Rijetko neobičan istup američkog ambasadora o Agrokoru možda najbolje ilustrira koliko Washington drži do Hrvatske

Veleposlanik Kohorst traži da hrvatska vlada prekrši vlastite zakone

Veleposlanik Kohorst, diplomatski predstavnik zemlje koja se beskompromisno zalaže za slobodno tržište, vladavinu tržišnih zakona te najžešće osuđuje svako uplitanje države u gospodarstvo, zacijelo se takvo što nikada ne bi usudio predložiti u vlastitoj zemlji. Odmah bi ga, naime, optužili za nedopustivo zazivanje uplitanja države u slobodu poslovanja i upravljanja privatnim tvrtkama. Osim toga Kohorst traži da vlada protuzakonito izigra prava vjerovnika, a sve to kako bi omogućila američkom kapitalu da i dalje diktira pravila ponašanje u Agrokoru. Dakle, ono što mu nikada ne bi palo na pamet izreći kod kuće, usudi se tražiti od vlade Andreja Plenkovića demonstrirajući tako kako Washington tumači pojam ravnopravnih odnosa između dviju suverenih država.

Čudno je jedino kako do sada još nitko iz vlasti, ali i oporbe, nije reagirao na takvo neprihvatljivo ponašanje američkog veleposlanika. William Kohorst postao je veleposlanik u Hrvatskoj u proljeće ove godine premda se nikada nije bavio diplomacijom. Te funkcije dokopao se kao osobni prijatelj američkog predsjednika Donalda Trumpa i zato što je financijski pomogao njegovu predizbornu kampanju. Inače, Kohorst je svoje bogatstvo, kao i Donald Trump, stekao u biznisu s nekretninama. Uz Trumpa veže ga još ljubav spram golfa, ali i zajednička, desničarska ideologija.

Odgovarajući na pitanja članova senatskog odbora za vanjske poslove, Kohorst je zaprepastio izjavom kako je : “Hrvatska je dugogodišnji saveznik SAD-a, veliki pobornik NATO-a i izvor stabilnosti u jugoistočnoj Aziji”. Premda se od veleposlanika koji dolaze iz redova predsjednikovih prijatelja ne očekuje nešto posebnog znanja, jer poslove umjesto njih obavljaju karijerni diplomati, ipak je gaf Kohorsta, kad je Hrvatsku smjestio u južnu Aziju, po ocjenama američkih analitičara, prešao sve granice nekompetentnosti. Njegovo imenovanje za veleposlanika u Zagrebu možda najbolje ilustrira koliko zapravo Washington drži do Hrvatske.

Trumpova administracija podupire konzervativne vođe u Europi

Za razliku od političara u Hrvatskoj, u Njemačkoj su vlast i oporba, u približno sličnoj situaciji, reagirali posve drugačije, onako kako se trebaju ponašati državni dužnosnici koji brane interese vlastite zemlje. Richard Grenell, novi američki veleposlanik u Njemačkoj, također jedan iz kruga intimnih Trumpovih prijatelja, izazvao je do sada neviđeni skandal najavljujući da će Trump podržavati njemačke i europske nacionaliste. Grenell je izjavio intervjuu za britanski ogranak američkog nacionalističko-populističkog portala Breitbart kako “apsolutno želim osnažiti konzervativce diljem Europe i njihove vođe”.

Odmah je uslijedila žestoka reakcija vlade Angele Merkel koja je smjesta zatražila od Washingtona da pojasni izjave svog veleposlanika u Berlinu, budući da strani diplomati ne mogu navijati za pojedine političke opcije u zemlji domaćinu. Martin Schulz optužio je Grenella “da se ne ponaša kao diplomat, nego kao krajnje desničarski kolonijalni časnik. Ono što ovaj čovjek radi jedinstveno je u povijesti diplomacije. Da njemački veleposlanik u Washingtonu kaže da je tu kako bi osnaživao demokrate, odmah bi bio izbačen iz SAD-a”.

