Greške se događaju. Ne postoji posao u kojem se one mogu potpuno izbjeći, stoga su liječnici u posebno neugodnoj poziciji. O njihovim greškama, naime, direktno ovise ljudski životi.
Događaju se, eto, čak i bizarne greške, kao ona koja se prije desetak godina dogodila sadašnjem ravnatelju jedine bolnice sa statusom Nacionalne bolnice, KBC-a Zagreb, Anti Ćorušiću. Čovjeku se učinilo da je zdrav jajnik bolestan, a bolestan zdrav, te da je na ultrazvuku došlo do zabune. Pa je pacijentici izvadio krivi jajnik, dok je onaj koji je načet bolešću (i kasnije, u drugoj bolnici uklonjen) ostao u tijelu nesretne žene.
Iznimno opasna moć
Događa se. Problem bi bio da se događa redovno, ali to čini se ovdje nije slučaj i tu pogrešku šefu KBC-u Zagreb ne treba uzeti (niti ju itko uzima) kao isključujuću što se tiče njegove profesije ili društvenog angažmana.
Većina onog što je, međutim, izgovorio na gostovanju kod Aleksandra Stankovića (HRT, Nedjeljom u dva), kao i, uostalom, većina poteza koje je povlačio oko slučaja Mirele Čavajde, predstavlja duboki društveni skandal. I to onakav kakav ne bi trebao samo tako “umrijeti” pod nizom novih afera i svinjarija koje nas rutinski obasipaju sa svih strana. Doktor Ćorušić, naime, ima gadnih problema s vlastitim egom, empatijom i poštivanjem važećih zakonskih propisa. U takvim okolnostima, velika društvena i politička moć koja proizilazi iz njegovih funkcija postaje iznimno opasna.
“Nije bitno utjecalo”
Ćorušić je u emisiji HRT-a tako rekao prezime pacijentice kojoj je izvadio krivi jajnik narušivši svaku moguću zaštitu privatnosti. Pogrešku koju je napravio priznao je, po savjetu pravne službe, samo da se ne bi sudski gombao za pukih (pih!) 83 tisuće kuna. Koje je, pritom, platilo osiguranje.
A pacijentica? Ono što je napravio, veli, “nije bitno utjecalo na život te žene”. Greška se, eto, može dogoditi svakome. Za izostanak isprike i minimuma empatije, međutim, treba ipak biti poseban kalibar.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Seksizam i optužba za ubojstvo djeteta
Nažalost, u sličnom pravcu je išla priča i o slučaju Mirele Čavajde. Nakon što se usudio rubno seksistički patronizirati ustavnu stručnjakinju Sanju Barić, za koju je ustanovio da nije u pravu “bez obzira što ona možda ima umiljatiji glas” od druge gošće u prilogu, nastavio je s onim što cijeli zdravstveni sustav Čavajdi radi već tjednima – dodatno je viktimizirajući u trenutku strašne životne tragedije.
Iako je u uvodu naglasio da mu nije baš drago – baš zbog dodatne traumatizacije – da se i dalje govori o tom slučaju, brzo se vratio u rutinu institucionalizirane klerikalne agresije. “Gospođa Čavajda je željela mrtvo dijete, nije željela da to dijete zaplače”, jedna je od najstrašnijih i najbezdušnijih rečenica uopće izgovorenih o ovom tragičnom slučaju. A kad to kaže prvi čovjek jedine nacionalne bolnice i šef Odbora za zdravstvo vladajuće stranke, onda to više nije stav jednog bešćutnog pojedinca, nego državna represija.
Ćorušićevi i Beroševi eksperti
Stvar je, međutim još i gora. Ćorušić se ni u ovom slučaju nije našao za shodnim ispričati, ni u svoje, ni u ime institucije koju vodi. A ekspertna skupina koju je on osobno vodio, zaključila je, sudeći po riječima ministra Vilija Beroša, kako se ni ne zna ima li fetus tumor i da se to može utvrditi samo biopsijom. Nakon poroda.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Međutim, poslije samo još jedne magnetske rezonance, koja, eto, svim Ćorušićevim ekspertima nije ranije pala na pamet, postalo je sasvim jasno da se, nažalost, radi o brzoširućem i zloćudnom tumoru. Po zakonu je sve bilo jasno. Kako je objasnila i Sanja Barić, u tom slučaju trudnica ima pravo na prekid trudnoće.
