Što, dakle, piše u stavku 5. članka 144. Ustava i čime Milanović zapravo prijeti? O tome smo razgovarali s više diplomata i stručnjaka za Ustav. Zaključak je da – što se ovoga tiče – predsjednik nema asa u rukavu.
U Vijeću EU sjede ministri
Točno je da članak Ustava na koji se Milanović poziva govori o predstavljenosti građana RH u tijelima EU, a u svojoj petoj alineji kaže da ”Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske”.
Vijeće koje skraćenim imenom spominje naš Ustav je Vijeće EU (Council of the European Union) koje se naziva i Vijećem ministara. To je glavna zakonodavna institucija EU. U Vijeću uvijek sjedi po jedan ministar iz svake države članice, a sastav se mijenja ovisno o temi o kojoj se odlučuje. Kad je riječ o poljoprivredi, sudjeluju ministri poljoprivrede, a kad je riječ o obrani, ministri obrane.
Bilo bi, dakle, krajnje neuobičajeno da Milanović traži da on umjesto Banožića ide na sjednice Vijeća ministara kad se raspravlja o pitanjima obrane. Iako formalno, prema našem Ustavu to može tražiti, bilo bi to dočekano s podignutim obrvama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Može li na Europsko vijeće?
Predsjednici država u pravilu ne idu ni na samite druge EU institucije koju spominje hrvatski Ustav u članku 144., a to je Europsko vijeće (European Council). Tamo se sastaju primarno premijeri, uključujući i Andreja Plenkovića. To je zato što su samo čelnici izvršne vlasti ti koji, zahvaljujući svojim ovlastima, mogu provesti smjernice iz nadležnosti Europskog vijeća, a to su one vezane za proširenje, ključne reforme i proračun EU.
Zbunjujuća može biti odredba da Europsko vijeće čine ”čelnici država ili vlada država članica EU”. Ali ”čelnici država” navode se ovdje isključivo zbog toga što su u nekim državama poput Francuske ili Cipra na vrhu izvršne vlasti predsjednici država, a ne predsjednici vlada. Zato na sjednicama Europskog vijeća – s premijerima drugih država – sjede i odlučuju predsjednik Francuske Emmanuel Macron i predsjednik Cipra Nikos Anastasiades.
Kao predsjedniku države s određenom ulogom samo u području oružanih snaga i vanjske politike i bez ovlasti u svim drugim resorima, Milanoviću evidentno nije mjesto ni na sjednicama Europskog vijeća.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prijetnja praznom puškom
U jednoj svađi sa svojom vladom prije desetak godina, tadašnji predsjednik Rumunjske Traian Basescu tražio je ovo isto što najavljuje i Milanović, to jest da on, a ne premijer, ide na sjednice Europskog vijeća. Čak je, čini mi se, na jednoj i bio. Ali to je svakako bio presedan koji se kao takav i pamti, kao i anegdota iz tog vremena da su u Bruxellesu navodno govorili da imaju jednu stolicu, pa neka se oni u Bukureštu dogovore.
Stoga Milanović, reklo bi se, u cijeloj toj stvari s člankom 144. Ustava prijeti praznom puškom, a malo je vjerojatno da će to što najavljuje ako ne bude po njegovom doista i napraviti.
Sukob s Plenkovićem i Banožićem će se, prema tome, morati rješavati dogovorom, a ne politikom ”tuk na utuk”. Hoće li od te nužne normalizacije što biti, dat će se naslutiti nakon već zakazanih sjednica Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sanja Modrić: Je li Milanović u pravu kad prijeti Plenkoviću Ustavom?
Šef države najavljuje da će početi konzumirati ovlasti koje mu pruža Ustav
Što piše u stavku 5. članka 144. Ustava? O tome smo razgovarali s više diplomata i stručnjaka za Ustav. Zaključak je da - što se ovoga tiče - predsjednik nema asa u rukavu
U javno objavljenom pismu koje je predsjednik Zoran Milanović poslao premijeru u krešendu sukoba s ministrom obrane Mariom Banožićem, šef države najavljuje da će početi konzumirati ovlasti koje mu pruža Ustav Republike Hrvatske ako ministar ne prestane (kako to vidi Milanović) zloupotrebljavati svoj položaj.
