Zar je itko sumnjao? Roditelji pogođeni smanjenjem naknade za mjeru roditelj-odgajatelj kane, kako je najavila jedna od organizatorica prosvjeda pred zagrebačkim Poglavarstvom, Ljiljana Dragić, podići – šator. Tako bi prosvjed inicijative “Djeca su budućnost”, koja je bezuspješno pokušala spriječiti izmjenu jedne suludo skupe demografske mjere, postao trajan. A novi zagrebački prosvjednički šator, sasvim je moguće – s obzirom na to tko ih politički podržava – postao Šator. Dakle, novo mjesto okupljanja “naroda” kontra lijeve vlasti.
Dogodi li se, doista, novi Šator, a iz zadovoljstva kojim je tu vijest najavio predsjednik zagrebačkog HDZ-a Mislav Herman, da se zaključiti kako su izgledi za to vrlo visoki, bit će to najbolja moguća politička vijest za Tomislava Tomaševića. Gradonačelnika koji se u prvih pola godine opako muči s upravljanjem i spašavanjem jednog opasno zaduženog grada.
Primjer sulude neracionalnosti
No, valja prvo još malo analizirati samu mjeru i njeno ukidanje. Jasno je da se oni kojima sad naknada pada s cca 4850 na 1000 kuna mjesečno za treće dijete bune – nitko ne voli kad im se promjene slamaju na leđima ili džepu. No, demografska mjera zbog koje se “narod” (evo i Miroslav Škoro je neki dan posjetio prosvjednike) opet diže na noge rijedak je, čak i za hrvatske kriterije, primjer sulude neracionalnosti.
Za početak, ako postoji iti jedan dio Hrvatske koji nema problema s demografijom onda je to Grad Zagreb. Glavni hrvatski grad je u posljednjih deset godina po procjenama Državnog zavoda za statistiku, dobio oko 19 tisuća stanovnika i sad ih ima skoro 810 tisuća. Cijela Hrvatska je, pak, u više od 12 puta većem – minusu. Naime, u deset godina se stanovništvo u Hrvatskoj smanjilo za 237 tisuća ljudi.
Nikakav rezultat
Nasuprot bilo kakvoj logici, međutim, u ovakvim okolnostima se u Zagrebu pred lokalne izbore 2017. uvodi demografska mjera roditelj-odgajatelj, koja će do ove godine narasti do 528 milijuna kuna u gradskom proračunu, ukupno teškom 15 milijardi kuna. Ovaj nevjerojatno visok teret, u gradu koji nema demografskih problema, pritom, nije polučio neki rezultat. Lani su se, u odnosu na godinu kad je mjera uvedena, rodile 222 bebe – manje.
Na državnoj razini, u zemlji koja za razliku od glavnog grada ima ozbiljan problem s demografijom, mjere nema. Iako je bila najavljena u predizbornom programu HDZ-a. Štoviše, HDZ je ovaj tjedan odbio amandman suverenista kojim se, u proračunu teškom 174 milijarde kuna, odvaja 0,5 milijardi za roditelje-odgajatelje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Politički potpaljivači
U Zagrebu, s proračunom koji iznosi 8,6 posto onog državnog, tih 0,5 milijardi kuna, međutim, za HDZ nije nikakav problem. Kako veli Herman, demografija nema cijenu. Onih 200-tinjak milijuna kuna koji će se i dalje iz gradske blagajne uplaćivati za nešto manje od 6000 roditelja-odgajatelja, stoga su vjerojatno prezira vrijedan sitniš, pa nema sumnje da će novi Šator imati suptilnu političku i inu podršku.
Odviju li se stvari doista u tom pravcu i pod novim šatorskim svodom krene udaranje na novu lijevu vlast, ovaj put gradsku, stvari bi mogle postati vrlo zanimljive. I ne baš sukladne željama političkih potpaljivača nezadovoljstva onih kojima će se odjednom smanjiti mjesečna primanja.
Prilika za Tomislava T.
Prvo, ovdje je u pitanju Zagreb. Političke preferencije u gradu su nešto drugačije od onih u ostatku zemlje, gdje je bio gro publike kojoj se obraćao prvi Šator, onaj iz kojeg se borilo za, kako su govorili, dostojanstvo branitelja. Drugo, čini se da je građanima prilično jasno iz čijeg se džepa financira ova sumanuto neracionalna zagrebačka mjera. Stoga bi cijeli prosvjed mogao u javnosti, zapravo, dobiti ne baš pretjerano popularan image, pogotovo budu li se oko njega motali politički šibicari i uobičajeni sumnjivci.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako stvar doista jako eskalira, gradska uprava, koliko god se uspijevala snaći u tsunamiju problema koje grad ima – a u kojima su dosad jedva plivali – uspjet će bez većih problema održati popularnost. Jer će s druge strane biti zagovaratelji mega neracionalne mjere i njihovi politički pokrovitelji koji ju ne žele implementirati – što bi imalo barem nekog smisla – na razini cijele države. Tomislav Tomašević, stoga, doista nema razloga strahovati od toga da bi mogao dobiti svoj Šator, ovaj put zbog izdaje svete demografske obnove u Hrvata. To mu je, štoviše, prilika.
Roditelji-odgajatelji dižu šator pred Poglavarstvom? Nema boljeg poklona za Tomislava Tomaševića
Prosvjed zbog sumanuto skupe demografske mjere u gradu koji nema problema s demografijom, ali ima s financijama?
