Ne da se izaći na kraj s tom papirologijom. Poludjet ćemo od papirologije. Tako mjesecima rogobore ljudi kojima su kuće oštećene u potresu pa čekaju asistenciju i pomoć od države puneći debele fascikle arcima sa žigovima i potpisima. Da obuhvati jurnjavu za dokumentacijom, potvrdama i suglasnostima i potucanja od šaltera do šaltera, naš jezik ima tu relativno novu riječ: papirologija.
Mislim da ju se ipak još ne upisuje u rječnike standardnog hrvatskog, još ne. Ne vjerujem da bi čak i stručnjaci znali kad je ona zapravo izmišljena i kad se počela uvlačiti u razgovorni jezik pa onda i u medije, ali vjerojatno da je u svoja doba ne bi priznali naši slavni jezikoslovci od Ljudevita Jonkea (1907. – 1979.) do Vladimira Anića (1930. – 2000.). Život ju je, međutim, priznao u potpunosti.
“Papirologija” se snažno izborila za mjesto u govoru kao termin koji označava zlo sviju vrhunaravnih zala. Kad god se pojavi kakva stvar koju treba obaviti pred nadležnim službama i organima, počinje se zdvajati i bjesniti protiv “papirologije” kojom traći vrijeme i rauba živce. No papirologija je potpuno nepravedno proskribirana. Bez papira nema uređenog društva.
Neophodni papiri
Dakako, jest posebna priča ovaj naš nepovezani, šlampavi i aljkavi administrativni sustav koji traži pet puta istu kopiju, zahtijeva da mu se na noge donosi dokumentacija koja je kod njih već zavedena u službene baze podataka i ponaša se u digitalnom dobu kao da smo u tisuću devetstotoj. Protiv toga se treba derati dok jednom eventualno ne trznu. Ali objektivno, “papiri” su neophodni, ovdje i svuda, njima se dokazuje pravni status svega živoga i neživoga. Bez papira ne možeš propisno ni umrijeti.
Pa sve da ti je ćaća Schumacher koji te naučio fantastično voziti auto još kad si imao 11 godina, vlasti traže da im pokažeš papir vozačke dozvole. Jer to je nužna garancija da su svi na cesti prošli potrebnu obuku. Papiri su građevinske dozvole, trgovački i svi drugi ugovori, mjenice, presude, odresci od mirovine, cesije, indeksi i diplome, redni broj u Registru branitelja, računi, zdravstveni kartoni i bolnička otpusna pisma i radne knjižice. Kako bi bez toga bilo koji sustav mogao funkcionirati. Na riječ? Kad radiš nešto za strance, tek onda vidiš boga svoga s “papirologijom”.
Naš narod voli ‘na divljaka’
Papiri su davež i gnjavaža, svakako jesu, ali bez papira nema poduzetništva, nema naplate potraživanje, nema upisa u školu, nema čak ni rastave braka. Tko ne želi živjeti u pustopoljini i uzgajati kelj, mrkvu, tri koze i pet pataka sebi za hranu, taj se mora pomiriti da je tako. Nezgodna je stvar u tome što mnogi naš čovjek nije sklon formalno urednom životu i izvest će tristo čuda samo da izbjegne “papirologiju”, a time zapravo niz troškova koji s njome dolaze.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Evo sada, nakon potresa, često se ponavlja kako su velika prepreka bržoj sanaciji razrušenih objekata “nesređeni imovinsko-pravni odnosi”. Iza te suhe jezične formule skriva se činjenica da naš narod voli graditi na divljaka, to jest bez propisanih papira, a da u ovom sustavu to prolazi. Da je dosta kuća, zemljišta i stambenih jedinica upisano na gomilu vlasnika od kojih je pola već mrtvo i da u ovom sustavu i to prolazi. Da je mnogima bilo skupo platiti za priključke pa su se na struju i vodu kačili na crno, što je također prolazilo. I tako dalje.
Papirologija uvodi red u nered
Eh, praktično je uvijek nalaziti sto izgovora i okomljavati se na sustav. Sustav može biti truo do daske. Ali ako s osiguranjem nisi ugovorio policu pa nemaš taj papir, nema ti tko nadoknaditi štetu kad ti izgori vikendica. S papirima je teško i dosadno. Traže ih u općini, u banci, kod doktora, na fakultetu i tamo gdje radiš. Ali nema druge.
Zato ovaj mali osvrt u obranu “papirologije”. Papirologija uvodi red u nered. Načelno omogućuje građanima da uredno započinju i završavaju svoje poslove. Legitimno je tražiti jednostavniji sustav, daleko smisleniju organizaciju i puno bolji službenički kadar u administrativnim tijelima nego što ga ima Hrvatske. Ali kad gradiš kuću, brate dragi, izvadi dozvolu. A ako si je izvadio, nemoj dići dva kata više. Naprosto to. Jer se nećeš morati pjeniti na “papirologiju” kad voda dođe do grla.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Riječ 'papirologija' ne bi smjela imati negativan prizvuk, pa bez papira ne možeš ni umrijeti
Papirologija je potpuno nepravedno proskribirana. Bez papira nema uređenog društva
Evo sada, nakon potresa, često se ponavlja kako su velika prepreka bržoj sanaciji razrušenih objekata "nesređeni imovinsko-pravni odnosi". Iza te suhe jezične formule skriva se činjenica da naš narod voli graditi na divljaka, to jest bez propisanih papira, a da u ovom sustavu to prolazi.