”Gospodine predsjedniče Vlade”, piše Milanović Plenkoviću, ”ukoliko vaša Vlada nastavi s ovakvim postupanjem, odnosno ako vaš ministar ustraje u politizaciji Oružanih snaga, po potrebi ću koristiti i odredbu iz stavka 5. članka 144. Ustava RH u segmentu obrane, a u svrhu zaštite interesa Republike Hrvatske”.
Što, dakle, piše u stavku 5. članka 144. Ustava i čime Milanović zapravo prijeti? O tome smo razgovarali s više diplomata i stručnjaka za Ustav. Zaključak je da – što se ovoga tiče – predsjednik nema asa u rukavu.
U Vijeću EU sjede ministri
Točno je da članak Ustava na koji se Milanović poziva govori o predstavljenosti građana RH u tijelima EU, a u svojoj petoj alineji kaže da ”Republiku Hrvatsku u Vijeću i Europskom vijeću zastupaju, sukladno njihovim ustavnim ovlastima, Vlada i Predsjednik Republike Hrvatske”.
Vijeće koje skraćenim imenom spominje naš Ustav je Vijeće EU (Council of the European Union) koje se naziva i Vijećem ministara. To je glavna zakonodavna institucija EU. U Vijeću uvijek sjedi po jedan ministar iz svake države članice, a sastav se mijenja ovisno o temi o kojoj se odlučuje. Kad je riječ o poljoprivredi, sudjeluju ministri poljoprivrede, a kad je riječ o obrani, ministri obrane.
Bilo bi, dakle, krajnje neuobičajeno da Milanović traži da on umjesto Banožića ide na sjednice Vijeća ministara kad se raspravlja o pitanjima obrane. Iako formalno, prema našem Ustavu to može tražiti, bilo bi to dočekano s podignutim obrvama.
Može li na Europsko vijeće?
Predsjednici država u pravilu ne idu ni na samite druge EU institucije koju spominje hrvatski Ustav u članku 144., a to je Europsko vijeće (European Council). Tamo se sastaju primarno premijeri, uključujući i Andreja Plenkovića. To je zato što su samo čelnici izvršne vlasti ti koji, zahvaljujući svojim ovlastima, mogu provesti smjernice iz nadležnosti Europskog vijeća, a to su one vezane za proširenje, ključne reforme i proračun EU.
Zbunjujuća može biti odredba da Europsko vijeće čine ”čelnici država ili vlada država članica EU”. Ali ”čelnici država” navode se ovdje isključivo zbog toga što su u nekim državama poput Francuske ili Cipra na vrhu izvršne vlasti predsjednici država, a ne predsjednici vlada. Zato na sjednicama Europskog vijeća – s premijerima drugih država – sjede i odlučuju predsjednik Francuske Emmanuel Macron i predsjednik Cipra Nikos Anastasiades.
Kao predsjedniku države s određenom ulogom samo u području oružanih snaga i vanjske politike i bez ovlasti u svim drugim resorima, Milanoviću evidentno nije mjesto ni na sjednicama Europskog vijeća.
Prijetnja praznom puškom
U jednoj svađi sa svojom vladom prije desetak godina, tadašnji predsjednik Rumunjske Traian Basescu tražio je ovo isto što najavljuje i Milanović, to jest da on, a ne premijer, ide na sjednice Europskog vijeća. Čak je, čini mi se, na jednoj i bio. Ali to je svakako bio presedan koji se kao takav i pamti, kao i anegdota iz tog vremena da su u Bruxellesu navodno govorili da imaju jednu stolicu, pa neka se oni u Bukureštu dogovore.
Stoga Milanović, reklo bi se, u cijeloj toj stvari s člankom 144. Ustava prijeti praznom puškom, a malo je vjerojatno da će to što najavljuje ako ne bude po njegovom doista i napraviti.
Sukob s Plenkovićem i Banožićem će se, prema tome, morati rješavati dogovorom, a ne politikom ”tuk na utuk”. Hoće li od te nužne normalizacije što biti, dat će se naslutiti nakon već zakazanih sjednica Vijeća za obranu i Vijeća za nacionalnu sigurnost.