Zastupnik SPD-a Thorsten Schäfer-Gümbel oštro je upozorio da “europski građani ne trebaju Trumpova vazala da im kaže za koga će glasovati. Američkom veleposlaniku koji se miješa u demokratske procese zemlje domaćina do te mjere, tu jednostavno nije mjesto”. Grenell je kasnije na Twitteru pokušao objasniti svoja stajališta, ali je zapravo još jednom potvrdio prvotnu izjavu. “Ideja da bih podržavao kandidate ili stranke je smiješna. Stojim iza svog komentara da doživljavamo buđenje tihe većine koju prevodi Trump, koja odbacuje svoje političke elite”.

SAD zatražile od Njemačke da odustane od gradnje plinovoda

Takve žestoke reakcije Berlina ne čude jer ni sam Donald Trump ne preza od naređivanja pa i ucjenjivanja čak treće gospodarske sile svijeta. SAD su eksplicitno zatražile od Njemačke da odustane od gradnje plinovoda „Sjeverni tok 2“, kojim ruski plin treba stići u Europu, jer će se tako otvoriti prostor za uvoz američkog plina. Njemački ministar energetike Peter Altmaier odmah je odgovorio kako je američki plin preskup, a njegove isporuke preko oceana su vrlo nesigurne.

Američki dnevnik The Wall Street Journal, pozivajući se na izvore iz SAD-a, Njemačke i EU, izvijestio je kako je Donald Trump za posljednjeg posjeta njemačke kancelarke Angele Merkel Washingtonu, otvoreno tražio od nje da zaustavi gradnju plinovoda „Sjeverni tok 2“ te da počne graditi LNG terminale preko kojih bi SAD izvozio svoj plin u Njemačku. Zamjenica pomoćnika državnog tajnika SAD-a Sandra Oudkirk u Berlinu je pak izjavila, kako u slučaju nastavka radova na „Sjevernom toku 2“ Washington može razmotriti mjere odgovora u okviru zakona „O suprotstavljanju protivnicima Amerike posredstvom sankcija“ Countering America’s Adversaries Through Sanctions Act, CAATSA.

Takav potez opravdala je izjavom kako SAD računaju na europsko tržište kada je u pitanju američki ukapljeni plin (LNG). Ponovno je reagirao njemački ministar energetike Peter Altmaier. „SAD traže tržište za prodaju. Mi s razumijevanjem gledamo na to i spremni smo poraditi na olakšavanju isporuka američkog plina u Njemačku. Međutim, on je značajno skuplji nego plin koji se dostavlja plinovodom iz Rusije. Ako su SAD odlučile provoditi oštru politiku zaštite vlastitih gospodarskih interesa, onda Washington mora biti spreman da će to učiniti i Europa” , zaključujući kako zaustavljanje projekta „Sjevernu tok 2“ ne znači da bi došlo do porasta uvoza skupog američkog ukapljenog plina.

Već dugo traže od Hrvatske da izgradi LNG terminal na Krku

Ruski energetski div Gazprom, koja je i većinski vlasnik Sjevernog toka 2, u čijoj realizaciji sudjeluje i cijeli niz europskih kompanija, tvrdi da će „europski potrošači nakon izgradnje „Sjevernog toka 2“ uštedjeti na plinu najmanje 7,9 milijardi eura godišnje, a ako globalna potražnja za LNG plinom u svijetu bude rasla ta se ušteda može povećati na 24,4 milijarde eura. Na gotovo identičan način te iz praktički istih razloga, Washington već dugo traži od Hrvatske da izgradi LNG terminal na otoku Krku. U svim razgovorima između američkih i hrvatskih dužnosnika izgradnja LNG terminala važnija je tema od, primjerice, borbe protiv terorizma. Tako je nedavno u Washingtonu pomoćnik državnog tajnika za Europu i Euroaziju Wess Mitchell kazao ministru unutarnjih poslova Davoru Božinoviću da je izgradnja LNG-terminala na Krku od osobitog interesa za SAD te jedan od strateških projekata za vladu predsjednika Trumpa.

