Staviti u istu rečenicu jednog skromnog japanskog strojovođu, španjolskog premijera Pedra Sancheza, zlatnu kočiju kralja Nizozemske Willema-Alexandera, vještice i premijerku Škotske Nicole Sturgeon – djeluje kao da su se piscu u glavi pomiješale jabuke, babe i žabe. Ali ne, ovdje ipak nije u tome stvar. Nego su se u kratko vrijeme, jedna na drugu, nasložile četiri agencijske vijesti iz četiri razvijene države, sve zapravo krajnje ozbiljne, ali u Hrvatskoj dočekane s podrugljivim iščuđavanjem.
Povezuje ih to što, svaka na svoj način, otvara neugodne asocijacije i izaziva na povlačenje paralela s našim ovdašnjim shvaćanjima radne etike, političke kulture i suočavanja s neherojskim epizodama iz prošlosti. A kako su mahom objavljivane na posljednjim stranicama hrvatskih novina, u rezervatu za triviju, praznovjerje, bizarnosti i zabavu, eto nam još jedan dokaz u kakvom je mrklom nesporazumu naše društvo s pravilima, idejama i standardima iz naprednog svijeta.
Povreda dužnosti na koju kod nas ne bi ni trepnuli
Slučaj prvi je taj japanski vozač vlakova kome je njegova kompanija West Japan Railway Company lani jednokratno oduzela od plaće 56 jena, iliti 3 kune i 32 lipe, a sada je on tuži za moralnu štetu koju su tom kaznom nanijeli njegovoj radničkoj časti. Profesionalna pogreška, koja se prema mišljenju poslodavca mora penalizirati, sastojala se u tome da je strojovođa određenog dana dovezao kompoziciju na peron s jednom minutom zakašnjenja.
Na takvu “povredu dužnosti” u Hrvatskoj nitko ne bi ni trepnuo, ovdje vlakovi državne tvrtke Hrvatske željeznice, pod normalno, znaju kasniti satima. Ali japanske željeznice, koje se s pravom ponose svojom cjepidlačkom točnošću, ne toleriraju ni jednu jedinu minutu. Prije nekoliko godina jedna se njihova željeznička kompanija ispričala javnosti zbog “golemih nevolja” koje su prouzročili putnicima kad je neka lokomotiva startala 20 sekundi mimo voznog reda.
Sanchez i kazna zbog intervjua u vladi
Sljedeća priča govori o kazni od 2420 eura ili 18 tisuća kuna, na koju je osuđen premijer Španjolske, a koju je potvrdio i Vrhovni sud njegove države. Socijalista Pedra Sancheza, sada već u drugom premijerskom mandatu, tužila je najveća španjolska opozicijska stranka zbog toga što ga je, u jeku predizborne kampanje 2019. godine, jedna televizijska kuća intervjuirala u zgradi vlade u Madridu.
Suci su se pozvali na zakon koji svim španjolskim javnim ustanovama nalaže političku neutralnost te su zaključili da se razgovor premijera s novinarima nije smio odigrati u prostorijama najvišeg tijela izvršne vlasti. Sanchez je platio kaznu bez pogovora, a njegov je intervju uklonjen sa stranica Vlade čim je podignuta tužba.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Možemo li zamisliti da bi Andrej Plenković bio osuđen za ovakvo privatiziranje institucije u predizbornoj kampanji? Naravno da ne. Čak i većina građana vjerojatno bi rekla da je Vlada premijerovo radno mjesto, pa u čemu bi onda bio problem?
Pomilovanje škotskih vještica
Kakvog to ima smisla nakon toliko stoljeća, komentirao je jedan moj dobar poznanik vijest da pred parlament Škotske, uz podršku premijerke Nicole Sturgeon, uskoro stiže zakon kojim će biti pomilovane žene koje su od 16. do 18. stoljeća u toj zemlji proglašavane vješticama.
