Za dio hrvatskih građana, političara pa i novinara bilo bi jako zdravo da napuste bolesno ideologizirani pristup u posve neideološkim situacijama. To bi pomoglo razvoju ove grbave demokracije. Na te štetne i vrlo raširene isključivosti možeš nabasati na svakom koraku.
Jednima, recimo, automatski smrdi na neko pokvarenjaštvo, korupciju i grabež sve što kaže i za što se založi bilo tko iz HDZ-a. Ne vjeruju da može biti poštenog HDZ-ovca. Smatraju da baš svatko tko ima njihovu stranačku iskaznicu – i ruku na srcu kad se svira himna drži zbog kakvog sirovog interesa. Drugima je unaprijed sumnjivo sve što dolazi iz SDP-a ili sada iz Možemo, mora da negdje iza toga zapravo stoji zamaskirani projekt da se na hrvatsku zastavu vrati zvijezda petokraka.
Tako se ni o čemu ne može razgovarati. Rovovi su iskopani i ne zatrpavaju se. I evo sad imamo taj primjer sa Silvanom Hreljom, predsjednikom Hrvatske stranke umirovljenika. Hrelja je lani izabran u Sabor na listi ljevice, a sad prelazi k Plenkoviću. I nema tko ga zbog toga nije ogadio na pasja kola. Ne bih se složila.
‘Izgleda mi kao da hrelja pokušava učiniti dobru stvar’
Ne poznajem zastupnika Hrelju osim iz onoga što je do sada izjavljivao i činio kao dugogodišnji političar. Moguće je, dakle, barem teoretski, da je on jedan užasan tip. Opaki genetski izdajica. Račundžija koji bi ježevu kućicu dao pod račun samo da on politički opstane. Ovdje to, međutim, ne vidim.
Možda sam skroz kratkovidna, ali ovo mi izgleda kao da Hrelja pokušava učiniti dobru stvar za svoje birače. Da, nagodit će se s Plenkovićem. On će HDZ-u podebljati mršavu većinu u Saboru, a zauzvrat traži da mu se Vlada i parlamentarna većina obavežu da će izglasati nekoliko zakonskih izmjena koje će nešto popraviti sirotinjski standard velikog broja penzionera.
Izdao je tim presvlačenjem kaputa svoje birače umirovljenike? Kako? Tako što sklapa savezništvo s mrskim neprijateljem i napušta oporbene redove? Tako što se dao kupiti od HDZ-a? Ma dajmo malo mućnimo glavama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Hrelja ide u deal za egzaktne interese svojih birača’
Pa jasno da je Plenković ”kupio” Hrelju pristajući na Hreljin zahtjev da se članu umirovljeničkog domaćinstva, kojem je bračni drug preminuo, omogući da, uz svoju mirovinu, prima i dio njegove ili njezine. Hrelja se navodno sprema tražiti još neke financijske ustupke u korist umirovljenika. Pa ako se najave realiziraju potpisima, pa da, naravno, Hrelja je svakako ”kupljen”.
Ali nije se prodao za saborsku plaću – već je ima – niti, barem koliko znamo, za neki svoj osobni dobitak. Recimo da mu kćeri daju direktorsko mjesto u nekoj državnoj agenciji. Ili da mu vjenčanom kumu osiguraju europske milijune za neki već propali OPG.
Nego ide u deal za egzaktne interese svojih birača. Za koje bi ministar financija Zdravko Marić morao kesnuti iz proračuna milijardu i kusur kuna. Bi li to bila sretna vijest ljude koji su glasali za Hrelju da se za njih bori? Bez sumnje.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Da Plenković ima 65 posto mandata Hrelju ne bi opazio’
Druga stvar je također nedvojbena. Da Plenković ima 65 posto mandata u Saboru ili sačuvajbože debelu dvotrećinsku većinu, a ne većinu od jedne jedine ruke, koju mu još opasno drma Ratko Čačić, ne bi možda Hrelju ni opazio na saborskom hodniku. Hrelja? Koji je to, trknuo bi u prolazu Jandrokovića.
