U ovim je izborima sa strane sudjelovao i Bog. Svevišnjemu se obraćalo više lokalnih političara čije smo izjave i promišljanja o politici i služenju narodu imali priliku čuti. Premda ljudi koji se nadahnjuju vjerom uvijek kažu da je On jedan i jedini, morao si, međutim, steći dojam da Božji ideal kojim se pokrivaju razni kandidati nije isti za sve njih. Pa čak nije ni sličan. Pa čak ni usporediv.
Jedni su se tako preporučili mekom i dobrostivom Bogu, a drugi okrutnom, osvetničkom i ratničkom. Prvi apsolutu koji simbolizira blagost, razumijevanje i toleranciju za sve ljude i nuka ih na ispravno ponašanje, rad i poštenje, dok su drugi Božju svetu sliku podizali kao aureolu nad svoje ružne podvale i jezike otkačene od pameti.
Što će pravi i krivi vjernici na to reći, to ne znam, ali vjerujem da pravi dobro vide tu sukobljenost između boga koga zaziva u pomoć Miroslav Škoro i onoga drugoga, posve različitoga, čijem se vodstvu predaje dojučerašnji gradonačelnik Knina, a sada i župan Marko Jelić.
Da se Škorin i Jelićev bog sretnu okrenuli bi glave jedan od drugog
Škorin i Jelićev bog nemaju, naime, nikakve veze jedan s drugim. Da se u nekoj alegoriji sretnu, moguće da bi jedan od drugoga okrenuli glavu. Pa kako to može biti i imaju li vjerski učitelji objašnjenje za to napadno i zbunjujuće dvojaštvo? Jer kad čuješ ono Škorino ”tako mi Bog pomogao”, koje izgovara tako zavjerenički i nadmeno, moraš se sjetiti svih gadnih uvreda i prijesnih izmišljotina koje je zašiljio na račun svog protukandidata u drugom krugu prilijepivši ih na čelo i Zagrepčanima koji su možda pomislili da će tom protukandidatu dati glas.
Iznova zabrenče one jeftine plitkosti o komunistima, prodanim dušama, stranim plaćenicima i lezbijkama kojima su Škorini plašili birače. Dozovu ti se u glavu njihove šovenske opsesije kojima se neodgovorno truje ovo građanstvo za sitan izborni glas i svjesne laži koje je Škorina ekipa, pod njegovim ”bogobojaznim” vodstvom, lansirala preko agencija i društvenih mreža. Recimo onu da svi Tomaševićevi ljudi žive u poklonjenim gradskim stanovima. A ne živi nijedno. Taj Škorin bog para uši. Ozljeđuje. Navješćuje rat i zlu krv.
Zašto je Jelićev bog drugačiji?
A pogledajmo Marka Jelića koji se također utječe Bogu pa kad ga pitaju što će sad kad je postao župan kaže: ”Idem kuda me Bog usmjeri”. Ali njegov je bog skroz deseta priča. Netko drugi nego Škorin. Totalno drugi. Pa evo, ni 2017. godine, kad je spektakularno svrgnuo Josipu Rimac i HDZ, Jelić se nije htio naslađivati svojom pobjedom. ”Ne bih rekao da sam srušio HDZ s vlasti”, kazao je novinarima koji su ga gurkali prema afektu i jakim riječima. Jednostavno: ”Ponudili smo konkretan i realan program”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U četiri godine Jelićeve vlasti u Kninu – gdje se zlatnim dukatima najlakše možeš natrpati ako raspiruješ međunacionalne antagonizma – Knin je postao mjesto gdje se ne spominje jesi li Hrvat, Srbin ili Bosanac. Gradonačelnik smatra da su svi njegovi građani jednaki. A kad mediji ovih dana traže tajnu njegove premoćne pobjede nad HDZ-ovim šibensko-kninskim županom Gordanom Paukom i odličnog mandata u Kninu, Jelić skromno odgovara kako misli da je to zaslužio svojim ”poštenjem i radom”.
Škoro se nadima kao rimski papa
I u županiji će – kaže ovaj doktor molekularne biologije – ”raditi prema programima i konkretno, a ne prema ideologijama. Njegov recept ostaje isti: poštenje, marljiv rad i upornost. Kod njega ne igra porijeklo imena ni odakle si došao. ”Bavimo se konkretnim stvarima. U kampanji nismo pričali ni o kome drugome, nego samo o sebi, o projektima i o sebi. Prljavu kampanju nitko ne cijeni. To pokazuje da nemaju ideja”. Tako govori vjernik Marko Jelić.
U isto vrijeme, Škorin Stijepo Bartulica, uz politiku još i profesor na zagrebačkom Katoličko-bogoslovnom fakultetu, poručuje onoj po njemu zabludjeloj dvotrećinskoj većini birača u glavnom gradu da se sada dobro pripaze jer socijalisti svuda ”donose pakao”. A Škoro se nadima kao rimski papa tvrdeći kako njegov Domovinski pokret pronosi Hrvatskom ”svjetlo demokršćanstva”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako mi jednom zatreba Bog, imam, očito, dvojicu na raspolaganju pa mogu izabrati kojega hoću. I uzet ću Jelićevoga, jedino mi se njegov sviđa da ga prihvatim kao srodnika i prijatelja.
Sanja Modrić: Kako je Bog sudjelovao na izborima u Hrvatskoj
...i zašto ću, ako mi jednom zatreba Bog, izabrati Jelićevog tolerantnog, a ne Škorinog osvetničkog
Škorin i Jelićev bog nemaju, naime, nikakve veze jedan s drugim. Da se u nekoj alegoriji sretnu, moguće da bi jedan od drugoga okrenuli glavu. Pa kako to može biti i imaju li vjerski učitelji objašnjenje za to napadno i zbunjujuće dvojaštvo?
