Šojgu je potvrdio da se ovdje ne radi o Kijevu, o Donbasu, ni o zadržavanju Krima, nego o povijesno i geopolitički puno ambicioznijem masterplanu; o restauraciji Sovjetskog Saveza, političke tvorbe koju je Ronald Reagan prije četrdeset godina opravdano bio proglasio Carstvom zla. Podsjetimo što je točno bio Sovjetski Savez.
Što je bio Sovjetski Savez
Prvo, radilo se o komunističkoj inačici carske Rusije, ali u vrlo velikim granicama koje su, primjerice, obuhvaćale i baltičke države Litvu, Latviju i Estoniju. Drugo, radilo se stožernoj državi Varšavskog pakta, organizacije koja je funkcionirala po načelu ograničenog suvereniteta. Doktrina ograničenog suvereniteta uglavnom je značila da se nitko ne smije suprotstavljati važnim odlukama vlasti u Moskvi.
Varšavski pakt obuhvaćao je sve zemlje istočne Europe osim Jugoslavije (na čemu zauvijek moramo ostati zahvalni Josipu Brozu Titu). Članice Varšavskog pakta, poput Mađarske, Čehoslovačke, Poljske i Istočne Njemačke, bile su u vazalnom odnosu prema Moskvi.
Svijet na rubu nuklearnog rata
Kad su se pokušavale demokratizirati ili politički emancipirati, Rusija je u tim državama vojno intervenirala, kao u Mađarskoj 1956. i u Pragu 1968., dok je u Poljskoj 1981. isprovocirala državni udar generala Wojciecha Jaruzelskog protiv sindikata Solidarnost, predvođenog narodnim herojem Lechom Walesom.
Jaruzelskog se danas općenito smatra zločincem i izdajicom. Međutim, da Jaruzelski nije izveo državni udar sasvim je sigurno da bi Leonid Brežnjev, ondašnji sovjetski Putin, poslao tenkove u Varšavu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sovjetski Savez uspostavio je željeznu zavjesu usred Europe i nekoliko puta dovodio svijet na rub nuklearnog rata; najpoznatija je svakako kubanska kriza iz 1962. godine kad su Rusi nagovorili Fidela Castra (koji, usput rečeno, u ono vrijeme uopće nije bio komunist) da rasporedi nuklearne rakete na karipskom otoku udaljenom petnaestak minuta leta od Floride.
Ruska žudnja za moći ponovno se aktivirala
Sovjetski Savez i Varšavski pakt bili su simbol masovne političke i nacionalne represije, i apsolutno najopasnija politička formacija na svijetu, od pada Hitlerove Njemačke do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, kad se SSSR raspao. S druge strane, Sovjetski Savez označavao je trijumf represivnog komunizma, ruskog nacionalizma, i ruske želje da vlada “svojim” dijelom svijeta.
Ta ruska žudnja za moći ponovo je počela rasti prije najmanje petnaestak godina. Ona je najavila svoje ciljeve okupacijom Krima, da bi sada eskalirala. Rat u Ukrajini, drugoj najvećoj članici bivšeg Sovjetskog Saveza, zaista nije ništa drugo nego brutalna najava obnove Sovjetskog Saveza.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hladni radijatori najmanja su cijena
Bjeloruski diktator Lukašenko ionako se želi priključiti Rusiji, a u slučaju pada Ukrajine na red bi mogle doći baltičke države. Ne sada, ali možda za deset ili petnaest godina. Obnova Sovjetskog Saveza značila bi obnovu trajne ratne prijetnje u svijetu, kao i težak poraz sustava liberalne demokracije, jer je Rusija, izborima usprkos, zapravo despocija.
Stoga je od upravo presudne važnosti za budućnost čovječanstva da se sve sastavnice slobodnog svijeta, od velikih država poput Amerike, Japana i Njemačke, do malih zemalja poput Hrvatske i Slovenije, jedinstveno i bezuvjetno suprotstave obnovi Sovjetskog Saveza.
Eventualni hladni radijatori ove zime najmanja su i najbezbolnija cijena koju možemo platiti, i užasno je nezrelo da se bunimo protiv takvih, zapravo minimalnih troškova suprotstavljanja Vladimiru Putinu, Hitleru našeg vremena. Bojimo se, međutim, da bi stvarna cijena zaustavljanja obnove Sovjetskog Saveza možda mogla biti neusporedivo viša i bolnija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Rusi su konačno priznali o čemu je, zapravo, ovaj rat: o obnovi Sovjetskog Saveza
Šojgu je potvrdio da se ovdje ne radi o Kijevu, Donbasu ili zadržavanju Krima, već o puno ambicioznijem masterplanu
Eventualni hladni radijatori ove zime najmanja su i najbezbolnija cijena koju možemo platiti, i užasno je nezrelo da se bunimo protiv takvih, zapravo minimalnih troškova suprotstavljanja Vladimiru Putinu, Hitleru našeg vremena. Bojimo se, međutim, da bi stvarna cijena zaustavljanja obnove Sovjetskog Saveza možda mogla biti neusporedivo viša i bolnija
Ruski ministar obrane Sergej Šojgu ovih je dana, na jednom većem vojno-političkom skupu, izjavio sljedeće: “Imat ćemo novi Sovjetski Savez, velik i jak”. Riječ je o dosad najvažnijoj ruskoj službenoj političkoj izjavi, otkako je počeo napad na Ukrajinu.