Ovako ga opaža. Jer je mek i tanak, on, ne Hrelja. I zato se spreman nagoditi. A nisu uopće loš mamac ni glasovi umirovljenika ne nekim budućim izborima. Ustupke možeš tražiti kad je partner slab, a ne kad je jak. Tada te ne zarezuje.
Mogao je predsjednik Stranke umirovljenika do kraja mandata, a ima ga još dosta, sjediti u Saboru i dubiti na glavi i ne bi za svoje birače postigao ama baš ništa. Ovako moguće da hoće, ako pregovori s Plenkovićem uspiju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Svako se savezništvo u politici nečim uvjetuje, zar ne?’
Pa je li to za Hreljine sjedokose glasače podmukla izdaja ili je šansa da se malo potkože i da više ne jedu za ručak dva krumpira i pileće krilo? Je li za njih važnije, kao što uglas burgijaju Hreljini ideološki nabrušeni kritičari, da ostane uz SDP-ovsko opozicijsko krilo i još tri godine tupi kako je penzionerima jezivo teško s tim jadnim mirovinama i da se diže za govornicu s neproduktivnom kuknjavom od koje nitko nema ništa?
To neka kažu ovi koji ga nelogično prozivaju da je prevrtljiv i pokvaren. Jer svako se savezništvo u politici nečim uvjetuje, zar ne? Nečim što ti je važno. To nije ljubavni odnos, ruža i kava u krevet, nego velikim dijelom vezana trgovina. A kad jačem partneru trebaš, to je pravi trenutak za pogađanje. To Hrelja razumije. To je politika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sanja Modrić: Zašto mislim da Hrelja u deal s Plenkovićem zbilja ide zbog svojih birača
Mogao je predsjednik Stranke umirovljenika do kraja mandata sjediti u Saboru i dubiti na glavi i ne bi za svoje birače postigao ama baš ništa
Da Plenković ima 65 posto mandata u Saboru ili sačuvajbože debelu dvotrećinsku većinu, a ne većinu od jedne jedine ruke, koju mu još opasno drma Ratko Čačić, ne bi možda Hrelju ni opazio na saborskom hodniku. Hrelja? Koji je to, trknuo bi u prolazu Jandrokovića. Ovako ga opaža. Jer je mek i tanak, on, ne Hrelja. I zato se spreman nagoditi
Za dio hrvatskih građana, političara pa i novinara bilo bi jako zdravo da napuste bolesno ideologizirani pristup u posve neideološkim situacijama. To bi pomoglo razvoju ove grbave demokracije. Na te štetne i vrlo raširene isključivosti možeš nabasati na svakom koraku.
Jednima, recimo, automatski smrdi na neko pokvarenjaštvo, korupciju i grabež sve što kaže i za što se založi bilo tko iz HDZ-a. Ne vjeruju da može biti poštenog HDZ-ovca. Smatraju da baš svatko tko ima njihovu stranačku iskaznicu – i ruku na srcu kad se svira himna drži zbog kakvog sirovog interesa. Drugima je unaprijed sumnjivo sve što dolazi iz SDP-a ili sada iz Možemo, mora da negdje iza toga zapravo stoji zamaskirani projekt da se na hrvatsku zastavu vrati zvijezda petokraka.
Tako se ni o čemu ne može razgovarati. Rovovi su iskopani i ne zatrpavaju se. I evo sad imamo taj primjer sa Silvanom Hreljom, predsjednikom Hrvatske stranke umirovljenika. Hrelja je lani izabran u Sabor na listi ljevice, a sad prelazi k Plenkoviću. I nema tko ga zbog toga nije ogadio na pasja kola. Ne bih se složila.
‘Izgleda mi kao da hrelja pokušava učiniti dobru stvar’
Ne poznajem zastupnika Hrelju osim iz onoga što je do sada izjavljivao i činio kao dugogodišnji političar. Moguće je, dakle, barem teoretski, da je on jedan užasan tip. Opaki genetski izdajica. Račundžija koji bi ježevu kućicu dao pod račun samo da on politički opstane. Ovdje to, međutim, ne vidim.
