Ovakve stvari gotovo je nevjerojatno i zamisliti. Sjednicu saborskog Odbora za gospodarstvo, na kojoj se zbog pljačke Ine teške milijardu kuna saslušavaju čelnici državnih agencija koje su trebale nadzirati plinsko tržište, sav zabrinuto antikoruptivan, vodio je prošlog tjedna Žarko Tušek.
Ime uvaženog HDZ-ovog zastupnika možda će nekom zazvučati poznato, makar je od siječnja prošle godine prekriveno već debelim tepihom novih i sve gadnijih afera. Početkom prošle godine, naime, 24 sata su objavila eksplozivnu snimku na kojoj Tušek nudi nezavisnom i lokalnom popularnom političaru Viktoru Šimuniću plaćanje dijela troškova predizborne kampanje za županijsku skupštinu, kako bi Šimunić, nakon izbora, podržao HDZ.
“De buš ti zel donacije?”
“Kaj buš ti”, pita ga, tad nešto manje antikoruptivnim tonom nego što je vodio prošlotjednu sjednicu, Tušek, te mu nudi javne dužnosti koje bi mogao obnašati, od pročelničke do one u nekim javnim poduzećima. “Zamjenik župana nemreš biti jer to moraš ići u koaliciju s nekim”, kaže tadašnji šef županijskog HDZ-a Šimuniću – jer bi, jasno, takva transparentnost narušila cijelu konstrukciju priče – onu u kojoj nezavisna lista lovi glasove uglavnom izvan HDZ-ovog bazena. Naime, zamjenik župana mora biti na izbornom listiću sa županom, što bi u ovom slučaju značilo da bi biračima bilo jasno da su Šimunić i HDZ u koaliciji.
Kako se ne bi dogodila tako grozomorna transparentnost, dakle, Tušek u ime tajnog dogovora o suradnji, nudi Šimuniću “rješavanje logistike” u kampanji, primjerice, 25 tisuća predizbornih plakata. “Neš valjda sam trošil te peneze, de buš ti zel donacije”, očinski se postavljao tada prvi čovjek HDZ-a u tom dijelu Hrvatske.
Možete biti sve, ali ne i iznenađeni
Dvadeset mjeseci kasnije, taj i takav Tušek je udarna igla saborskog preispitivanja postupanja HERA-e i HROTE-a u najgoroj korupcijskoj aferi koja se dogodila za vrijeme dok je Plenkovićeva inkarnacija HDZ-a na vlasti. Ta činjenica može biti bizarna, mučna, razbješnjujuća, ali jedno svakako ne može – ne može biti iznenađujuća. Tušek koji autoritativnim glasom kori agencije zbog propusta u pljački Ine je upravo ono mjesto na kojem se Hrvatska nalazi, na koje je Hrvatska, zapravo, potonula danas.
“Imam prostora se kao predsjednik Odbora za gospodarstvo razvijati na nacionalnoj sceni”, hvalio se lanjskog siječnja Tušek zapanjenom Šimuniću. Tu nije stao – mada je, zbog toga što je Šimunić imao upaljeno snimanje na mobitelu, stvar malo zapela – razmetao se očekivanim napretkom do mjesta političkog tajnika stranke, pa i, ako se stvari poklope, ulaskom u Vladu. No, činjenica da je Plenković smatrao da je Tušekov (jedini) propust što je na snimljeni razgovor bio “namamljen”, ponešto je usporila njegov uspon. Zasad.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije Alan Ford, nego USKOK
Kad je snimka objavljena, nakon desetak dana medijske fertutme, stvari su se pomalo smirile. Tušek je dao ostavku na mjesto predsjednika Krapinsko-zagorskog HDZ-a, a iako više nije član najužeg vodstva stranke (Predsjedništva), još je tu, pri vrhu. Kao član Nacionalnog odbora HDZ-a, saborski zastupnik i predsjednik Odbora za gospodarstvo ima se itekako prilike “razvijati na nacionalnoj sceni”. I lako bi mogao u tom razvoju, s malim zakašnjenjem, i uspjeti.
Jer, nuđenje mita (samo plakati o kojima je bilo riječ koštali bi cca 50 tisuća kuna) političkom konkurentu Uskok nakon deset mjeseci premišljanja, nije kvalificirao kao kazneno djelo. Objašnjenje – Šimunić u trenutku snimljenog razgovora nije bio izabrani zastupnik, pa onda ne može biti govora o kaznenom djelu podmićivanja zastupnika. (Stvarno su tako objasnili, ovo nije parafraziranje neke doskočice iz Alan Forda).
