Schengen, najvažniji stup EU, ozbiljno se trese, a mi vam donosimo insajderski izvještaj o njegovu uvođenju u Hrvatsku
Nakon što je Njemačka danas suspendirala Schengen, u pitanju su temelji EU
U svrhu zadnje faze pripreme za ulazak u Schengen, Hrvatskoj je na raspolaganje stavljeno 120 milijuna eura iz Schengenskog instrumenta koje moramo iskoristiti do 23. srpnja 2016. godine. Po podacima Telegrama, dobar dio ovog novca već je raspoređen. Sredstva Schengenskog instrumenta namijenjena su za tehničku pripremu integracije Hrvatske.
Naime, osim prilagodbe zakonskih propisa, potrebno je provesti niz mjera koje uključuju, recimo, izgradnju novih graničnih prijelaza i gradnju tranzitnih prihvatnih centara za strance. Kako doznajemo, na temelju 69 provedenih javnih natječaja ukupne vrijednosti 848,681.200 kuna (oko 111,5 milijuna eura) zaključeno je 105 ugovora vrijednih 363,626.013 kuna.
U tijeku je i završna faza aktivnosti za ispunjavanje formalnih uvjeta za ulazak u područje Schengena. Izjava o spremnosti Hrvatske za početak schengenske evaluacije poslana je još 1. srpnja, a u MUP-u kažu da je standardni upitnik upućen Europskoj komisiji i prije zadanog roka. U MUP-u se nadaju da će, nakon procesa evaluacije, pozitivan nalaz inspekcije EK stići do početka 2017. godine. Po riječima pomoćnika ministra Nebojše Kirigina, Hrvatska u nadzoru granica od ulaska u Europsku uniju provodi schengenske standarde. Tvrdi da je MUP već spreman.
Ipak, zadovoljavanje tehničkih uvjeta tek je prva stepenica na putu za ulazak u zonu Schengena. Vidljivo je to na primjerima Bugarske i Rumunjske, koje nisu ušle u schengensku zonu ni dvije godine nakon ispunjenja svih uvjeta.
Politička odluka
Hrvatska već sudjeluje u zajedničkim aktivnostima EU na vanjskim granicama Unije. Osim uključivanja u morske misije spašavanja izbjeglica u Italiji i Grčkoj, u pripremi su nove zajedničke operacije na kojima se također očekuje hrvatski angažman. Uz sudjelovanje u operacijama Poseidon u Grčkoj, od Hrvatske se, kako neslužbeno doznajemo, očekuje i veći angažman u provođenju nadzora na dvije najizloženije migracijske rute – u Grčkoj i Mađarskoj.
Hrvatska je po migracijskoj politici (zasad, do nove službene odluke Europske komisije) obavezna primiti 550 osoba koje ostvaruju uvjete za ispunjenje međunarodne zaštite, odnosno 150 osoba iz trećih zemalja na osnovi preseljenja i još 400 osoba iz Italije i Grčke po osnovi premještanja. Aktivna suradnja Hrvatske u rješavanju izbjegličke krize mogla bi biti jedan od čimbenika koji će također utjecati na donošenje političke odluke za ulazak u Schengen.
Zadovoljavanje tehničkih uvjeta tek je prva stepenica na putu za ulazak u zonu Schengena. Vidljivo je to na primjerima Bugarske i Rumunjske, koje nisu ušle u schengensku zonu ni dvije godine nakon ispunjenja svih uvjeta
Osim ispunjenja svih tehničkih preduvjeta, ulazak države u zonu Schengena moguć je nakon donošenja jednoglasne političke odluke na razini Vijeća EU i pozitivne evaluacije izaslanstva Europske komisije. Zemlje Schengena žele ostati pošteđene potencijalnih problema koji proizlaze iz neučinkovitih pravosudnih sustava država koje pretendiraju na ulazak u schengensku zonu. I dok Hrvatska provodi posljednje pripreme za ulazak u zonu, sve više se govori o klimanju Schengena, odnosno prijetnji njegovu opstanku.
Što bi značilo ukidanje
Schengenski sporazum kao stup projekta EU i njegovo ključno dostignuće zamišljen je kao područje slobodnoga kretanja koje dijeli 400 milijuna ljudi i zasnovan je na temeljnim vrijednostima solidarnosti i zajedništva. No u svjetlu posljednjih događaja, odnosno nastupa pojedinih europskih država prema izbjeglicama, stvarna odanost ovim vrijednostima sada se dovodi u pitanje.
“Ako pravedna raspodjela izbjeglica u Europi ne bude moguća, postavlja se pitanje budućnosti Schengena. A to ne želimo”, kazala je njemačka kancelarka Angela Merkel, a njezinu su izjavu mnogi shvatili kao poziv za buđenje. Istodobno, ovo je pokrenulo lavinu sličnih izjava. Miroslav Lajčák, slovački ministar vanjskih poslova, izjavio je da se Schengenski sporazum, koji je uklonio granične kontrole među 26 europskih zemalja, već raspao: “Deseci tisuća ljudi tumaraju uokolo bez ikakve provjere. Prema tome, imamo li Schengen ili nemamo?”.