Riječ je o tisućama žena i djevojaka koje su u Škotskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, osuđivane za vještičarenje na prijekim sudovima tadašnjeg vjerskog fundamentalizma, a zatim tiranizirane do smrti i spaljivane na lomači. Neke su u groznim patnjama čak i priznale da su đavlove pomoćnice samo da sve to prestane, što bi kod mučitelja izazivalo pravedničko sladostrašće.
Članak se nastavlja ispod oglasa
U tim mračnjačkim procesima tvrdilo se da noću plešu s vragom, bacaju kletve na brodove, pretvaraju se u životinje i izvode druge opake vradžbine. Zakon o vještičarenju bio je u Škotskoj na snazi od 1563. do 1736. kada je ukinut. Za Zakon o rehabilitaciji “vještica” koji je sada u pripremi zaslužni su aktivisti grupe Witches of Scotland koji su kampanju da se on donese vodili dvije godine.
Vješticama se u nekim zemljama još uvijek sudi
Nekima se može činiti da je to što se Vlada i parlament Škotske sada bave vješticama najobičnija ludost i prenemaganje jer se ženama, koje su prije tristo godina divljački progonjene zbog apsurdnih optužbi, danas više ne zna ni imena, ni roda, ni potomstva.
No, u državnim stvarima važno je uvijek gledati dalje od nosa pa se utoliko zdravo i poučno javno i službeno otresti svake ljage koju su na naciju bacili njeni predaci uime ove ili one zablude. Ni sama nisam znala da se “vješticama” još uvijek sudi u Nigeriji, Tanzaniji, Indiji i još nekim zemljama. Pa možda i tamo čuju poruku iz Škotske.
Članak se nastavlja ispod oglasa
O zvučnoj poruci riječ je i u našoj četvrtoj vijesti koja kaže kako je nizozemska kraljevska obitelj odlučila da više neće koristiti zlatnu kočiju, simbol kraljevske krune. To je ovih dana osobno objavio kralj te države Willem-Alexander.
Kraljevska zlatna kočija odlazi u povijest
Zlatnu kočiju primila je 1898. godine kraljica Wilhelmina kao dar podanika iz nizozemskih kolonija za njen 18. rođendan. Na kočiji se nalazi ploča koja prikazuje crne robove iz transatlantskih kolonija kako kleče pred mladom kraljicom. Zaprega se do sada koristila na vjenčanjima i inauguracijama te na Prinčev dan kada kralj govorom otvara jesenski turnus parlamenta.
No mnogi današnji građani Nizozemske srame se kolonijalne prošlosti svoje zemlje i izrabljivačkih bogatstava koja su na njoj stečena. Zato traže da se država za to pokaje te da se, u tom smislu, i zlatna kočija, kao simbol ropstva, ukloni iz javnog prostora. Kralj je to dobro čuo. Nije tražio opravdanja, nije podigao svoje suverenističko žezlo, niti se pozvao na to da je Nizozemska danas uzorna demokratska zemlja koja poštuje ljudska prava.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Naša povijest sadrži mnogo toga na što ne možemo biti ponosni”, kazao je Willem-Alexander u obraćanju naciji. “Sve dok u Nizozemskoj žive ljudi koji osjećaju bol zbog diskriminacije u prošlosti, prošlost će bacati sjenu na naše vrijeme”, rekao je kralj objavljujući svoju odluku o povlačenju zlatne kočije.
Vječni i tupi ponavljači
Sve ovo o čemu govori ovih nekoliko malih vijesti prima se ovdje uglavnom kao da dolazi iz druge galaksije. Jer hrvatska politička kasta navikla je ljude na pošemerene standarde i otupila zdravi osjećaj ovog naroda za ispravno, časno i pravedno.