Odviju li se stvari doista u tom pravcu i pod novim šatorskim svodom krene udaranje na novu lijevu vlast, ovaj put gradsku, stvari bi mogle postati vrlo zanimljive. I ne baš sukladne željama političkih potpaljivača nezadovoljstva onih kojima će se odjednom smanjiti mjesečna primanja.
Zar je itko sumnjao? Roditelji pogođeni smanjenjem naknade za mjeru roditelj-odgajatelj kane, kako je najavila jedna od organizatorica prosvjeda pred zagrebačkim Poglavarstvom, Ljiljana Dragić, podići – šator. Tako bi prosvjed inicijative “Djeca su budućnost”, koja je bezuspješno pokušala spriječiti izmjenu jedne suludo skupe demografske mjere, postao trajan. A novi zagrebački prosvjednički šator, sasvim je moguće – s obzirom na to tko ih politički podržava – postao Šator. Dakle, novo mjesto okupljanja “naroda” kontra lijeve vlasti.
Dogodi li se, doista, novi Šator, a iz zadovoljstva kojim je tu vijest najavio predsjednik zagrebačkog HDZ-a Mislav Herman, da se zaključiti kako su izgledi za to vrlo visoki, bit će to najbolja moguća politička vijest za Tomislava Tomaševića. Gradonačelnika koji se u prvih pola godine opako muči s upravljanjem i spašavanjem jednog opasno zaduženog grada.
Primjer sulude neracionalnosti
No, valja prvo još malo analizirati samu mjeru i njeno ukidanje. Jasno je da se oni kojima sad naknada pada s cca 4850 na 1000 kuna mjesečno za treće dijete bune – nitko ne voli kad im se promjene slamaju na leđima ili džepu. No, demografska mjera zbog koje se “narod” (evo i Miroslav Škoro je neki dan posjetio prosvjednike) opet diže na noge rijedak je, čak i za hrvatske kriterije, primjer sulude neracionalnosti.
Za početak, ako postoji iti jedan dio Hrvatske koji nema problema s demografijom onda je to Grad Zagreb. Glavni hrvatski grad je u posljednjih deset godina po procjenama Državnog zavoda za statistiku, dobio oko 19 tisuća stanovnika i sad ih ima skoro 810 tisuća. Cijela Hrvatska je, pak, u više od 12 puta većem – minusu. Naime, u deset godina se stanovništvo u Hrvatskoj smanjilo za 237 tisuća ljudi.
Nikakav rezultat
Nasuprot bilo kakvoj logici, međutim, u ovakvim okolnostima se u Zagrebu pred lokalne izbore 2017. uvodi demografska mjera roditelj-odgajatelj, koja će do ove godine narasti do 528 milijuna kuna u gradskom proračunu, ukupno teškom 15 milijardi kuna. Ovaj nevjerojatno visok teret, u gradu koji nema demografskih problema, pritom, nije polučio neki rezultat. Lani su se, u odnosu na godinu kad je mjera uvedena, rodile 222 bebe – manje.
Na državnoj razini, u zemlji koja za razliku od glavnog grada ima ozbiljan problem s demografijom, mjere nema. Iako je bila najavljena u predizbornom programu HDZ-a. Štoviše, HDZ je ovaj tjedan odbio amandman suverenista kojim se, u proračunu teškom 174 milijarde kuna, odvaja 0,5 milijardi za roditelje-odgajatelje.
Politički potpaljivači
U Zagrebu, s proračunom koji iznosi 8,6 posto onog državnog, tih 0,5 milijardi kuna, međutim, za HDZ nije nikakav problem. Kako veli Herman, demografija nema cijenu. Onih 200-tinjak milijuna kuna koji će se i dalje iz gradske blagajne uplaćivati za nešto manje od 6000 roditelja-odgajatelja, stoga su vjerojatno prezira vrijedan sitniš, pa nema sumnje da će novi Šator imati suptilnu političku i inu podršku.
Odviju li se stvari doista u tom pravcu i pod novim šatorskim svodom krene udaranje na novu lijevu vlast, ovaj put gradsku, stvari bi mogle postati vrlo zanimljive. I ne baš sukladne željama političkih potpaljivača nezadovoljstva onih kojima će se odjednom smanjiti mjesečna primanja.
Prilika za Tomislava T.
Prvo, ovdje je u pitanju Zagreb. Političke preferencije u gradu su nešto drugačije od onih u ostatku zemlje, gdje je bio gro publike kojoj se obraćao prvi Šator, onaj iz kojeg se borilo za, kako su govorili, dostojanstvo branitelja. Drugo, čini se da je građanima prilično jasno iz čijeg se džepa financira ova sumanuto neracionalna zagrebačka mjera. Stoga bi cijeli prosvjed mogao u javnosti, zapravo, dobiti ne baš pretjerano popularan image, pogotovo budu li se oko njega motali politički šibicari i uobičajeni sumnjivci.
Ako stvar doista jako eskalira, gradska uprava, koliko god se uspijevala snaći u tsunamiju problema koje grad ima – a u kojima su dosad jedva plivali – uspjet će bez većih problema održati popularnost. Jer će s druge strane biti zagovaratelji mega neracionalne mjere i njihovi politički pokrovitelji koji ju ne žele implementirati – što bi imalo barem nekog smisla – na razini cijele države. Tomislav Tomašević, stoga, doista nema razloga strahovati od toga da bi mogao dobiti svoj Šator, ovaj put zbog izdaje svete demografske obnove u Hrvata. To mu je, štoviše, prilika.