Ćorušić, Beroš i njihovi su pravo na prekid trudnoće proglasili pravom na porod i samo taj zdravstveni zahvat ponudili Čavajdi koja je, na kraju svega, ipak otišla tamo gdje su je ispočetka ispod glasa slali. U Sloveniju.
Porod kao jedini oblik prekida trudnoće
Ovakvo pjesničko tumačenje zakona nije samo bizarno, niti je posljednja epizoda državne traumatizacije žene koja ionako proživljava tešku osobnu tragediju. Ono, naime, sadržava ozbiljnu prijetnju pravima žena u budućnosti. Naime, Ćorušić i ostali, mimo važećeg zakona, smatraju da nakon 22. tjedna trudnoće ne može biti pobačaja, jer dijete može, zahvaljujući napretku medicine, preživjeti izvan majčine utrobe. Kako će, valjda, medicina nastaviti napredovati, ovakav stav znači da će i bez ikakvih zakonskih izmjena, okvir planiranja obitelji postajati sve suženiji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer, ako će plod nakon 15 ili šest tjedana ili – zašto ne – dva dana nakon začeća moći preživjeti izvan majčine utrobe, onda će trudnoća i obitelj sve manje (ili potpuno) prestajati biti privatna stvar. Rađanje djece postala bi, po ledenoj logici klerikalnog zdravstva u Hrvata, isključivo stvar društva. A pobačaj i planiranje obitelji tek teoretska mogućnost o kojoj tu i tamo pričaju ustavne stručnjakinje umiljatog glasa.
Sad je do kraja jasno, ovaj čovjek ne može biti šef Rebra. Ima problem s egom, empatijom i zakonima
Većina onog što je Ćorušić izgovorio u Nedjeljom u dva kao i, uostalom, većina poteza koje je povlačio oko slučaja Čavajda, predstavlja duboki društveni skandal
'Gospođa Čavajda je željela mrtvo dijete, nije željela da to dijete zaplače', jedna je od najstrašnijih i najbezdušnijih rečenica uopće izgovorenih o ovom tragičnom slučaju. A kad to kaže prvi čovjek jedine nacionalne bolnice i šef Odbora za zdravstvo vladajuće stranke, onda to više nije stav jednog bešćutnog pojedinca, nego državna represija
Greške se događaju. Ne postoji posao u kojem se one mogu potpuno izbjeći, stoga su liječnici u posebno neugodnoj poziciji. O njihovim greškama, naime, direktno ovise ljudski životi.
Događaju se, eto, čak i bizarne greške, kao ona koja se prije desetak godina dogodila sadašnjem ravnatelju jedine bolnice sa statusom Nacionalne bolnice, KBC-a Zagreb, Anti Ćorušiću. Čovjeku se učinilo da je zdrav jajnik bolestan, a bolestan zdrav, te da je na ultrazvuku došlo do zabune. Pa je pacijentici izvadio krivi jajnik, dok je onaj koji je načet bolešću (i kasnije, u drugoj bolnici uklonjen) ostao u tijelu nesretne žene.
Iznimno opasna moć
Događa se. Problem bi bio da se događa redovno, ali to čini se ovdje nije slučaj i tu pogrešku šefu KBC-u Zagreb ne treba uzeti (niti ju itko uzima) kao isključujuću što se tiče njegove profesije ili društvenog angažmana.
Većina onog što je, međutim, izgovorio na gostovanju kod Aleksandra Stankovića (HRT, Nedjeljom u dva), kao i, uostalom, većina poteza koje je povlačio oko slučaja Mirele Čavajde, predstavlja duboki društveni skandal. I to onakav kakav ne bi trebao samo tako “umrijeti” pod nizom novih afera i svinjarija koje nas rutinski obasipaju sa svih strana. Doktor Ćorušić, naime, ima gadnih problema s vlastitim egom, empatijom i poštivanjem važećih zakonskih propisa. U takvim okolnostima, velika društvena i politička moć koja proizilazi iz njegovih funkcija postaje iznimno opasna.
