Roditelji nasjedaju i masno plaćaju pripreme djece za ispite koji se uopće ne ocjenjuju. Podlo ih mame sloganom 'Budi 5,0'
Rezultat ispita nema utjecaja na učenikov obrazovni put: 'Tvrtke igraju na strah i neznanje roditelja'
Nacionalni ispiti koje Hrvatska uvodi kako bi se utvrdila realna razina postignuća učenika u odnosu na druge učenike i škole – ali i u odnosu na često prenapuhane ocjene – pretvaraju se u unosan biznis za privatnike. S najavom provođenja ovih ispita u cijelim generacijama osmaša i petaša, na tržištu su se pojavile tvrtke koje za nemale iznose prodaju poduke, iako obrazovne vlasti ponavljaju da su one ne samo nepotrebne, već i kontraproduktivne. Ovi se ispiti, uostalom, ne ocjenjuju, ne utječu na zaključne ocjene niti je njihovo polaganje uvjet za upis u srednju školu.
Jutarnji list je početkom prosinca pisao o jednim takvim pripremama koje su lažno tvrdile da će nacionalni ispiti biti jedan od uvjeta za upis u srednju školu. Telegram je sada zamijetio pripreme koje nacionalne ispite dovode u vezu s “malom maturom”, koncepcijski bitno različitim ispitima. Osim toga, pripreme čija se cijena po jednom predmetu kreće oko 100 eura, proklamiraju važnost 5,0 prosjeka ocjena u školi. Riječ je o fenomenu koji domaći znanstvenici godinama izučavaju i problematiziraju ga kao jednu od najtoksičnijih točaka hrvatskog obrazovnog sustava.
Medvjeđa usluga obrazovnom sustavu
Pripreme za nacionalne ispite koje smo uočili, potencijalnim kupcima posve pogrešno navode kako je važno za njih se dobro pripremiti. Iz Ministarstva obrazovanja za Telegram objašnjavaju zašto za njih nisu potrebne nikakve pripreme. Osim što će ih, navode, trajno koristiti za vanjsko vrednovanje osnovnoškolskog obrazovanja, s nacionalnim će ispitima imati “stvaran trenutni uvid u stanje u sustavu, a moći ćemo pratiti i sve eventualne promjene”.
U skladu s time, poručuju iz ministarstva Radovana Fuchsa, ne vide “apsolutno nikakvog racionalnog razloga da netko plaća ili provodi pripreme za nacionalne ispite”. I Vinko Filipović, ravnatelj Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje obrazovanja (NCVVO) koji ove ispite provodi, objašnjava zašto su pripreme za nacionalne ispite nonsens: “Mi želimo realan prikaz učeničkih postignuća na završnom ciklusu osnovnoškolskog obrazovanja i to na temelju redovne, dopunske i dodatne nastave”.
Realna slika, koju pokušavaju dobiti, potrebna im je kako bi mogli analizirati prosjek učeničkih i školskih postignuća s nacionalnim. Rezultati, dodaje, ponajviše služe obrazovnim vlastima da učine dodatne korake u poboljšanju obrazovnog sustava. Drugim riječima, pripreme za nacionalne ispite čine medvjeđu uslugu obrazovnom sustavu koji na temelju rezultata ispita ima za cilj činiti poboljšanja u njemu. Od direktorice tvrtke koja prodaje pripreme za ove ispite pokušali smo doznati zašto ih nudi. Na naše je pitanje odgovorila protupitanjem.
Nerazumijevanje smisla ispita
“Zašto se nude instrukcije za svakodnevnu nastavu, paketi priprema za upis u školu, kretanje u peti razred, itd.? Svaki roditelj može procijeniti dobiva li njegovo dijete dovoljnu podršku u obrazovnom sustavu ili mu je potreban dodatni poticaj sa strane”, kazala nam je. Potrebu za pripremama koje nudi zatim je “podebljala” nedavnim rezultatima pilot nacionalnih ispita koji ukazuju na značajan postotak petaša s osnovnom razinom poznavanja materinskog jezika. U odgovoru Telegramu ne percipira da bi takvi – realni – rezultati izostali da su se učenici za ispite pripremali.
Njena tvrtka ove pripreme oglašava i na društvenim mrežama. Tamo pozivaju ljude da se prijave na newsletter o “najvažnijim obavijestima o nacionalnim ispitima”, iako nije posve jasno koje bi to novosti bile osim već javno poznatih datuma njihova održavanja. Posebno je paradoksalno da korisnici društvenih mreža u komentarima ispod oglasa pišu kako je poanta nacionalnih ispita da se učenici za njih ne pripremaju. Ljudi koji stoje iza ovih poduka odgovaraju im da su pripreme stvar odluke svakog pojedinca, uopće ne shvaćajući smisao ispita u čije su se “pripreme” upustili.
Komunicirajući s direktoricom tvrtke, pokušali smo doznati i zašto u promotivnim materijalima navodi da su nacionalni ispiti “ono što se nekad zvala mala matura”. Ta je tvrdnja, naime, pogrešna; mala matura predstavljala bi finalni ispit kojim se završava osnovna škola i čiji rezultati služe kao ulaz u srednjoškolsko obrazovanje. Poručila nam je kako su samo mislili “na trend temu vezanu uz osnovnoškolsko obrazovanje, nipošto na usporedbu formata”. U ovom slučaju, mala matura nije čak niti “trend-tema” u našem obrazovnom sustavu jer o njoj ovdje uopće nije riječ.