Zato za mnoge spada u zonu zaumnoga što se škotske vlasti 2022. godine namjeravaju baviti vješticama iz davnih stoljeća, što japanska kompanija kažnjava svog strojovođu za jednu jedinu minutu zakašnjenja, što nizozemski kralj ponizno izgovara riječi o prošlosti u kojoj ima mnogo toga što njegovoj državi ne služi na čast i što je jedan premijer osuđen na novčanu kaznu jer je zlorabio prostorije vlade kojoj je na čelu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mi se ovdje, kao vječni i tupi ponavljači, bavimo razglabanjem je li bivši župan i politički tajnik HDZ-a Ante Sanader smio zaposliti svog sina u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici gdje je baš on slučajno predsjednik po političkoj liniji.
Loši đaci nad Gundulićem
Maju Đerek, koja je razotkrila financijske prljavštine u državnoj firmi Državne nekretnine, iz Vlade se posprdno naziva “zviždaljkom”. Ministar Beroš i Plenković dočekuju kao provokaciju kad ih se suoči s egzaktnim podatkom da Hrvatska iz nekog razloga (a kojega?) ima globalno najveći broj mrtvih od korone. Ministar Darko Horvat ne da nikome da dođe do riječi jer je prazno brbljanje jedino što zna. A od pozdrava za dom spremni, relikta naše sramotne ustaške prošlosti, nismo se u stanju oprostiti 30 godina.
Politička i povijesna odgovornost kod nas su samo termini iz udžbenika, a za povlaštenu kastu najčešće je to i kaznena. Utoliko treba razumjeti zašto se nad ovim “babe i žabe” vijestima iz tuđine snebivamo kao loši đaci nad Gundulićem i razlomcima. One su ovdje nešto nerazumljivo, napadno i ćaknuto, kodna mapa tih “pretjeranih” iskoraka slabo se može očitati u našoj prašnjavoj avliji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ove vijesti iz ozbiljnih država, nad kojima se snebivamo, pokazuju da je Hrvatska druga galaksija. Mi smo prašnjava avlija
Kakve veze s Hrvatskom imaju skromni japanski strojovođa, španjolski premijer, škotske vještice i nizozemski kralj
Sve ovo o čemu govori ovih nekoliko malih vijesti prima se ovdje uglavnom kao da dolazi iz druge galaksije. Jer hrvatska politička kasta navikla je ljude na pošemerene standarde i otupila zdravi osjećaj ovog naroda za ispravno, časno i pravedno
Staviti u istu rečenicu jednog skromnog japanskog strojovođu, španjolskog premijera Pedra Sancheza, zlatnu kočiju kralja Nizozemske Willema-Alexandera, vještice i premijerku Škotske Nicole Sturgeon – djeluje kao da su se piscu u glavi pomiješale jabuke, babe i žabe. Ali ne, ovdje ipak nije u tome stvar. Nego su se u kratko vrijeme, jedna na drugu, nasložile četiri agencijske vijesti iz četiri razvijene države, sve zapravo krajnje ozbiljne, ali u Hrvatskoj dočekane s podrugljivim iščuđavanjem.
Povezuje ih to što, svaka na svoj način, otvara neugodne asocijacije i izaziva na povlačenje paralela s našim ovdašnjim shvaćanjima radne etike, političke kulture i suočavanja s neherojskim epizodama iz prošlosti. A kako su mahom objavljivane na posljednjim stranicama hrvatskih novina, u rezervatu za triviju, praznovjerje, bizarnosti i zabavu, eto nam još jedan dokaz u kakvom je mrklom nesporazumu naše društvo s pravilima, idejama i standardima iz naprednog svijeta.
Povreda dužnosti na koju kod nas ne bi ni trepnuli
Slučaj prvi je taj japanski vozač vlakova kome je njegova kompanija West Japan Railway Company lani jednokratno oduzela od plaće 56 jena, iliti 3 kune i 32 lipe, a sada je on tuži za moralnu štetu koju su tom kaznom nanijeli njegovoj radničkoj časti. Profesionalna pogreška, koja se prema mišljenju poslodavca mora penalizirati, sastojala se u tome da je strojovođa određenog dana dovezao kompoziciju na peron s jednom minutom zakašnjenja.