Ruski ministar obrane sada je i formalno priznao ono što je od početka trebalo biti jasno svim racionalnim promatračima ruske agresije na Ukrajinu.
Šojgu je potvrdio da se ovdje ne radi o Kijevu, o Donbasu, ni o zadržavanju Krima, nego o povijesno i geopolitički puno ambicioznijem masterplanu; o restauraciji Sovjetskog Saveza, političke tvorbe koju je Ronald Reagan prije četrdeset godina opravdano bio proglasio Carstvom zla. Podsjetimo što je točno bio Sovjetski Savez.
Što je bio Sovjetski Savez
Prvo, radilo se o komunističkoj inačici carske Rusije, ali u vrlo velikim granicama koje su, primjerice, obuhvaćale i baltičke države Litvu, Latviju i Estoniju. Drugo, radilo se stožernoj državi Varšavskog pakta, organizacije koja je funkcionirala po načelu ograničenog suvereniteta. Doktrina ograničenog suvereniteta uglavnom je značila da se nitko ne smije suprotstavljati važnim odlukama vlasti u Moskvi.
Varšavski pakt obuhvaćao je sve zemlje istočne Europe osim Jugoslavije (na čemu zauvijek moramo ostati zahvalni Josipu Brozu Titu). Članice Varšavskog pakta, poput Mađarske, Čehoslovačke, Poljske i Istočne Njemačke, bile su u vazalnom odnosu prema Moskvi.
Svijet na rubu nuklearnog rata
Kad su se pokušavale demokratizirati ili politički emancipirati, Rusija je u tim državama vojno intervenirala, kao u Mađarskoj 1956. i u Pragu 1968., dok je u Poljskoj 1981. isprovocirala državni udar generala Wojciecha Jaruzelskog protiv sindikata Solidarnost, predvođenog narodnim herojem Lechom Walesom.
Jaruzelskog se danas općenito smatra zločincem i izdajicom. Međutim, da Jaruzelski nije izveo državni udar sasvim je sigurno da bi Leonid Brežnjev, ondašnji sovjetski Putin, poslao tenkove u Varšavu.
Sovjetski Savez uspostavio je željeznu zavjesu usred Europe i nekoliko puta dovodio svijet na rub nuklearnog rata; najpoznatija je svakako kubanska kriza iz 1962. godine kad su Rusi nagovorili Fidela Castra (koji, usput rečeno, u ono vrijeme uopće nije bio komunist) da rasporedi nuklearne rakete na karipskom otoku udaljenom petnaestak minuta leta od Floride.
Ruska žudnja za moći ponovno se aktivirala
Sovjetski Savez i Varšavski pakt bili su simbol masovne političke i nacionalne represije, i apsolutno najopasnija politička formacija na svijetu, od pada Hitlerove Njemačke do početka devedesetih godina prošlog stoljeća, kad se SSSR raspao. S druge strane, Sovjetski Savez označavao je trijumf represivnog komunizma, ruskog nacionalizma, i ruske želje da vlada “svojim” dijelom svijeta.
Ta ruska žudnja za moći ponovo je počela rasti prije najmanje petnaestak godina. Ona je najavila svoje ciljeve okupacijom Krima, da bi sada eskalirala. Rat u Ukrajini, drugoj najvećoj članici bivšeg Sovjetskog Saveza, zaista nije ništa drugo nego brutalna najava obnove Sovjetskog Saveza.
Hladni radijatori najmanja su cijena
Bjeloruski diktator Lukašenko ionako se želi priključiti Rusiji, a u slučaju pada Ukrajine na red bi mogle doći baltičke države. Ne sada, ali možda za deset ili petnaest godina. Obnova Sovjetskog Saveza značila bi obnovu trajne ratne prijetnje u svijetu, kao i težak poraz sustava liberalne demokracije, jer je Rusija, izborima usprkos, zapravo despocija.
Stoga je od upravo presudne važnosti za budućnost čovječanstva da se sve sastavnice slobodnog svijeta, od velikih država poput Amerike, Japana i Njemačke, do malih zemalja poput Hrvatske i Slovenije, jedinstveno i bezuvjetno suprotstave obnovi Sovjetskog Saveza.
Eventualni hladni radijatori ove zime najmanja su i najbezbolnija cijena koju možemo platiti, i užasno je nezrelo da se bunimo protiv takvih, zapravo minimalnih troškova suprotstavljanja Vladimiru Putinu, Hitleru našeg vremena. Bojimo se, međutim, da bi stvarna cijena zaustavljanja obnove Sovjetskog Saveza možda mogla biti neusporedivo viša i bolnija.