Bizarna i do sada još nečuvena ideja
Zakon o ravnopravnosti spolova, i unutar njega takozvane ženske kvote na izborima za predstavnička tijela, donesen je zato što su žene u društvu deprivilegirane. Zato što ih je neusporedivo manje na političkim funkcijama i na ostalim pozicijama moći premda je postotak žena u Hrvatskoj veći nego postotak muškaraca i premda su statistički obrazovanije nego muški kontingent stanovništva.
Iz tog je atavističkog društvenog poremećaja – ispravno – izvedena potreba da se ustavno pravo žena na ravnopravnost dodatno zaštiti i zakonom. U to su ime sve političke stranke obvezane da na izborne liste stave barem 40 posto žena. To je ta odredba na koju se poziva DORH u optužnici koju je digao protiv stranke Možemo, ali s dosta bizarnom i do sada još nečuvenom idejom da, uime države, zaštiti – muškarce.
Zakonske odredbe vade se iz elementarnog konteksta
No, možemo li zamisliti da, recimo, javni tužitelj u SAD-u lansira tužbu protiv neke liste jer je na njoj previše crnaca? Ili da ćemo negdje pročitati kako je tužiteljstvo neke države izvelo pred sud sveučilište čije je stipendije dobilo previše siromašne djece, a premalo bogate? Teško. Ali da imaju naš DORH, takvim bi se ”devijacijama” loše pisalo. Jer kod ovih naših se povremeno od drveta ne vidi šuma. Blender melje bez pameti. Zakonske odredbe vade se iz elementarnog konteksta.
A kontekst je taj da se, na primjer, na izborima bira 151 saborski zastupnik od čega je u ovom sazivu izabrano 35 žena, a preostalih 116 su muškarci. Na više od tri zastupnika, jedna zastupnica. U prošlom mandatu u sabornici je sjedilo još manje žena, 29. Onda, Ustavni sud ima 12 sudaca, a među njima su samo tri žene. Muških sudaca je devet, dakle tri puta više nego sutkinja. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima 124 redovita člana. Akademkinja je u tom broju 15. Muškaraca je 109. Na svakih sedam muškaraca koji se uspiju dovinuti do statusa akademika, sito propusti tek po jednu ženu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kako su se drznuli tako zakinuti muškarce?
Ovih nekoliko primjera signalizira kakva je ravnoteža snage među spolovima u hrvatskom društvu. I tako je više-manje svuda. Zastupljenost žena na pozicijama od ugleda i moći je tragična. U proljeće, u doba lokalnih izbora, šef HDZ-a Andrej Plenković ponosno se pohvalio, da je njegova stranka među svojim kandidatima za 20 župana, ponudila ”čak tri žene”.
Stranka Most ima jednu zastupnicu na ukupno osam mandata. Na lokalnim izborima bilo je lista na kojima žena ili nije bilo ni u tragovima, ili su, da se zakonu zamažu oči, zgurane na dno liste gdje političke budućnosti nema.
I sa zakonom, stvari se jako sporo mijenjaju, a politička i društvena participacija žena nije simpatična ni dijelu Katoličke crkve odakle se čuje i otvorena opomena da se žene, kao ”drugotne”, pokunje u poslušnosti muškarcima i da se drže pelena i kuhinje. Pa evo im upomoć iz DORH-a. Previše žena u stranci Možemo! Pa, stvarno, kako su se drznuli tako zakinuti muškarce?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo s DORH-om i Možemo je suludo. Zamislimo da u Americi neku listu kazne zbog previše crnaca
Zakonske odredbe vade se iz elementarnog konteksta pa DORH uime države štiti - muškarce
Možemo li zamisliti da, recimo, javni tužitelj u SAD-u lansira tužbu protiv neke liste jer je na njoj previše crnaca? Ili da ćemo negdje pročitati kako je tužiteljstvo neke države izvelo pred sud sveučilište čije je stipendije dobilo previše siromašne djece, a premalo bogate? Teško. Ali da imaju naš DORH, takvim bi se 'devijacijama' loše pisalo
Ipak rijetko kad čovjek može čuti za nešto tako retardirano. DORH je, dakle, sastavio optužnicu protiv stranke Možemo jer je na njihovoj listi za lokalne izbore u Osijeku bilo ”previše žena”. Žene su time na listi bile brojčano nadzastupljene u odnosu na muškarce pa je DORH isukao Zakon o ravnopravnosti spolova. Svaka čast. Čestitamo. Ćin-ćin.