Na takvu “povredu dužnosti” u Hrvatskoj nitko ne bi ni trepnuo, ovdje vlakovi državne tvrtke Hrvatske željeznice, pod normalno, znaju kasniti satima. Ali japanske željeznice, koje se s pravom ponose svojom cjepidlačkom točnošću, ne toleriraju ni jednu jedinu minutu. Prije nekoliko godina jedna se njihova željeznička kompanija ispričala javnosti zbog “golemih nevolja” koje su prouzročili putnicima kad je neka lokomotiva startala 20 sekundi mimo voznog reda.
Sanchez i kazna zbog intervjua u vladi
Sljedeća priča govori o kazni od 2420 eura ili 18 tisuća kuna, na koju je osuđen premijer Španjolske, a koju je potvrdio i Vrhovni sud njegove države. Socijalista Pedra Sancheza, sada već u drugom premijerskom mandatu, tužila je najveća španjolska opozicijska stranka zbog toga što ga je, u jeku predizborne kampanje 2019. godine, jedna televizijska kuća intervjuirala u zgradi vlade u Madridu.
Suci su se pozvali na zakon koji svim španjolskim javnim ustanovama nalaže političku neutralnost te su zaključili da se razgovor premijera s novinarima nije smio odigrati u prostorijama najvišeg tijela izvršne vlasti. Sanchez je platio kaznu bez pogovora, a njegov je intervju uklonjen sa stranica Vlade čim je podignuta tužba.
Možemo li zamisliti da bi Andrej Plenković bio osuđen za ovakvo privatiziranje institucije u predizbornoj kampanji? Naravno da ne. Čak i većina građana vjerojatno bi rekla da je Vlada premijerovo radno mjesto, pa u čemu bi onda bio problem?
Pomilovanje škotskih vještica
Kakvog to ima smisla nakon toliko stoljeća, komentirao je jedan moj dobar poznanik vijest da pred parlament Škotske, uz podršku premijerke Nicole Sturgeon, uskoro stiže zakon kojim će biti pomilovane žene koje su od 16. do 18. stoljeća u toj zemlji proglašavane vješticama.
Riječ je o tisućama žena i djevojaka koje su u Škotskoj, kao i u mnogim drugim zemljama, osuđivane za vještičarenje na prijekim sudovima tadašnjeg vjerskog fundamentalizma, a zatim tiranizirane do smrti i spaljivane na lomači. Neke su u groznim patnjama čak i priznale da su đavlove pomoćnice samo da sve to prestane, što bi kod mučitelja izazivalo pravedničko sladostrašće.
U tim mračnjačkim procesima tvrdilo se da noću plešu s vragom, bacaju kletve na brodove, pretvaraju se u životinje i izvode druge opake vradžbine. Zakon o vještičarenju bio je u Škotskoj na snazi od 1563. do 1736. kada je ukinut. Za Zakon o rehabilitaciji “vještica” koji je sada u pripremi zaslužni su aktivisti grupe Witches of Scotland koji su kampanju da se on donese vodili dvije godine.
Vješticama se u nekim zemljama još uvijek sudi
Nekima se može činiti da je to što se Vlada i parlament Škotske sada bave vješticama najobičnija ludost i prenemaganje jer se ženama, koje su prije tristo godina divljački progonjene zbog apsurdnih optužbi, danas više ne zna ni imena, ni roda, ni potomstva.
No, u državnim stvarima važno je uvijek gledati dalje od nosa pa se utoliko zdravo i poučno javno i službeno otresti svake ljage koju su na naciju bacili njeni predaci uime ove ili one zablude. Ni sama nisam znala da se “vješticama” još uvijek sudi u Nigeriji, Tanzaniji, Indiji i još nekim zemljama. Pa možda i tamo čuju poruku iz Škotske.