Zbog toga je Mitchell zatražio da se ubrza realizacija tog projekta. John McCarrick, zamjenik glavnog tajnika SAD-a za energetsku diplomaciju izjavio je kako je energetska sigurnost i diversifikacija dobavnih energetskih pravaca te energetska sigurnost Europe od izuzetne je važnosti za SAD. Pri tomu je LNG terminal na Krku naveo je kao primjer koji bi mogao poslužiti i drugima u Europi. “SAD podržava napore europskih zemalja da diversificiraju svoje dobavne pravce, i u tom su kontekstu LNG terminali su jako važni, pa tako i plutajući terminal na Krku”.

Govoreći prošlog ljeta na otvaranju summita u Varšavi, na kojem su se okupili čelnici iz 12 zemalja srednje i istočne Europe, koji su raspravljali o jačanju konkretne trgovinske, infrastrukturne, energetske i političke suradnje na prostoru između Jadranskog, Baltičkog i Crnog mora, inicijative poznate pod imenom Tri mora, američki predsjednik Trump pohvalio je države koje grade LNG terminale. “Čestitam vašim državama što su već počele s ključnim projektima koji će otkloniti prepreke i omogućiti bolji pristup energetskim tržištima i bolju energetsku povezanost. Jedan od tih projekata je i plutajući LNG terminal na hrvatskom otoku Krku”.

Postoji mogućnost da nam SAD proda određenu količinu plina

Upitan u srijedu o odnosu SAD-a spram projekta LNG terminala na Krku, Kohorst je odgovorio da se taj interes ogleda u postizanju energetske diverzifikacije u jugoistočnoj Europi te da Washington smatra da će to osigurati veću sigurnost u opskrbi plinom za Hrvatsku, Mađarsku i druge dijelove regije. Priznao je da “postoji mogućnost da SAD proda određenu količinu prirodnog plina tom terminalu”, ali je odmah dodao kako fokus nije na tome, već ponajprije na stabilnosti regije.

Posebni izaslanik i koordinator američkog State Departmenta za energetiku Amos Hochstein nedavno je pak preporučio Ukrajini da bi plin mogla nabavljati preko LNG terminala u Hrvatskoj. “Ukrajina nema terminal i ne vidim da bi se u dogledno vrijeme to moglo promijeniti. No radimo na tome da pomognemo Hrvatskoj i Grčkoj da izgrade plutajuće terminale. Preko oba bi se terminala, a posebno preko onoga na Krku, plinom mogla opskrbljivati Ukrajina tako da se postigne diversifikacija tržišta. To je važno jer bi ti terminali omogućili da se s globalnog tržišta ukapljenim plinom opskrbljuje dio Europe, uključujući Bugarsku, Rumunjsku, Mađarsku, Srbiju i Baltičke zemlje.

Bivši američki potpredsjednik Joe Biden za posjeta Beogradu pri kraju svog mandata također je zatražio od tada premijera Aleksandra Vučića da Srbija nabavlja američki plin iz terminala na Krku. U predizbornoj kampanji Trump je najavio da je jedna od njegovih glavnih zadaća povećati izvoz američkog ukapljenog prirodnog plina na tržišta u Istočnoj Europi i Aziji. Zbog toga sada SAD stalnim zaoštravanjem sankcija protiv Rusije žele zaustaviti gradnju infrastrukturnih projekata koji trebaju omogućiti bolju opskrbu Europe ne samo ruskim, nego i plinom i naftom iz Kaspijske regije i Srednjeg Istoka.

