Sanader i Ježić izvukli su se iz afere s HEP-om. Naravno, zastara
Vrhovni sud utvrdio je da je za dio optužbi nastupila zastara, a za drugi dio Sanader i Ježić nisu proglašeni krivima
Optužbe protiv bivšeg premijera Ive Sanadera i poduzetnika Roberta Ježića u aferi HEP-DIOKI, za koje je tužiteljstvo tvrdilo da su nagovorili ondašnjeg šefa HEP-a Ivana Mravka da DIOKI-ju posudi 15 milijuna kuna, pale su u zastaru. Za prodaju jeftinije struje DIOKI-ju, što je Mravak prema tvrdnjama tužiteljstva također napravio na Ježićev nagovor, donijeta je pravomoćna oslobađajuća presuda.
Tužiteljstvo je tvrdilo da je u tom slučaju HEP bio oštećen za nešto manje od četiri milijuna kuna. Inače, optužnica za ovu aferu bila je podignuta još 2012. godine.
Zašto je došlo do zastare
Sporno Ježićevo i Sanaderovo nagovaranje dogodilo se navodno još u ožujku 2009. kada su predstavnici Vlade RH s hrvatskim gospodarstvenicima bili u posjetu Beogradu. Sanader je tada već znao da je Mravak odbio posuditi Ježiću 15 milijuna kuna, pa je tijekom tog posjeta, nakon razgovora s Ježićem, zatražio od Mravka da HEP ipak DIOKI-ju odobri zajam od 15 milijuna kuna, tvrdilo je tužiteljstvo.
Iako je to bilo protivno statutu HEP-a, koji je u tom trenutku i sam bio u problemima s likvidnošću, Mravak je, budući da je zahtjev došao od tadašnjeg premijera, odobrio Ježiću zajam od 15 milijuna kuna s rokom povrata od 60 dana i kamatom 10,50 posto. No, novac DIOKI nije na vrijeme vratio već je u dva navrata aneksima to prolongirano. Ipak, DIOKI početkom listopada 2009. konačno HEP-u vraća pozajmicu.
Prema optužnici, Sanader i Ježić potaknuli u Mravka, koji je u međuvremenu preminuo, da zlorabi svoju funkciju. No za to poticanje Kazneni zakon propisuje zastaru od deset godina, što znači da je u trenutku kada je Vrhovni sud RH razmatrao ovaj slučaj već bilo proteklo više od 12 godina. Vrhovnom sudu u takvoj situaciji nije preostalo ništa drugo nego da donese odluku kojom se optužba protiv Sanadera i Ježića odbija. Inače, prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu bili su oslobođeni.
Zašto je propala druga optužba
Druga točka optužnice teretila je Mravka za prodaju jeftinije struje DIOKI-ju. I to je, prema tvrdnjama tužiteljstva, napravio na zahtjev Sanadera kojeg je pak Ježić navodno molio da se povećanje cijene struje ne primjenjuje na njegove firme. Time je HEP-u, stajalo je u optužnici, bila prouzročena šteta od 3.833.782,97 kuna.
Za to su Sanader i Ježić oslobođeni krivnje jer ih nije teretio nitko od svjedoka, osim samog Mravka, koji je kao suoptuženik najprije priznao krivnju, te zatim postao svjedok optužbe. Dokaza nije bilo niti u dokumentaciji koja je pregledana tijekom procesa.
Kako ni Sanaderovi ni Ježićevi odvjetnici nisu ispitali Mravka prije nego što je umro, njegov iskaz nije se mogao koristiti kao vjerodostojan za dokazivanje krivnje. Dakle, iako je i sam sebe optužio, te je u nagodbi s USKOK-om dobio 18 mjeseci zatvora, Mravak u konačnici nije mogao biti relevantan svjedok.
Je li sud mogao vjerovati Mravku
“Pravo ispitivanja svjedoka optužbe sastavni je dio prava na pravični postupak. To pravo jamči Ustav Republike Hrvatske i Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda. Poštivanjem prava obrane da se svjedoci optužbe pozivaju pred sud i ispituju omogućuje se jednaki položaj okrivljenika i tužitelja u radnji ispitivanja svjedoka optužbe. To ovdje nije bilo moguće. Osim toga, u postupku nema jasnih i nedvojbenih dokaza da bi optuženici poticali predsjednika uprave HEP-a onako kako je to navedeno u optužnici.
Nema činitelja protuteže koji bi potvrdili iskaz predsjednika uprave pa tako niti da je njegovo postupanje bilo posljedica poticanja od strane Sanadera i Ježića. Donošenje osuđujuće presude, koja bi se isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljila na takvom ‘hendikepiranom dokazu’, predstavljalo bi očitu povredu prava na pravičan postupak. Pravilno su stoga optuženici oslobođeni optužbe”, zaključio je Vrhovni sud RH.