Možda sam skroz kratkovidna, ali ovo mi izgleda kao da Hrelja pokušava učiniti dobru stvar za svoje birače. Da, nagodit će se s Plenkovićem. On će HDZ-u podebljati mršavu većinu u Saboru, a zauzvrat traži da mu se Vlada i parlamentarna većina obavežu da će izglasati nekoliko zakonskih izmjena koje će nešto popraviti sirotinjski standard velikog broja penzionera.
Izdao je tim presvlačenjem kaputa svoje birače umirovljenike? Kako? Tako što sklapa savezništvo s mrskim neprijateljem i napušta oporbene redove? Tako što se dao kupiti od HDZ-a? Ma dajmo malo mućnimo glavama.
‘Hrelja ide u deal za egzaktne interese svojih birača’
Pa jasno da je Plenković ”kupio” Hrelju pristajući na Hreljin zahtjev da se članu umirovljeničkog domaćinstva, kojem je bračni drug preminuo, omogući da, uz svoju mirovinu, prima i dio njegove ili njezine. Hrelja se navodno sprema tražiti još neke financijske ustupke u korist umirovljenika. Pa ako se najave realiziraju potpisima, pa da, naravno, Hrelja je svakako ”kupljen”.
Ali nije se prodao za saborsku plaću – već je ima – niti, barem koliko znamo, za neki svoj osobni dobitak. Recimo da mu kćeri daju direktorsko mjesto u nekoj državnoj agenciji. Ili da mu vjenčanom kumu osiguraju europske milijune za neki već propali OPG.
Nego ide u deal za egzaktne interese svojih birača. Za koje bi ministar financija Zdravko Marić morao kesnuti iz proračuna milijardu i kusur kuna. Bi li to bila sretna vijest ljude koji su glasali za Hrelju da se za njih bori? Bez sumnje.
‘Da Plenković ima 65 posto mandata Hrelju ne bi opazio’
Druga stvar je također nedvojbena. Da Plenković ima 65 posto mandata u Saboru ili sačuvajbože debelu dvotrećinsku većinu, a ne većinu od jedne jedine ruke, koju mu još opasno drma Ratko Čačić, ne bi možda Hrelju ni opazio na saborskom hodniku. Hrelja? Koji je to, trknuo bi u prolazu Jandrokovića.
Ovako ga opaža. Jer je mek i tanak, on, ne Hrelja. I zato se spreman nagoditi. A nisu uopće loš mamac ni glasovi umirovljenika ne nekim budućim izborima. Ustupke možeš tražiti kad je partner slab, a ne kad je jak. Tada te ne zarezuje.
Mogao je predsjednik Stranke umirovljenika do kraja mandata, a ima ga još dosta, sjediti u Saboru i dubiti na glavi i ne bi za svoje birače postigao ama baš ništa. Ovako moguće da hoće, ako pregovori s Plenkovićem uspiju.
‘Svako se savezništvo u politici nečim uvjetuje, zar ne?’
Pa je li to za Hreljine sjedokose glasače podmukla izdaja ili je šansa da se malo potkože i da više ne jedu za ručak dva krumpira i pileće krilo? Je li za njih važnije, kao što uglas burgijaju Hreljini ideološki nabrušeni kritičari, da ostane uz SDP-ovsko opozicijsko krilo i još tri godine tupi kako je penzionerima jezivo teško s tim jadnim mirovinama i da se diže za govornicu s neproduktivnom kuknjavom od koje nitko nema ništa?
To neka kažu ovi koji ga nelogično prozivaju da je prevrtljiv i pokvaren. Jer svako se savezništvo u politici nečim uvjetuje, zar ne? Nečim što ti je važno. To nije ljubavni odnos, ruža i kava u krevet, nego velikim dijelom vezana trgovina. A kad jačem partneru trebaš, to je pravi trenutak za pogađanje. To Hrelja razumije. To je politika.