Zašto sagraditi terminal za kojeg nema investitora niti kupaca

Time namjeravaju otvoriti tržište Europe za svoje sve veće viškove plina dobivenog iz škriljavca. Rick Perry, američki tajnik za energiju kazao je kako Trumpova administracija jasno da vidi da je izvoz energije iz SAD-a jedan od njenih glavnih vanjskopolitičkog alata. “Energija koja dominira u Americi znači samopouzdanje. To znači siguran narod, oslobođen od geopolitičkog previranja drugih državama koje žele koristiti energiju kao gospodarsko oružje. Izvozom energije na tržišta širom svijeta povećavamo naše globalno vodstvo i naš utjecaj”.

Izgradnja LNG terminala na Krku i prateće infrastrukture trebala bi stajati oko 800 milijuna dolara. Unatoč američkih tvrdnji o velikoj zainteresiranosti u Europi za taj terminal već godinama ne može se pronaći niti jedan strani investitor koji bi uložio u gradnju terminala oko 500 milijuna dolara i još oko 300 milijuna dolara za gradnju cjevovoda i kompresorskih stanica kroz Hrvatsku. Ali što je još gore osim mađarskog Mola, još se nije javio niti jedan zainteresirani kupac američkog ukalupljenog plina.

Hrvatska je od svih članica EU najmanje ovisna od uvoza plina: čak 60 posto potreba, od oko 2,5 milijarde kubičnih metara plina koliko godišnje troši, podmiruje iz vlastitih izvora. Preko LNG terminala uvozilo bi se godišnje oko 5 milijardi kubičnih metara plina. Pitanje je zašto onda sagraditi terminal za kojeg nema investitora niti ima kupaca. Što, dakako, ne čudi jer je američki oko 25 posto skuplji od ruskog plina, a nikome nije ni na kraj pameti nadoknaditi Hrvatskoj razliku u cijeni između američkog i ruskog plina.

Problem je što Hrvatska nema jedinstvenu vanjsku politiku

Najzanimljivije je da niti jednoj američkoj administraciji nije uspjelo privoljeti niti jednu američku kompaniju da uloži dolare u izgradnju terminal na Krku. Što je doista čudno ako se zna da su jedino Amerikanci zainteresirani za gradnju tog terminala. Na isti način kao što se pokušavaju ponašati prema Agrokoru ili kako se odnose prema terminalu na Krku, američki dužnosnici ponašaju se prema INA-i. Već godinama praktički zabranjuju bilo kakve razgovore o mogućem ulasku ruskih naftnih kompanija u vlasničku strukturu INA-e, premda ne nude nikakvo drugo rješenje.

Nikada niti jedna američka tvrtka nije ponudila otkupiti mađarski udio u INA-i. Kao i u slučaju LNG terminala na Krku tako ni za kupnju INA-e među američkim kompanijama nema nikakvog poslovnog interesa, budući da je svima jasno da to, u poslovnom smislu, nisu bog zna kako isplativi poslovi. Veleposlanik William Kohorst u srijedu je objasnio kako “Rusi nisu partner kojeg bismo voljeli vidjeti u INA-i. Mislim da su oni proteklih godina bili disruptivna sila u regiji, te bi INA-i i Hrvatskoj trebao kvalitetniji partner”. Naravno, nije odgovorio na pitanje tko je to kvalitetniji partner.

Problem je međutim u tomu što Hrvatska nema jedinstvenu vanjsku politiku jer premijer Andrej Plenković i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović imaju posve različitu viziju vanjskopolitičkog položaja Hrvatske. Vlada se zalaže za ulazak u šengensku i eurozonu, dok se predsjednica pod svaku cijenu trudi jačati veze s administracijom Donalda Trumpa. Premda je HDZ, zbog žestokog otpora javnosti, privremeno povukao prijedlog zakona koji bi omogućio početak priprema za gradnju terminala na Krku, prevladava uvjerenje da će taj zakon proći u Saboru jer vladajuća stranka nema nikakvo uporište među biračima u Istri i na Kvarneru pa ju nije briga što stanovnici tog dijela Hrvatske brinu za zaštitu svoga okoliša.