati spriječiti da se ovako nešto ponovi”, misli Aleksandar.
Kazahstan će nastaviti primati Ruse
Za jednu mladu ženu u Atamekenu kap koja je prelila čašu stigla je prošlog petka, kada joj je njezino sveučilište u južnom ruskom gradu Krasnodaru reklo da mora doći na gradski trg na događaj, samo da bi saznala da se zapravo radi o proratnom skupu. Užasnuta, odlučila je da više ne može ostati u Rusiji, a nekoliko dana kasnije prešla je u Kazahstan, posljednju dionicu svog putovanja biciklom.
Kazahstan je jasno dao do znanja da će nastaviti dopuštati Rusima prelazak preko granice, a predsjednik Kassim-Jomart Tokajev rekao je ovaj tjedan da je to “humanitarno pitanje” budući da su Rusi koji bi se mogli suočiti s mobilizacijom u “beznadnoj” situaciji. Oral je Rusima poželio dobrodošlicu, a neki od njih su se redom potrudili pokazati zahvalnost. Nekoliko desetaka mladih Rusa u četvrtak se okupilo uz potok u gradu, navuklo gumene rukavice i počelo skupljati smeće.
“Kazahstanci su nam dali besplatnu hranu, smjestili su nas. U šoku sam”, rekao je Aleksej Sibirski, poznati ruski ekološki bloger, dok je stajao u gumenim čizmama pored potoka, držeći blatnjave krpe i odbačenu guma. “Oni nas vide kao taoce ovog užasa koji se događa u našoj zemlji”, zaključio je.