Čovjeku koji u Hrvatskoj sluša vijesti nekad se učini da mu je odjednom izletjela daska iz glave. Takav osjećaj obuzeo me jučer dok je u hrvatskoj sudnici svjedočio Zdravko Mamić kao od suda pozvani svjedok u procesu Franji Vargi i Blažu Curiću.
Svoj vrijedni doprinos utvrđivanju istine u kokošinjcu afere SMS, Zdravko Mamić je osječkom sudu dao sjedeći u Mostaru umjesto u Osijeku. Svi drugi svjedoci bili su gdje moraju biti, samo Mamić, eto, nije mogao doći, pa se ta za pravdu nepraktična okolnost praktično premostila tako da mu je organizirano sudjelovanje video-linkom. Bizarnost cijele te mentalne slike očigledna je i frustrirajuća.
Ovdje bi ga trebalo uhapsiti
Jer Mamić je, kao što je općepoznato, bjegunac od hrvatskog pravosuđa. Prije izricanja presude za lopovluk, naprosto je zbrisao u drugu državu, kao i toliki drugi. Dobio je šest i pol godina zatvora. To mu je u lipnju 2018. godine odrapio osječki sud za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama, na crno. Ali dok se Časni Sud spremao lupiti čekićem po stolu i objaviti da je optuženik kriv, Mamić je – neometen od sustava koji je ustrojio ovo sudstvo – prešao navodno dobro osiguranu državnu granicu.
Netko iz tog sustava mu je dojavio. A on se na vrijeme opskrbio rezervnim državljanstvom BiH. I zato mu je, naravski, sada bilo ”nezgodno” dolaziti u Hrvatsku. Ovdje bi ga trebalo uhapsiti i strpati u zatvor, a to mu nikako ne paše. Radije bi, jasno, bio na slobodi kao svaki kriminalac deponiran u Remetinec. No, taj isti sud od čije je kazne Mamić kidnuo u zemlju gdje hrvatski poredak ne važi, sada ga ispituje kao validnog svjedoka.
On govori, država klima glavom
Mamić, dakle, govori Sudu iz skrovišta koje mu je pružila druga država. A sud ove ovdje države – koji ga je nepravomoćno proglasio kriminalcem koga treba otpremiti u rešetke – sluša ga pažljivo i mudro klima glavom. Riječi tipa na koga treba pripaziti i kad mu uzimaš orah iz ruke, bit će važan faktor za mjerenje nečije nevinosti ili krivice.
A Mamić im još onda strusi pred cijelom javnošću da ga pred ”zločinačkim” sudovima hrvatske države više nikada neće vidjeti. I održi im predavanje o tome kako su korumpirani, prljavi i kako se daju prodati za ručak i večeru.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa nije li to da načisto svisneš. Kažu mi pravnici da je bilo pravno neizbježno saslušati i Zdravka Mamića iako se slažu da je situacija ujedno toliko luda koliko to može biti samo u Hrvatskoj.
Babuške onoga što ne vidiš
Okrivljenicima, kao što su u ovom slučaju Varga i Curić, mora se, kažu, osigurati pravično suđenje, a to uključuje i ispitivanje svih svjedoka koji o meritumu procesa nešto znaju. Tako je organiziran i Mamić – kome su lani potvrđene još dvije dodatne optužnice za zamračene milijuna – da se ovoj državi i sudu obrati iz područja tuđe jurisdikcije. Otamo gdje mu se živo fućka za ovaj poredak i to što bi građani htjeli od njega. Da.
Ali to ništa ne mijenja na karikaturi o kojoj ovdje govorimo. Ne otklanja ovaj zazor. I nije ti ništa manje muka u želucu. Jer, dok se bjegunac Mamić prsi pred hrvatskim sudom sa slobode iz Mostara, lupi te u čelo spoznaja da ono što ovdje očima vidiš, skriva u sebi toliko toga što ne vidiš, kao kod onih ruskih lutaka. Pa je u vanjskoj babuški uredna sudska presuda Zdravku Mamiću.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ali odmah ispod je taj sud koji nije osigurao da se spriječi Mamićev bijeg. U dubljoj nutrini su jataci iz pravosuđa koji su Mamiću dojavili da bježi. Pa ispod moćnici s kojima je Mamić šurovao. Pa onda jalova babuška političke volje. I tako redom. Dok dođeš do posljednje, izgubiš volju. I svaku nadu da smo u ovoj zemlji svi jednaki i zaštićeni.
Scena iz Hrvatske: Sud sluša Mamića kao validnog svjedoka. Preko video linka iz druge države, u kojoj se skriva
Isti sud od čije je kazne Mamić kidnuo u zemlju gdje hrvatski poredak ne važi, sada ga je ispitivao kao validnog svjedoka
Mamić, dakle, govori Sudu iz skrovišta koje mu je pružila druga država. A sud ove ovdje države - koji ga je nepravomoćno proglasio kriminalcem koga treba otpremiti u rešetke - sluša ga pažljivo i mudro klima glavom...