Ne da se izaći na kraj s tom papirologijom. Poludjet ćemo od papirologije. Tako mjesecima rogobore ljudi kojima su kuće oštećene u potresu pa čekaju asistenciju i pomoć od države puneći debele fascikle arcima sa žigovima i potpisima. Da obuhvati jurnjavu za dokumentacijom, potvrdama i suglasnostima i potucanja od šaltera do šaltera, naš jezik ima tu relativno novu riječ: papirologija.
Mislim da ju se ipak još ne upisuje u rječnike standardnog hrvatskog, još ne. Ne vjerujem da bi čak i stručnjaci znali kad je ona zapravo izmišljena i kad se počela uvlačiti u razgovorni jezik pa onda i u medije, ali vjerojatno da je u svoja doba ne bi priznali naši slavni jezikoslovci od Ljudevita Jonkea (1907. – 1979.) do Vladimira Anića (1930. – 2000.). Život ju je, međutim, priznao u potpunosti.
“Papirologija” se snažno izborila za mjesto u govoru kao termin koji označava zlo sviju vrhunaravnih zala. Kad god se pojavi kakva stvar koju treba obaviti pred nadležnim službama i organima, počinje se zdvajati i bjesniti protiv “papirologije” kojom traći vrijeme i rauba živce. No papirologija je potpuno nepravedno proskribirana. Bez papira nema uređenog društva.
Neophodni papiri
Dakako, jest posebna priča ovaj naš nepovezani, šlampavi i aljkavi administrativni sustav koji traži pet puta istu kopiju, zahtijeva da mu se na noge donosi dokumentacija koja je kod njih već zavedena u službene baze podataka i ponaša se u digitalnom dobu kao da smo u tisuću devetstotoj. Protiv toga se treba derati dok jednom eventualno ne trznu. Ali objektivno, “papiri” su neophodni, ovdje i svuda, njima se dokazuje pravni status svega živoga i neživoga. Bez papira ne možeš propisno ni umrijeti.
Pa sve da ti je ćaća Schumacher koji te naučio fantastično voziti auto još kad si imao 11 godina, vlasti traže da im pokažeš papir vozačke dozvole. Jer to je nužna garancija da su svi na cesti prošli potrebnu obuku. Papiri su građevinske dozvole, trgovački i svi drugi ugovori, mjenice, presude, odresci od mirovine, cesije, indeksi i diplome, redni broj u Registru branitelja, računi, zdravstveni kartoni i bolnička otpusna pisma i radne knjižice. Kako bi bez toga bilo koji sustav mogao funkcionirati. Na riječ? Kad radiš nešto za strance, tek onda vidiš boga svoga s “papirologijom”.
Naš narod voli ‘na divljaka’
Papiri su davež i gnjavaža, svakako jesu, ali bez papira nema poduzetništva, nema naplate potraživanje, nema upisa u školu, nema čak ni rastave braka. Tko ne želi živjeti u pustopoljini i uzgajati kelj, mrkvu, tri koze i pet pataka sebi za hranu, taj se mora pomiriti da je tako. Nezgodna je stvar u tome što mnogi naš čovjek nije sklon formalno urednom životu i izvest će tristo čuda samo da izbjegne “papirologiju”, a time zapravo niz troškova koji s njome dolaze.
Evo sada, nakon potresa, često se ponavlja kako su velika prepreka bržoj sanaciji razrušenih objekata “nesređeni imovinsko-pravni odnosi”. Iza te suhe jezične formule skriva se činjenica da naš narod voli graditi na divljaka, to jest bez propisanih papira, a da u ovom sustavu to prolazi. Da je dosta kuća, zemljišta i stambenih jedinica upisano na gomilu vlasnika od kojih je pola već mrtvo i da u ovom sustavu i to prolazi. Da je mnogima bilo skupo platiti za priključke pa su se na struju i vodu kačili na crno, što je također prolazilo. I tako dalje.
Papirologija uvodi red u nered
Eh, praktično je uvijek nalaziti sto izgovora i okomljavati se na sustav. Sustav može biti truo do daske. Ali ako s osiguranjem nisi ugovorio policu pa nemaš taj papir, nema ti tko nadoknaditi štetu kad ti izgori vikendica. S papirima je teško i dosadno. Traže ih u općini, u banci, kod doktora, na fakultetu i tamo gdje radiš. Ali nema druge.
Zato ovaj mali osvrt u obranu “papirologije”. Papirologija uvodi red u nered. Načelno omogućuje građanima da uredno započinju i završavaju svoje poslove. Legitimno je tražiti jednostavniji sustav, daleko smisleniju organizaciju i puno bolji službenički kadar u administrativnim tijelima nego što ga ima Hrvatske. Ali kad gradiš kuću, brate dragi, izvadi dozvolu. A ako si je izvadio, nemoj dići dva kata više. Naprosto to. Jer se nećeš morati pjeniti na “papirologiju” kad voda dođe do grla.