Portal za društvena i kulturna pitanja. I svijet koji dolazi.

Rat u Ukrajini

Ruski vojnici upucali su trojicu braće, bacili ih u jamu i zakopali. Jedan je preživio

Tridesettrogodišnji Mikola Kuličenko živ je zakopan nakon pokušaja egzekucije. Za WSJ donosi mučno svjedočanstvo

FOTO: AFP

Među brojnim slučajevima koje ukrajinske vlasti istražuju zbog sumnje na ratne zločine je i brutalan događaj sa sjevera Ukrajine; 33-godišnji Mikola Kuličenko preživio je ruski pokušaj smaknuća nakon čega je živ zakopan. Njegovu priču donosi Wall Street Journal.

Kuličenko je iz mjesta Dovžik na sjeveru Ukrajine u koje su Rusi upali svega nekoliko dana nakon početka invazije. Tamošnje stanovnike nisu dirali do 18. ožujka, a svi su, priča Kuličenko, živjeli nastojeći im se maknuti iz vidokruga. No, 18. ožujka konvoj ruskih snaga pogođen je na cesti u selu. Ruski vojnici ubrzo su krenuli u pretraživanje kuća. Ušli su i u dom Kuličenko koji su trojica braće – Jevgen, Dimitri i Mikola – dijelili sa sestrom Ninom. Pretražili su sve prostorije i pronašli materijal koji je, tvrdili su, kompromitirao braću.

Naime, 36-godišnji Jevgen ranije se borio protiv separatista u Ukrajini. No, u međuvremenu je dao otkaz u vojsci i vratio se na selo kako bi s bratom radio na farmi. Kad je počela invazija planirao se vratiti u vojsku; spakirao je torbu s uniformom i streljivom koje je još uvijek imao i namjeravao krenuti za Žitomir. No, zaustavio ga je ulazak Rusa u selo. Sada su, u pretresu kuće, ruski vojnici pronašli njegovu torbu.

Odvezli ih u nepoznato, ispitivali i prebili

Kad im je Jevgen priznao da je vojnik, Rusi su trojici braće stavili vreće na glavu te ih odvezli automobilom u nepoznatom smjeru.
Tridesettrogodišnji Mikola kaže kako su ih potom cijelu noć držali u hladnom podrumu jedne zgrade s još desetak muškaraca. Njega su ruski vojnici ispitivali kako bi doznali sve o njegovom bratu Jevgenu i o napadu na njihov konvoj.

Mikola je ispričao da su ga tijekom ispitivanja tukli kundacima puške te mu prijetili da će mu odsjeći uši. Ispitivali su, kazao je, i njegovu braću, mogao ih je čuti kako plaču od boli. Kad bi ih vratili u prostoriju nisu smjeli govoriti, a oni koji su govorili, kazao je, ponovno su pretučeni. Nakon tri dana odvezli su ih kamionom.

Egzekucija nad jamom

Imali su, priča Kuličenko, vezane oči, a kad su ih izvukli iz kamiona natjerali su ih da kleknu. Prisjeća se kako je čuo da netko kopa jamu. A potom je čuo metke. Jedan od metaka pogodio ga je ispod desnog uha. Kapuljača mu je bila podignuta, što ga je, vjeruje, spasilo, jer onaj tko ga je upucao vjerojatno nije vidio obrise njegove glave. Jevgen se, kaže, nije micao, a čuo je Dimitrov posljednji uzdah.

Nakon toga je osjetio kako ga zasipaju zemljom i da mu je sve teže disati. No, nakon nekog vremena, kad je nastala tišina, smogao je snage i izvukao se iz groba koji nije bio potpuno pokriven. Uspio je skinuti povez s očiju i uže oko nogu, ali su mu zapešća bila prečvrsto vezana. Šutnuo je još zemlje u grob da pokrije svoju braću, a zatim se uputio na cestu.

Bijeg i povratak kući

Prenoćio je skriven u jednom selu, a potom nastavio hodati sve dok nije sreo jednog mladića na biciklu. Njegova majka Valentina Ridia pozvala ga je u kuću i pomogla mu. Ona je za Wall Street Journal ispričala kako je imao izlaznu ranu na ustima, da mu je “krv curila iz uha na stol” te da je mucao i da ga je bilo teško razumjeti. Na kraju joj je uspio ispričati što se dogodilo. Ona mu je potom pomogla i nacrtala kartu po kojoj se vratio natrag u svoje selo.

Do njega je, izbjegavajući ruske snage, pješačio oko 12 sati. Dočekao ga je otac kojem je priopćio da se njegova braća više neće vratiti. Mikola se potom skrivao, a rane mu je liječila jedna liječnica iz susjednog sela. Kada su se Rusi povukli, ona je pomogla i da ga smjeste u bolnicu. Njegove rane su zacjeljivale, no one psihičke su mu ostavile dubok trag, kaže ona.

Potraga za tijelima braće

U travnju su Mikola i sestra, uz pomoć Valentine Ridie, locirati mjesto na kojem su ubijena njihova braća, te školu u mjestu Višnevu gdje su u podrumu ispitivani i mučeni. Kuličenko je potom sve ispričao ukrajinskim vlastima. “U početku je bilo teško povjerovati da je to istina”, rekao je jedan pripadnik sigurnosnih službi, no kaže da su dokazi gomilali te da su pokrenuli istragu o ratnim zločinima.

Tijela Jevgena i Dimitra su kasnije ekshumirana. Bili su među desecima koji su počeli pristizati u černjigovsku mrtvačnicu nakon što su se ruske snage povukle iz regije. “Nažalost, oni nisu bili prvi pogubljeni civili”, rekao je forenzički patolog Jurij Fenenko. “Niti su bili posljednji.”