Čovjeku koji u Hrvatskoj sluša vijesti nekad se učini da mu je odjednom izletjela daska iz glave. Takav osjećaj obuzeo me jučer dok je u hrvatskoj sudnici svjedočio Zdravko Mamić kao od suda pozvani svjedok u procesu Franji Vargi i Blažu Curiću.
Svoj vrijedni doprinos utvrđivanju istine u kokošinjcu afere SMS, Zdravko Mamić je osječkom sudu dao sjedeći u Mostaru umjesto u Osijeku. Svi drugi svjedoci bili su gdje moraju biti, samo Mamić, eto, nije mogao doći, pa se ta za pravdu nepraktična okolnost praktično premostila tako da mu je organizirano sudjelovanje video-linkom. Bizarnost cijele te mentalne slike očigledna je i frustrirajuća.
Ovdje bi ga trebalo uhapsiti
Jer Mamić je, kao što je općepoznato, bjegunac od hrvatskog pravosuđa. Prije izricanja presude za lopovluk, naprosto je zbrisao u drugu državu, kao i toliki drugi. Dobio je šest i pol godina zatvora. To mu je u lipnju 2018. godine odrapio osječki sud za izvlačenje 116 milijuna kuna iz Dinama, na crno. Ali dok se Časni Sud spremao lupiti čekićem po stolu i objaviti da je optuženik kriv, Mamić je – neometen od sustava koji je ustrojio ovo sudstvo – prešao navodno dobro osiguranu državnu granicu.
Netko iz tog sustava mu je dojavio. A on se na vrijeme opskrbio rezervnim državljanstvom BiH. I zato mu je, naravski, sada bilo ”nezgodno” dolaziti u Hrvatsku. Ovdje bi ga trebalo uhapsiti i strpati u zatvor, a to mu nikako ne paše. Radije bi, jasno, bio na slobodi kao svaki kriminalac deponiran u Remetinec. No, taj isti sud od čije je kazne Mamić kidnuo u zemlju gdje hrvatski poredak ne važi, sada ga ispituje kao validnog svjedoka.
On govori, država klima glavom
Mamić, dakle, govori Sudu iz skrovišta koje mu je pružila druga država. A sud ove ovdje države – koji ga je nepravomoćno proglasio kriminalcem koga treba otpremiti u rešetke – sluša ga pažljivo i mudro klima glavom. Riječi tipa na koga treba pripaziti i kad mu uzimaš orah iz ruke, bit će važan faktor za mjerenje nečije nevinosti ili krivice.
A Mamić im još onda strusi pred cijelom javnošću da ga pred ”zločinačkim” sudovima hrvatske države više nikada neće vidjeti. I održi im predavanje o tome kako su korumpirani, prljavi i kako se daju prodati za ručak i večeru.
Pa nije li to da načisto svisneš. Kažu mi pravnici da je bilo pravno neizbježno saslušati i Zdravka Mamića iako se slažu da je situacija ujedno toliko luda koliko to može biti samo u Hrvatskoj.
Babuške onoga što ne vidiš
Okrivljenicima, kao što su u ovom slučaju Varga i Curić, mora se, kažu, osigurati pravično suđenje, a to uključuje i ispitivanje svih svjedoka koji o meritumu procesa nešto znaju. Tako je organiziran i Mamić – kome su lani potvrđene još dvije dodatne optužnice za zamračene milijuna – da se ovoj državi i sudu obrati iz područja tuđe jurisdikcije. Otamo gdje mu se živo fućka za ovaj poredak i to što bi građani htjeli od njega. Da.
Ali to ništa ne mijenja na karikaturi o kojoj ovdje govorimo. Ne otklanja ovaj zazor. I nije ti ništa manje muka u želucu. Jer, dok se bjegunac Mamić prsi pred hrvatskim sudom sa slobode iz Mostara, lupi te u čelo spoznaja da ono što ovdje očima vidiš, skriva u sebi toliko toga što ne vidiš, kao kod onih ruskih lutaka. Pa je u vanjskoj babuški uredna sudska presuda Zdravku Mamiću.
Ali odmah ispod je taj sud koji nije osigurao da se spriječi Mamićev bijeg. U dubljoj nutrini su jataci iz pravosuđa koji su Mamiću dojavili da bježi. Pa ispod moćnici s kojima je Mamić šurovao. Pa onda jalova babuška političke volje. I tako redom. Dok dođeš do posljednje, izgubiš volju. I svaku nadu da smo u ovoj zemlji svi jednaki i zaštićeni.