Ovi ispiti nemaju veze s malom maturom
Iz resornog ministarstva na naš upit ponavljaju kako nacionalni ispiti nisu mala matura i eksplicitno tvrde da oni to nikada neće niti postati. Da su nacionalni ispiti i mala matura koncepcijski posve različiti ispiti, za Telegram podcrtava Boris Jokić, ravnatelj Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu (IDIZ). Dok nacionalni ispiti služe za pregled sustava i nisu usmjereni prema pojedincu, on smatra da bi malu maturu bilo štetno uvesti:
“Takav ispit nije moguće sastaviti na način da je istovremeno mjera uspješnosti završetka osnovne škole i selekcija za različite srednjoškolske programe”. Dočarava kako bi istovremeno mala matura morala ispitati osnovno znanje računskih operacija i selektirati učenike koji se žele upisati u jake matematičke gimnazije.
Ono što vidi pak spornim u nacionalnim ispitima koje uvodimo jest činjenica da će se njima ispitivati cijele generacije učenika. Za realan pregled sustava, koji se priželjkuje, problem može predstavljati nezainteresiranost učenika za ove ispite. “Svjetska je praksa da se takvi ispiti primjenjuju na uzorcima učenika. Nije mi jasno iz kojeg se razloga hrvatska obrazovna politika odlučila za ovakav model jer ga nema nigdje u svijetu”, ističe.
‘Igra se na strah i neznanje roditelja’
S Jokićem komentiramo i slogan priprema na koje smo naišli; naime, pripreme se nazivaju “Pet nula”, prijave zaprimaju na istoimenoj web stranici i pritom proklamiraju krilaticu “Ne postoji neuspjeh, samo lekcija – budi 5,0”. Toksičan imperativ prosjeka 5,0 među hrvatskim učenicima Jokić s kolegama istražuje cijeli niz godina. Kaže kako su tvrtke apsolutno slobodne formulirati svoje promidžbene poruke, no da ovakvo spominjanje apsolutnog uspjeha u školi i štetnosti neuspjeha – samo po sebi može biti štetno.
“Ideja da mlada osoba može, treba i mora biti u svemu uspješna, licemjerna je i potencijalno opasna jer osobe koje su u svemu savršene u stvarnom svijetu ne postoje. Ideja savršenstva može neke mlade osobe dovesti do razmišljanja da njihove kvalitete u nekim disciplinama nisu dovoljne za uspjeh u životu, a neke druge u bjesomučno trčanje za ocjenama. Iz poduzetničke perspektive ideja da za neuspjeh nema mjesta u životu, posebice je sporna. Kao ljudi, često više učimo iz neuspjeha, nego uspjeha”, apostrofira.
Ravnatelj NCVVO-a Filipović nadovezuje se na reklamirani imperativ o 5,0 prosjeku i dodaje kako “pojedinci u svrhu ostvarenja zarade čine štetu obrazovnom sustavu”. Otvoreno poziva roditelje učenika da ne troše novac na ovakve pripreme. Da su bespotrebne, smatra i Jokić pa dodaje da su i bizarne jer rezultat ispita nema utjecaja na učenikov obrazovni put. Naglašava kako, pritom, tvrtke koje nude pripreme za nacionalne ispite igraju na strah i neznanje prije svega roditelja. “Ljudi ne bi trebali nasjedati na takve fore”, podcrtava.
Pripreme – svjetski fenomen
Nakon upita koji smo uputili direktorici tvrtke koja prodaje bespotrebne pripreme, sa službene web stranice uklonjena je krilatica “Ne postoji neuspjeh, samo lekcija – budi 5,0”, a izbrisana je i tvrdnja o tome da su nacionalni ispiti “ono što je nekad bila mala matura”. Pripreme je i dalje moguće kupiti za redovnu cijenu od 119 eura po predmetu, odnosno za 89 eura po akcijskoj cijeni.
Osvrćući se na istraživanje Instituta za društvena istraživanja iz 2022., čiji su rezultati pokazali kako su pripreme za državnu maturu istovremeno postale generator obrazovnih nejednakosti i apsolutni normativ među hrvatskim maturantima, Jokića smo finalno upitali koliko su raznorazne pripreme prisutne u drugim zemljama. Kaže kako njihovu pojavu istražuju više od 15 godina i kako je riječ o svjetskom fenomenu. Roditelji i učenici, veli, odlučuju se za ove usluge temeljem dva elementa.
“Jedno su njihove obrazovne aspiracije, a drugo je percipirana kvaliteta obrazovnog sustava. Ako imate određene aspiracije, a percipirate da vam službeni sustav ne pruža dovoljno da ih ostvarite, onda se odlučujete za ove usluge. Ako pak vaše želje zadovoljava službeni sustav, onda ih ne koristite”, objašnjava. Dodaje kako je u tu jednadžbu važno još uključiti i razinu kompetitivnosti u društvu – tamo gdje je ona veća, izraženija je i razina obrazovanja u sjeni, kako se popularno nazivaju raznorazne pripreme. Hrvatska je, dodaje Jokić, po svim ovim parametrima negdje u sredini.