Rano je proljeće 1989. godine, nedjelja ujutro. Dolazimo u kuću obitelji Tuđman u Nazorovoj ulici, da bismo intervjuirali utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice za ljubljansku Mladinu, u ono vrijeme jedini zaista opozicijski list u bivšoj državi. Dr. Tuđman dobro je raspoložen. Toči nam whiskey iz trolitarske ili petolitarske boce Teacher na kotačićima. Ponosno nam pokazuje kućnu biblioteku s tisućama knjiga. Gospođa Tuđman donosi nam, pak, kućni sok od bazge.
Slika 2.
Kasna je jesen 2017. godine. U restoranu u centru Zagreba razgovaramo s jednim od bivših predsjednika Dinama, iz vremena kad se Dinamo, po Tuđmanovoj zapovijedi, zvao Croatia. Pitamo, po stoti put iz čiste znatiželje, je li točno da je predsjednik Tuđman zapravo operativno upravljao Dinamom (Croatijom).
Dobivamo pomalo radikalan odgovor: “Gledajte, oni su na Pantovčaku i u Nazorovoj doslovno sastavljali momčad. Sjećam se jedne nedjelje navečer, poslije utakmice koju je Dinamo baš loše odigrao, nazvala me gospođa Ankica. Rekla je, povišenim glasom, da je predsjednik jako nezadovoljan, da misli kako neki igrači više ne bi smjeli igrati, i da je, uostalom, vjerojatno došlo vrijeme za smjenu trenera.” “Nazvala Vas je Ankica?”, začuđeno smo pitali. “Ma da, ona je redovito zvala poslije loših utakmica, kad bi predsjednik bio nezadovoljan”, ustvrdio je naš sugovornik.
Brinula je za funkcioniranje disfunkcionalne obitelji
Ove dvije crtice govore o rasponu uloga Ankice Tuđman u javnom djelovanju Franje Tuđmana u vrijeme njegove političke karijere. Ankica Tuđman brinula se za predsjednikov izgled, za razna protokolarna i sportska pitanja, za funkcioniranje njihove inače pomalo disfunkcionalne obitelji, i za Tuđmanov novac, pa tako nije prijavila 200 tisuća maraka s bankovnog računa u obiteljsku imovinsku karticu. Njena odluka da ne prijavi taj novac zauvijek je stigmatizirala Tuđmanove kao korumpiranu obitelj.
Jasno je, naravno, da je Ankica Tuđman morala imati veliki utjecaj na svog supruga, već i zato što su proveli 54 godine u braku, i stoga što je srčano i hrabro bila uz dr. Tuđmana u vrijeme njegovih odlazaka u zatvor i društvene izolacije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nije sudjelovala u političkim raspravama
Međutim, prilično je vjerojatno da se Ankica Tuđman nikad nije ozbiljnije bavila politikom. Prvo, u vrijeme osnivanja HDZ-a više smo puta posjećivali Tuđmana u Nazorovoj. Tamo smo znali vidjeti Josipa Manolića, Vladimira Šeksa ili Dalibora Brozovića kako s Tuđmanom raspravljaju o strategiji HDZ-a. Nikad nismo vidjeli da Ankica Tuđman sudjeluje u nekoj od tih rasprava. Ona je samo donosila kavu i whiskey.
Drugo, između 1992. i 1998. godine svjedočili smo raznim krizama u vrhu HDZ-a. Stranka se dijelila, izgledalo je kao da će se raspasti, a Tuđmana su napuštali najbliži suradnici: Manolić i Stipe Mesić 1994. godine, pa Hrvoje Šarinić 1998. godine. Sve smo te ljude često intervjuirali o njihovu odnosu s Tuđmanom, o razlozima razlaza s Tuđmanom, kao i o osobama koje su najviše utjecale na Tuđmanove političke odluke. Nitko nam ni usput nije spomenuo Ankicu Tuđman.
Posljednja posve neposredna svjedokinja Tuđmanovog života
U devedesetim godinama, naime, nitko u hrvatskom političkom životu Ankicu Tuđman nije smatrao osobito relevantnom. Fama o njenom političkom utjecaju nastala je poslije Tuđmanove smrti, u vrijeme sukoba obitelji Tuđman s Ivom Sanaderom. Gospođa Tuđman tada je više puta javno politički istupila, napadajući Sanadera i njegovu verziju HDZ -a, zato što je smatrala da Sanader, kao predsjednik stranke i Vlade, skupa s liberalnom ljevicom, poništava Tuđmanovu političku ostavštinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Osim toga, gospođa Tuđman privukla je pozornost javnosti knjigom Moj život s Francekom, koja je, međutim, napisana više kao socijalističko nacionalistički chick lit, a manje kao ozbiljni politički memoari. Smrt Ankice Tuđman znači da je nestala i posljednja izravna, posve neposredna svjedokinja života prvog hrvatskog predsjednika. No, gospođa Tuđman bila je, prije svega, baš svjedokinja, a ne suprotagonistica njegove političke karijere.
Scene iz obiteljskog života Tuđmanovih vjerno opisuju Ankičinu ulogu: ‘Zvala me kad je Franjo bio bijesan zbog Dinama…’
Gospođa Ankica bila je posljednja izravna svjedokinja Tuđmanovog života. Ove scene sumiraju kakvu je ulogu imala
Kolega namješta fotografsku opremu i moli dr. Tuđmana da pozira u knjižnici. Budući predsjednik nosi kariranu košulju i staru tamnosmeđu vestu. Dolazi gospođa Ankica: 'Franjo, pa ne smiješ se ovako fotografirati...' Zatim se obraća Soriću: 'Oprostite, morat ćete malo pričekati'
Slika 1.