O zvučnoj poruci riječ je i u našoj četvrtoj vijesti koja kaže kako je nizozemska kraljevska obitelj odlučila da više neće koristiti zlatnu kočiju, simbol kraljevske krune. To je ovih dana osobno objavio kralj te države Willem-Alexander.
Kraljevska zlatna kočija odlazi u povijest
Zlatnu kočiju primila je 1898. godine kraljica Wilhelmina kao dar podanika iz nizozemskih kolonija za njen 18. rođendan. Na kočiji se nalazi ploča koja prikazuje crne robove iz transatlantskih kolonija kako kleče pred mladom kraljicom. Zaprega se do sada koristila na vjenčanjima i inauguracijama te na Prinčev dan kada kralj govorom otvara jesenski turnus parlamenta.
No mnogi današnji građani Nizozemske srame se kolonijalne prošlosti svoje zemlje i izrabljivačkih bogatstava koja su na njoj stečena. Zato traže da se država za to pokaje te da se, u tom smislu, i zlatna kočija, kao simbol ropstva, ukloni iz javnog prostora. Kralj je to dobro čuo. Nije tražio opravdanja, nije podigao svoje suverenističko žezlo, niti se pozvao na to da je Nizozemska danas uzorna demokratska zemlja koja poštuje ljudska prava.
“Naša povijest sadrži mnogo toga na što ne možemo biti ponosni”, kazao je Willem-Alexander u obraćanju naciji. “Sve dok u Nizozemskoj žive ljudi koji osjećaju bol zbog diskriminacije u prošlosti, prošlost će bacati sjenu na naše vrijeme”, rekao je kralj objavljujući svoju odluku o povlačenju zlatne kočije.
Vječni i tupi ponavljači
Sve ovo o čemu govori ovih nekoliko malih vijesti prima se ovdje uglavnom kao da dolazi iz druge galaksije. Jer hrvatska politička kasta navikla je ljude na pošemerene standarde i otupila zdravi osjećaj ovog naroda za ispravno, časno i pravedno.
Zato za mnoge spada u zonu zaumnoga što se škotske vlasti 2022. godine namjeravaju baviti vješticama iz davnih stoljeća, što japanska kompanija kažnjava svog strojovođu za jednu jedinu minutu zakašnjenja, što nizozemski kralj ponizno izgovara riječi o prošlosti u kojoj ima mnogo toga što njegovoj državi ne služi na čast i što je jedan premijer osuđen na novčanu kaznu jer je zlorabio prostorije vlade kojoj je na čelu.
Mi se ovdje, kao vječni i tupi ponavljači, bavimo razglabanjem je li bivši župan i politički tajnik HDZ-a Ante Sanader smio zaposliti svog sina u Hrvatskoj vatrogasnoj zajednici gdje je baš on slučajno predsjednik po političkoj liniji.
Loši đaci nad Gundulićem
Maju Đerek, koja je razotkrila financijske prljavštine u državnoj firmi Državne nekretnine, iz Vlade se posprdno naziva “zviždaljkom”. Ministar Beroš i Plenković dočekuju kao provokaciju kad ih se suoči s egzaktnim podatkom da Hrvatska iz nekog razloga (a kojega?) ima globalno najveći broj mrtvih od korone. Ministar Darko Horvat ne da nikome da dođe do riječi jer je prazno brbljanje jedino što zna. A od pozdrava za dom spremni, relikta naše sramotne ustaške prošlosti, nismo se u stanju oprostiti 30 godina.
Politička i povijesna odgovornost kod nas su samo termini iz udžbenika, a za povlaštenu kastu najčešće je to i kaznena. Utoliko treba razumjeti zašto se nad ovim “babe i žabe” vijestima iz tuđine snebivamo kao loši đaci nad Gundulićem i razlomcima. One su ovdje nešto nerazumljivo, napadno i ćaknuto, kodna mapa tih “pretjeranih” iskoraka slabo se može očitati u našoj prašnjavoj avliji.