U ovim je izborima sa strane sudjelovao i Bog. Svevišnjemu se obraćalo više lokalnih političara čije smo izjave i promišljanja o politici i služenju narodu imali priliku čuti. Premda ljudi koji se nadahnjuju vjerom uvijek kažu da je On jedan i jedini, morao si, međutim, steći dojam da Božji ideal kojim se pokrivaju razni kandidati nije isti za sve njih. Pa čak nije ni sličan. Pa čak ni usporediv.
Jedni su se tako preporučili mekom i dobrostivom Bogu, a drugi okrutnom, osvetničkom i ratničkom. Prvi apsolutu koji simbolizira blagost, razumijevanje i toleranciju za sve ljude i nuka ih na ispravno ponašanje, rad i poštenje, dok su drugi Božju svetu sliku podizali kao aureolu nad svoje ružne podvale i jezike otkačene od pameti.
Što će pravi i krivi vjernici na to reći, to ne znam, ali vjerujem da pravi dobro vide tu sukobljenost između boga koga zaziva u pomoć Miroslav Škoro i onoga drugoga, posve različitoga, čijem se vodstvu predaje dojučerašnji gradonačelnik Knina, a sada i župan Marko Jelić.
Da se Škorin i Jelićev bog sretnu okrenuli bi glave jedan od drugog
Škorin i Jelićev bog nemaju, naime, nikakve veze jedan s drugim. Da se u nekoj alegoriji sretnu, moguće da bi jedan od drugoga okrenuli glavu. Pa kako to može biti i imaju li vjerski učitelji objašnjenje za to napadno i zbunjujuće dvojaštvo? Jer kad čuješ ono Škorino ”tako mi Bog pomogao”, koje izgovara tako zavjerenički i nadmeno, moraš se sjetiti svih gadnih uvreda i prijesnih izmišljotina koje je zašiljio na račun svog protukandidata u drugom krugu prilijepivši ih na čelo i Zagrepčanima koji su možda pomislili da će tom protukandidatu dati glas.
Iznova zabrenče one jeftine plitkosti o komunistima, prodanim dušama, stranim plaćenicima i lezbijkama kojima su Škorini plašili birače. Dozovu ti se u glavu njihove šovenske opsesije kojima se neodgovorno truje ovo građanstvo za sitan izborni glas i svjesne laži koje je Škorina ekipa, pod njegovim ”bogobojaznim” vodstvom, lansirala preko agencija i društvenih mreža. Recimo onu da svi Tomaševićevi ljudi žive u poklonjenim gradskim stanovima. A ne živi nijedno. Taj Škorin bog para uši. Ozljeđuje. Navješćuje rat i zlu krv.
Zašto je Jelićev bog drugačiji?
A pogledajmo Marka Jelića koji se također utječe Bogu pa kad ga pitaju što će sad kad je postao župan kaže: ”Idem kuda me Bog usmjeri”. Ali njegov je bog skroz deseta priča. Netko drugi nego Škorin. Totalno drugi. Pa evo, ni 2017. godine, kad je spektakularno svrgnuo Josipu Rimac i HDZ, Jelić se nije htio naslađivati svojom pobjedom. ”Ne bih rekao da sam srušio HDZ s vlasti”, kazao je novinarima koji su ga gurkali prema afektu i jakim riječima. Jednostavno: ”Ponudili smo konkretan i realan program”.
U četiri godine Jelićeve vlasti u Kninu – gdje se zlatnim dukatima najlakše možeš natrpati ako raspiruješ međunacionalne antagonizma – Knin je postao mjesto gdje se ne spominje jesi li Hrvat, Srbin ili Bosanac. Gradonačelnik smatra da su svi njegovi građani jednaki. A kad mediji ovih dana traže tajnu njegove premoćne pobjede nad HDZ-ovim šibensko-kninskim županom Gordanom Paukom i odličnog mandata u Kninu, Jelić skromno odgovara kako misli da je to zaslužio svojim ”poštenjem i radom”.
Škoro se nadima kao rimski papa
I u županiji će – kaže ovaj doktor molekularne biologije – ”raditi prema programima i konkretno, a ne prema ideologijama. Njegov recept ostaje isti: poštenje, marljiv rad i upornost. Kod njega ne igra porijeklo imena ni odakle si došao. ”Bavimo se konkretnim stvarima. U kampanji nismo pričali ni o kome drugome, nego samo o sebi, o projektima i o sebi. Prljavu kampanju nitko ne cijeni. To pokazuje da nemaju ideja”. Tako govori vjernik Marko Jelić.
U isto vrijeme, Škorin Stijepo Bartulica, uz politiku još i profesor na zagrebačkom Katoličko-bogoslovnom fakultetu, poručuje onoj po njemu zabludjeloj dvotrećinskoj većini birača u glavnom gradu da se sada dobro pripaze jer socijalisti svuda ”donose pakao”. A Škoro se nadima kao rimski papa tvrdeći kako njegov Domovinski pokret pronosi Hrvatskom ”svjetlo demokršćanstva”.
Ako mi jednom zatreba Bog, imam, očito, dvojicu na raspolaganju pa mogu izabrati kojega hoću. I uzet ću Jelićevoga, jedino mi se njegov sviđa da ga prihvatim kao srodnika i prijatelja.