Rano je proljeće 1989. godine, nedjelja ujutro. Dolazimo u kuću obitelji Tuđman u Nazorovoj ulici, da bismo intervjuirali utemeljitelja Hrvatske demokratske zajednice za ljubljansku Mladinu, u ono vrijeme jedini zaista opozicijski list u bivšoj državi. Dr. Tuđman dobro je raspoložen. Toči nam whiskey iz trolitarske ili petolitarske boce Teacher na kotačićima. Ponosno nam pokazuje kućnu biblioteku s tisućama knjiga. Gospođa Tuđman donosi nam, pak, kućni sok od bazge.
Kolega Dubravko Sorić namješta fotografsku opremu, i moli dr. Tuđmana da pozira u knjižnici. Budući predsjednik nosi kariranu košulju i staru tamnosmeđu vestu. Dolazi gospođa Ankica: “Franjo, pa ne smiješ se ovako fotografirati. Ne možeš takav izaći u novinama”. Zatim se obraća Soriću: “Oprostite, morat ćete malo pričekati” i odvodi Tuđmana u neku drugu prostoriju. Dr. Tuđman vraća se poslije petnaestak minuta u svijetlom odijelu, s bijelom košuljom i kravatom. Foto session može početi.
Slika 2.
Kasna je jesen 2017. godine. U restoranu u centru Zagreba razgovaramo s jednim od bivših predsjednika Dinama, iz vremena kad se Dinamo, po Tuđmanovoj zapovijedi, zvao Croatia. Pitamo, po stoti put iz čiste znatiželje, je li točno da je predsjednik Tuđman zapravo operativno upravljao Dinamom (Croatijom).
Dobivamo pomalo radikalan odgovor: “Gledajte, oni su na Pantovčaku i u Nazorovoj doslovno sastavljali momčad. Sjećam se jedne nedjelje navečer, poslije utakmice koju je Dinamo baš loše odigrao, nazvala me gospođa Ankica. Rekla je, povišenim glasom, da je predsjednik jako nezadovoljan, da misli kako neki igrači više ne bi smjeli igrati, i da je, uostalom, vjerojatno došlo vrijeme za smjenu trenera.” “Nazvala Vas je Ankica?”, začuđeno smo pitali. “Ma da, ona je redovito zvala poslije loših utakmica, kad bi predsjednik bio nezadovoljan”, ustvrdio je naš sugovornik.
Brinula je za funkcioniranje disfunkcionalne obitelji
Ove dvije crtice govore o rasponu uloga Ankice Tuđman u javnom djelovanju Franje Tuđmana u vrijeme njegove političke karijere. Ankica Tuđman brinula se za predsjednikov izgled, za razna protokolarna i sportska pitanja, za funkcioniranje njihove inače pomalo disfunkcionalne obitelji, i za Tuđmanov novac, pa tako nije prijavila 200 tisuća maraka s bankovnog računa u obiteljsku imovinsku karticu. Njena odluka da ne prijavi taj novac zauvijek je stigmatizirala Tuđmanove kao korumpiranu obitelj.
Jasno je, naravno, da je Ankica Tuđman morala imati veliki utjecaj na svog supruga, već i zato što su proveli 54 godine u braku, i stoga što je srčano i hrabro bila uz dr. Tuđmana u vrijeme njegovih odlazaka u zatvor i društvene izolacije.
Nije sudjelovala u političkim raspravama
Međutim, prilično je vjerojatno da se Ankica Tuđman nikad nije ozbiljnije bavila politikom. Prvo, u vrijeme osnivanja HDZ-a više smo puta posjećivali Tuđmana u Nazorovoj. Tamo smo znali vidjeti Josipa Manolića, Vladimira Šeksa ili Dalibora Brozovića kako s Tuđmanom raspravljaju o strategiji HDZ-a. Nikad nismo vidjeli da Ankica Tuđman sudjeluje u nekoj od tih rasprava. Ona je samo donosila kavu i whiskey.
Drugo, između 1992. i 1998. godine svjedočili smo raznim krizama u vrhu HDZ-a. Stranka se dijelila, izgledalo je kao da će se raspasti, a Tuđmana su napuštali najbliži suradnici: Manolić i Stipe Mesić 1994. godine, pa Hrvoje Šarinić 1998. godine. Sve smo te ljude često intervjuirali o njihovu odnosu s Tuđmanom, o razlozima razlaza s Tuđmanom, kao i o osobama koje su najviše utjecale na Tuđmanove političke odluke. Nitko nam ni usput nije spomenuo Ankicu Tuđman.
Posljednja posve neposredna svjedokinja Tuđmanovog života
U devedesetim godinama, naime, nitko u hrvatskom političkom životu Ankicu Tuđman nije smatrao osobito relevantnom. Fama o njenom političkom utjecaju nastala je poslije Tuđmanove smrti, u vrijeme sukoba obitelji Tuđman s Ivom Sanaderom. Gospođa Tuđman tada je više puta javno politički istupila, napadajući Sanadera i njegovu verziju HDZ -a, zato što je smatrala da Sanader, kao predsjednik stranke i Vlade, skupa s liberalnom ljevicom, poništava Tuđmanovu političku ostavštinu.
Osim toga, gospođa Tuđman privukla je pozornost javnosti knjigom Moj život s Francekom, koja je, međutim, napisana više kao socijalističko nacionalistički chick lit, a manje kao ozbiljni politički memoari. Smrt Ankice Tuđman znači da je nestala i posljednja izravna, posve neposredna svjedokinja života prvog hrvatskog predsjednika. No, gospođa Tuđman bila je, prije svega, baš svjedokinja, a ne suprotagonistica njegove političke karijere.