“Nije bitno utjecalo”
Ćorušić je u emisiji HRT-a tako rekao prezime pacijentice kojoj je izvadio krivi jajnik narušivši svaku moguću zaštitu privatnosti. Pogrešku koju je napravio priznao je, po savjetu pravne službe, samo da se ne bi sudski gombao za pukih (pih!) 83 tisuće kuna. Koje je, pritom, platilo osiguranje.
A pacijentica? Ono što je napravio, veli, “nije bitno utjecalo na život te žene”. Greška se, eto, može dogoditi svakome. Za izostanak isprike i minimuma empatije, međutim, treba ipak biti poseban kalibar.
Seksizam i optužba za ubojstvo djeteta
Nažalost, u sličnom pravcu je išla priča i o slučaju Mirele Čavajde. Nakon što se usudio rubno seksistički patronizirati ustavnu stručnjakinju Sanju Barić, za koju je ustanovio da nije u pravu “bez obzira što ona možda ima umiljatiji glas” od druge gošće u prilogu, nastavio je s onim što cijeli zdravstveni sustav Čavajdi radi već tjednima – dodatno je viktimizirajući u trenutku strašne životne tragedije.
Iako je u uvodu naglasio da mu nije baš drago – baš zbog dodatne traumatizacije – da se i dalje govori o tom slučaju, brzo se vratio u rutinu institucionalizirane klerikalne agresije. “Gospođa Čavajda je željela mrtvo dijete, nije željela da to dijete zaplače”, jedna je od najstrašnijih i najbezdušnijih rečenica uopće izgovorenih o ovom tragičnom slučaju. A kad to kaže prvi čovjek jedine nacionalne bolnice i šef Odbora za zdravstvo vladajuće stranke, onda to više nije stav jednog bešćutnog pojedinca, nego državna represija.
Ćorušićevi i Beroševi eksperti
Stvar je, međutim još i gora. Ćorušić se ni u ovom slučaju nije našao za shodnim ispričati, ni u svoje, ni u ime institucije koju vodi. A ekspertna skupina koju je on osobno vodio, zaključila je, sudeći po riječima ministra Vilija Beroša, kako se ni ne zna ima li fetus tumor i da se to može utvrditi samo biopsijom. Nakon poroda.
Međutim, poslije samo još jedne magnetske rezonance, koja, eto, svim Ćorušićevim ekspertima nije ranije pala na pamet, postalo je sasvim jasno da se, nažalost, radi o brzoširućem i zloćudnom tumoru. Po zakonu je sve bilo jasno. Kako je objasnila i Sanja Barić, u tom slučaju trudnica ima pravo na prekid trudnoće.
Ćorušić, Beroš i njihovi su pravo na prekid trudnoće proglasili pravom na porod i samo taj zdravstveni zahvat ponudili Čavajdi koja je, na kraju svega, ipak otišla tamo gdje su je ispočetka ispod glasa slali. U Sloveniju.
Porod kao jedini oblik prekida trudnoće
Ovakvo pjesničko tumačenje zakona nije samo bizarno, niti je posljednja epizoda državne traumatizacije žene koja ionako proživljava tešku osobnu tragediju. Ono, naime, sadržava ozbiljnu prijetnju pravima žena u budućnosti. Naime, Ćorušić i ostali, mimo važećeg zakona, smatraju da nakon 22. tjedna trudnoće ne može biti pobačaja, jer dijete može, zahvaljujući napretku medicine, preživjeti izvan majčine utrobe. Kako će, valjda, medicina nastaviti napredovati, ovakav stav znači da će i bez ikakvih zakonskih izmjena, okvir planiranja obitelji postajati sve suženiji.
Jer, ako će plod nakon 15 ili šest tjedana ili – zašto ne – dva dana nakon začeća moći preživjeti izvan majčine utrobe, onda će trudnoća i obitelj sve manje (ili potpuno) prestajati biti privatna stvar. Rađanje djece postala bi, po ledenoj logici klerikalnog zdravstva u Hrvata, isključivo stvar društva. A pobačaj i planiranje obitelji tek teoretska mogućnost o kojoj tu i tamo pričaju ustavne stručnjakinje umiljatog glasa.