“Rješavanje logistike”
Dakle, tajno predizborno dogovaranje, nuđenje skupih usluga i obećavanje funkcija za koje je potreban javni natječaj u Hrvatskoj je – barem po USKOK-u – savršeno legalno. Kao da je, bubnimo ovako, posve napamet, Plenković prije izbora 2016. godine obećao Ivanu Vrdoljaku i HNS-u, ako mu zatrebaju, kontrolu nad cijelom energetikom, te “rješavanje logistike” oko značajnijih predizbornih troškova njegove stranke. Pod sitnim uvjetom da u kampanji glume da su protiv HDZ-a.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stvar je, međutim, još i gora. Nakon cijelog jednog mandata obilježenog prevarom birača i održavanjem saborske većine uz pomoć “žetončića” (eufemizam za političku korupciju), Hrvatska je opet, od odlaska Reformista u oporbu, u istoj situaciji. Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi održavaju ljudi (konkretno, Silvano Hrelja i Hrvoje Zekanović), koji su na izbore išli kontra HDZ-a.
Vrhovni pokrovitelji korupcije
A to je skandal značajno gori i dalekosežniji od preprodaje megajeftinog Ininog plina, pa makar se ta akcija provodila pod pokroviteljstvom barem dijela HDZ-a. Vladanje uz pomoć “žetončića” je udarac u pleksus demokraciji, onaj koji joj izbija dah. Koji građanima temeljito ogađuje politiku i izborni proces.
Damir Škugor i ekipa su možda Ini izmaknuli milijardu kuna potencijalnog profita. Žarko Tušek, Andrej Plenković i njihova stranka demokratskoj Hrvatskoj doslovno izmiču tlo pod nogama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo antikorupcija: Sjednicu o Ini vodi lik iz afere 'Kaj bi ti štel biti', a Plenkoviću većinu opet drže žetončići
Raspravu o Ini u Saboru vodio je Žarko Tušek, čovjek koji je pokušao potkupiti političkog konkurenta
Ta činjenica može biti bizarna, mučna, razbješnjujuća, ali jedno svakako ne može - ne može biti iznenađujuća. Tušek koji autoritativnim glasom kori agencije zbog propusta u pljački Ine je upravo ono mjesto na kojem se Hrvatska nalazi, na koje je Hrvatska, zapravo, potonula danas
Ovakve stvari gotovo je nevjerojatno i zamisliti. Sjednicu saborskog Odbora za gospodarstvo, na kojoj se zbog pljačke Ine teške milijardu kuna saslušavaju čelnici državnih agencija koje su trebale nadzirati plinsko tržište, sav zabrinuto antikoruptivan, vodio je prošlog tjedna Žarko Tušek.
Ime uvaženog HDZ-ovog zastupnika možda će nekom zazvučati poznato, makar je od siječnja prošle godine prekriveno već debelim tepihom novih i sve gadnijih afera. Početkom prošle godine, naime, 24 sata su objavila eksplozivnu snimku na kojoj Tušek nudi nezavisnom i lokalnom popularnom političaru Viktoru Šimuniću plaćanje dijela troškova predizborne kampanje za županijsku skupštinu, kako bi Šimunić, nakon izbora, podržao HDZ.
“De buš ti zel donacije?”
“Kaj buš ti”, pita ga, tad nešto manje antikoruptivnim tonom nego što je vodio prošlotjednu sjednicu, Tušek, te mu nudi javne dužnosti koje bi mogao obnašati, od pročelničke do one u nekim javnim poduzećima. “Zamjenik župana nemreš biti jer to moraš ići u koaliciju s nekim”, kaže tadašnji šef županijskog HDZ-a Šimuniću – jer bi, jasno, takva transparentnost narušila cijelu konstrukciju priče – onu u kojoj nezavisna lista lovi glasove uglavnom izvan HDZ-ovog bazena. Naime, zamjenik župana mora biti na izbornom listiću sa županom, što bi u ovom slučaju značilo da bi biračima bilo jasno da su Šimunić i HDZ u koaliciji.