Nakon što je DORH morao izručiti Europskom tužiteljstvu sve materijale o aferi Gabrijele Žalac, pri čemu su, eto, zaboravili sebi ostaviti kopije, pa sad mole europsku tužiteljicu Lauru Kövesi da im kopira i vrati njihov vlastiti spis – evo još jednog slučaja koji pokazuje kakvih balvana ima čak i uvaženom državnom tužiteljstvu.
Bizarna i do sada još nečuvena ideja
Zakon o ravnopravnosti spolova, i unutar njega takozvane ženske kvote na izborima za predstavnička tijela, donesen je zato što su žene u društvu deprivilegirane. Zato što ih je neusporedivo manje na političkim funkcijama i na ostalim pozicijama moći premda je postotak žena u Hrvatskoj veći nego postotak muškaraca i premda su statistički obrazovanije nego muški kontingent stanovništva.
Iz tog je atavističkog društvenog poremećaja – ispravno – izvedena potreba da se ustavno pravo žena na ravnopravnost dodatno zaštiti i zakonom. U to su ime sve političke stranke obvezane da na izborne liste stave barem 40 posto žena. To je ta odredba na koju se poziva DORH u optužnici koju je digao protiv stranke Možemo, ali s dosta bizarnom i do sada još nečuvenom idejom da, uime države, zaštiti – muškarce.
Zakonske odredbe vade se iz elementarnog konteksta
No, možemo li zamisliti da, recimo, javni tužitelj u SAD-u lansira tužbu protiv neke liste jer je na njoj previše crnaca? Ili da ćemo negdje pročitati kako je tužiteljstvo neke države izvelo pred sud sveučilište čije je stipendije dobilo previše siromašne djece, a premalo bogate? Teško. Ali da imaju naš DORH, takvim bi se ”devijacijama” loše pisalo. Jer kod ovih naših se povremeno od drveta ne vidi šuma. Blender melje bez pameti. Zakonske odredbe vade se iz elementarnog konteksta.
A kontekst je taj da se, na primjer, na izborima bira 151 saborski zastupnik od čega je u ovom sazivu izabrano 35 žena, a preostalih 116 su muškarci. Na više od tri zastupnika, jedna zastupnica. U prošlom mandatu u sabornici je sjedilo još manje žena, 29. Onda, Ustavni sud ima 12 sudaca, a među njima su samo tri žene. Muških sudaca je devet, dakle tri puta više nego sutkinja. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti ima 124 redovita člana. Akademkinja je u tom broju 15. Muškaraca je 109. Na svakih sedam muškaraca koji se uspiju dovinuti do statusa akademika, sito propusti tek po jednu ženu.
Kako su se drznuli tako zakinuti muškarce?
Ovih nekoliko primjera signalizira kakva je ravnoteža snage među spolovima u hrvatskom društvu. I tako je više-manje svuda. Zastupljenost žena na pozicijama od ugleda i moći je tragična. U proljeće, u doba lokalnih izbora, šef HDZ-a Andrej Plenković ponosno se pohvalio, da je njegova stranka među svojim kandidatima za 20 župana, ponudila ”čak tri žene”.
Stranka Most ima jednu zastupnicu na ukupno osam mandata. Na lokalnim izborima bilo je lista na kojima žena ili nije bilo ni u tragovima, ili su, da se zakonu zamažu oči, zgurane na dno liste gdje političke budućnosti nema.
I sa zakonom, stvari se jako sporo mijenjaju, a politička i društvena participacija žena nije simpatična ni dijelu Katoličke crkve odakle se čuje i otvorena opomena da se žene, kao ”drugotne”, pokunje u poslušnosti muškarcima i da se drže pelena i kuhinje. Pa evo im upomoć iz DORH-a. Previše žena u stranci Možemo! Pa, stvarno, kako su se drznuli tako zakinuti muškarce?