Nekad je nužno odabrati stranu

Sanja Sarnavka za Telegram: ‘Dobro se sjećam kako su suprugu moćnog suca strpali na psihijatriju, vezali je i ponižavali’

Nakon što je Zdenka Kvesić dokazala da su je nakon obiteljske svađe bespotrebno prisilno hospitalizirali, razgovaramo s aktivisticom koja je pratila slučaj od početka

FOTO: Telegram

Vijest da je Ustavni sud dao za pravo tužiteljici Zdenki Kvesić potiče hrvatskog građanina na niz neugodnih i zastrašujućih asocijacija. Da se podsjetimo, riječ je o supruzi moćnog uskočkog suca iz Osijeka Ante Kvesića, jednom od trojice osječkih sudaca uhićenih u lipnju 2021. pod sumnjom da su primali mito od Zdravka Mamića. Kod Kvesića je u pitanju navodnih 50.000 eura.

Prije deset godina, Zdenka Kvesić doživjela je, dakle, nevjerojatnu torturu. Nakon jedne obiteljske svađe, policija ju je iz njezine kuće prisilno odvela na Psihijatriju KBC Osijek gdje su je vezali za krevet. Zatim je, kao neubrojiva i opasna, prebačena na zatvoreni odjel u zagrebačku bolnicu Vrapče da bi nakon tri dana bila otpuštena kao da se ništa nije dogodilo.

Ta priča izaziva zebnju iz više razloga. Prvo zato što je, kako je sada utvrdio i Ustavni sud, jedna psihički zdrava žena nastradala pod utjecajem veza i mreža kojima je mogao upravljati njezin muž, sudac Županijskog suda u Osijeku. Drugo zato što je u pokušaju da se sučeva supruga proglasi ludom sudjelovao cijeli lanac upletenih, od policije i prekršajne sutkinje, do sudskog vještaka i više liječnika u Osijeku i Zagrebu. I treće, zato što je Ustavnom sudu trebalo punih deset godina da odgovori na ustavnu tužbu odvjetnice Jasminke Biloš i da Zdenki Kvesić prizna status žrtve kojoj su teško pogažena ljudska prava.

O cijelom slučaju saznala preko njene sestre

O tom nevjerojatnom slučaju, koji je dobio epilog nakon cijelog jednog desetljeća, razgovarali smo sa Sanjom Sarnavkom, poznatom aktivisticom za ženska prava i osnivačicom udruge B.a.b.e., koja je sudjelovala u spašavanju Zdenke Kvesić. Sarnavka kaže da se svega jako dobro sjeća. Za dramu joj je javljeno kad je sučeva supruga odvedena na osječku Psihijatriju pa su se ona i odvjetnica Biloš, koja je tada radila i za B.a.b.e., odmah uključile da pomognu nesretnoj ženi koju su i upoznale kad je dopremljena u Vrapče.

”O tome što je snašlo Zdenku Kvesić saznalo se preko njene sestre koja je zbog tog užasa alarmirala sve koje je mogla”, kaže Sarnavka. ”Nije sestru mogla ni posjetiti jer su odjednom, ne zna se ni danas po čijem naređenju, zatvorili cijelu bolnicu i nitko više nije mogao ući. Uglavnom, Kesićevi su bili su razdvojeni ‘od stola i postelje’, ona je stanovala u prizemlju obiteljske kuće, a dvoje već poodrasle djece s ocem na katu.

Saznali smo da je Kvesić imao izvanbračnu vezu i s kim te da je već neko vrijeme pričao po gradu da mu je žena psihički nestabilna i neurotična. Policija je pozvana kad su k Zdenki banuli sin i mužev brat, pale su ružne riječi i majka je prvi put u životu pljusnula sina. U tom trenutku pokreće se mehanizam”, priča Sarnavka.

‘Morala se skinuti, remenjem je vezali za krevet’

”Policija upada u kuću, odvodi Zdenku Kvesić k sutkinji za prekršaje koja usred ročišta telefonom nedopustivo razgovara s njenim mužem, uskočkim sucem, i odmah odlučuje da treba evaluirati je li Zdenka ubrojiva. Određuje da je se vodi na Psihijatriju u KBC Osijek. Tamo je jadnoj ženi naređeno da se pred policajcima skine, a onda su je remenjem vezali za krevet. Vještak, sjećam se da se zvao Pašalić (riječ je o psihijatru Berislavu Pašaliću) konstatira da je kod nje riječ o težem poremećaju i da može biti opasna za sebe i za druge”, prisjeća se Sarnavka.

”Kad su Zdenku Kvesić nakon nekoliko dana prebacili u Vrapče na daljnje prisilno liječenje, a očito samo zato da bi se smirile priče koje su se zakovitlale u malom Osijeku, Jasminka Biloš i ja posjećivale smo je svaki dan. Nisu nas se usudili odbiti jer smo se pozivale na B.a.b.e. U Zagrebu nije bila vezana, ali su je utrpali na zatvoreni odjel. Ta mirna, fina, mila gospođa, koja ne bila u stanju ubiti ni komarca, boravila je nekoliko dana, pod sedativima i pod ključem, u prostorijama u kojima se bdije nad najopasnijim duševnim bolesnicima”, kaže Sanja Sarnavka.

‘Pitala sam zašto je drže na zatvorenom odjelu’

”Svaki dan kad bismo nas dvije došle u Vrapče”, priča nam dalje, ”odnekud bi se do nas spustila psihijatrica Draženka Ostojić kao njena liječnica. Uvjerena sam da su sučevu ženu iz KBC Osijek poslali upravo doktorici Ostojić jer je ona doktorirala kod tadašnjeg šefa osječke Psihijatrije, to je morala biti ta veza”.

”Pitala sam dr. Ostojić”, sjeća se Sarnavka, ”zbog čega Zdenku Kvesić drže na zatvorenom odjelu, ali nisam dobila suvislog odgovora. Rekla sam joj da ima veliku sreću što je Zdenka mirna i tiha jer bih joj ja barem odgrizla prst. Nakon tri dana su je od tamo premjestili, a onda su oformili komisiju s 30 liječnika koja je zaključila da pacijentica – nakon mučenja kroz koje je prošla – treba biti otpuštena kući”.

‘Odmah nam je bilo jasno da je sve namješteno’

Sarnavka kaže da je Zdenka Kvesić ostavila dojam submisivne osobe koja se u potpunosti posvetila ulozi supruge, majke i kućanice. S druge strane stajao je njen muž, moćni uskočki sudac kojeg zna cijeli grad i kome se malotko usuđuje ništa odbiti.

”U takvoj konstelaciji”, zaključuje iskusna Sarnavka, odmah nam je bilo jasno da je sve namješteno, a to je sada posredno potvrdio i Ustavni sud. No, nije se dogodilo ništa nikome od službenih osoba koje su sudjelovale u ovom zlostavljanju i ponižavanju nevine žene. Jadna su društva u kojima je takvo što moguće. I u kojima se na pravdu ovoliko čeka”.