Kako se ne bi dogodila tako grozomorna transparentnost, dakle, Tušek u ime tajnog dogovora o suradnji, nudi Šimuniću “rješavanje logistike” u kampanji, primjerice, 25 tisuća predizbornih plakata. “Neš valjda sam trošil te peneze, de buš ti zel donacije”, očinski se postavljao tada prvi čovjek HDZ-a u tom dijelu Hrvatske.
Možete biti sve, ali ne i iznenađeni
Dvadeset mjeseci kasnije, taj i takav Tušek je udarna igla saborskog preispitivanja postupanja HERA-e i HROTE-a u najgoroj korupcijskoj aferi koja se dogodila za vrijeme dok je Plenkovićeva inkarnacija HDZ-a na vlasti. Ta činjenica može biti bizarna, mučna, razbješnjujuća, ali jedno svakako ne može – ne može biti iznenađujuća. Tušek koji autoritativnim glasom kori agencije zbog propusta u pljački Ine je upravo ono mjesto na kojem se Hrvatska nalazi, na koje je Hrvatska, zapravo, potonula danas.
“Imam prostora se kao predsjednik Odbora za gospodarstvo razvijati na nacionalnoj sceni”, hvalio se lanjskog siječnja Tušek zapanjenom Šimuniću. Tu nije stao – mada je, zbog toga što je Šimunić imao upaljeno snimanje na mobitelu, stvar malo zapela – razmetao se očekivanim napretkom do mjesta političkog tajnika stranke, pa i, ako se stvari poklope, ulaskom u Vladu. No, činjenica da je Plenković smatrao da je Tušekov (jedini) propust što je na snimljeni razgovor bio “namamljen”, ponešto je usporila njegov uspon. Zasad.
Nije Alan Ford, nego USKOK
Kad je snimka objavljena, nakon desetak dana medijske fertutme, stvari su se pomalo smirile. Tušek je dao ostavku na mjesto predsjednika Krapinsko-zagorskog HDZ-a, a iako više nije član najužeg vodstva stranke (Predsjedništva), još je tu, pri vrhu. Kao član Nacionalnog odbora HDZ-a, saborski zastupnik i predsjednik Odbora za gospodarstvo ima se itekako prilike “razvijati na nacionalnoj sceni”. I lako bi mogao u tom razvoju, s malim zakašnjenjem, i uspjeti.
Jer, nuđenje mita (samo plakati o kojima je bilo riječ koštali bi cca 50 tisuća kuna) političkom konkurentu Uskok nakon deset mjeseci premišljanja, nije kvalificirao kao kazneno djelo. Objašnjenje – Šimunić u trenutku snimljenog razgovora nije bio izabrani zastupnik, pa onda ne može biti govora o kaznenom djelu podmićivanja zastupnika. (Stvarno su tako objasnili, ovo nije parafraziranje neke doskočice iz Alan Forda).
“Rješavanje logistike”
Dakle, tajno predizborno dogovaranje, nuđenje skupih usluga i obećavanje funkcija za koje je potreban javni natječaj u Hrvatskoj je – barem po USKOK-u – savršeno legalno. Kao da je, bubnimo ovako, posve napamet, Plenković prije izbora 2016. godine obećao Ivanu Vrdoljaku i HNS-u, ako mu zatrebaju, kontrolu nad cijelom energetikom, te “rješavanje logistike” oko značajnijih predizbornih troškova njegove stranke. Pod sitnim uvjetom da u kampanji glume da su protiv HDZ-a.
Stvar je, međutim, još i gora. Nakon cijelog jednog mandata obilježenog prevarom birača i održavanjem saborske većine uz pomoć “žetončića” (eufemizam za političku korupciju), Hrvatska je opet, od odlaska Reformista u oporbu, u istoj situaciji. Andreju Plenkoviću i njegovoj Vladi održavaju ljudi (konkretno, Silvano Hrelja i Hrvoje Zekanović), koji su na izbore išli kontra HDZ-a.
Vrhovni pokrovitelji korupcije
A to je skandal značajno gori i dalekosežniji od preprodaje megajeftinog Ininog plina, pa makar se ta akcija provodila pod pokroviteljstvom barem dijela HDZ-a. Vladanje uz pomoć “žetončića” je udarac u pleksus demokraciji, onaj koji joj izbija dah. Koji građanima temeljito ogađuje politiku i izborni proces.
Damir Škugor i ekipa su možda Ini izmaknuli milijardu kuna potencijalnog profita. Žarko Tušek, Andrej Plenković i njihova stranka demokratskoj Hrvatskoj doslovno izmiču tlo pod nogama.