Iz pozicije Njemačke, koja je preuzela najveći teret prihvata izbjeglica, poruka Merkel prilično je razumljiva. Do kraja godine Njemačka će vjerojatno zbrinuti više od milijun izbjeglica. Njemačka je, kao i Švedska, mnogima krajnja destinacija, i obje su zemlje u 2014. godini odobrile više od trideset tisuća azila.
Ukidanjem Schengena pala bi međudržavna policijska suradnja, čime bi oslabjela i borba protiv krijumčara ljudi
S druge strane, zemlje Istočne Europe prihvaćaju vrlo malo izbjeglica i opiru se kvotama za zbrinjavanje. Slovačka i Češka voljne su prihvatiti samo kršćane, kako se ne bi morale suočavati sa zahtjevnim procesom integracije, a Mađarska je otišla korak dalje pa se od izbjeglica brani podizanjem žičanih zidova na granici sa Srbijom. Nije isključena mogućnost da će sličnu (o)branu sagraditi i na granici s Hrvatskom.
Korijen problema i najveći izazov s kojim se Europa suočava integracija je stranaca, za što dosad nije pronađeno učinkovito rješenje. Upravo nemogućnost asimilacije migranata temelj je straha i rastućih društvenih podjela u europskim zemljama. Posljedično, i sve glasnijih ksenofobnih ispada pojedinih političara, poput mađarskog premijera Viktora Orbana, koji nepovjerenje dijela europskog stanovništva prema pridošlicama iskorištavaju za jačanje desnice. A upravo to je zadnje što Europi treba.
Generalno, do klimanja Schengena nije došlo izvana, pod pritiskom valova izbjegličkih kolona, nego je proizvod unutarnje nestabilnosti, odnosno izostanka zajedničkog djelovanja europskih država. Bivši belgijski premijer i vođa liberalnoga krila u Europskom parlamentu Guy Verhofstadt tvrdi da je kriza migranata samo razotkrila strukturne nedostatke Europske unije koje su primijećene i u krizi eurozone.
“Europa je majstor u kreiranju politike, međutim, ne postoje propisi i institucije neophodni za njihovu provedbu”, kazao je. Možda i važnije, nedostaje jedinstvena politička volja za ujedinjenim djelovanjem Europe kao zajednice država. Za ulazak u Europsku uniju mnoge su zemlje bile motivirane vlastitim, prije svega ekonomskim interesima, što nije dovoljno da zajednica opstane.
Korijen problema i najveći izazov s kojim se Europa suočava integracija je stranaca, za što dosad nije pronađeno učinkovito rješenje. Upravo nemogućnost asimilacije migranata temelj je straha i rastućih društvenih podjela u europskim zemljama
Prije 30 godina, kada je postavljen pravni okvir Schengena, nisu se mogli predvidjeti svi izazovi s kojima će Europa biti suočena u budućnosti. Svaki zakon, pa tako i pravna stečevina Schengena, živi je organizam. Za opstanak Schengena i svih prednosti koje taj sporazum nosi, potrebno je nadograditi i redefinirati neke njegove dijelove.
Potrebna je revizija Dublinskih pravila, prema kojima migranti moraju biti smješteni i njihovi zahtjevi za azil obrađeni u državi EU u koju su prvu stigli, što je Grčku i Italiju dovelo u goleme probleme. Europa je, suočena s krizom izbjeglica, podijeljena, i to je razlog presporog djelovanja njezinih institucija. Pristupimo li schengenskoj dilemi s druge strane, što će zemlje članice dobiti ponovnim uvođenjem granica?
Europa nema izbora
Neminovno, stručnjaci koji su otvorili ovo pitanje smatraju da se u tom slučaju može očekivati pad suradnje nacionalnih policija i pravosudnih tijela, što samo može otežati borbu s organiziranim kriminalom. Pogotovo u dijelu koji se odnosi na progon krijumčara ljudima.
Što se tiče izbjegličke krize kao okidača ili prijetnje terorizma u Europi koji također mnogi koriste kao opravdanje za ponovno uspostavljanje granica, njihovo vraćanje vjerojatnije bi pridonijelo većem neredu i produbljenju postojećih podjela među zemljama članicama, a ne učinkovitijem rješavanju problema.
Hrvatski ulazak u Schengen predstavlja strateški interes i ostvarenje političkog i ekonomskog cilja. Važan je za gospodarski napredak i političku afirmaciju Hrvatske. Slobodno kretanje ljudi i roba, jačanja uvoza i izvoza te lakše distribucije proizvoda nezanemarive su povlastice schengenske zone. Osim toga, ulaskom u schengenski vizni režim omogućen je slobodni ulazak u zemlju turistima koji su dosad za Hrvatsku trebali vizu. No opet, ekonomski interes ne smije biti presudan, pa Hrvatska mora preuzeti svoj dio odgovornosti u pružanju odgovarajuće zaštite onima kojima je zaštita potrebna.
Je li Hrvatska opće spremna?
I dok MUP tvrdi da je Hrvatska spremna, Josip Juratović, zastupnik stranke SPD u njemačkom parlamentu, spremnost Hrvatske za ulazak u schengensku zonu vidi malo drugačije. “Hrvatska još nije spremna za Schengen, ponajprije zbog granice s Bosnom i Hercegovinom koja iznosi 931 km i trenutno ju je gotovo nemoguće zaštititi”, rekao nam je prošlog tjedna. “Smatram da je puno važnije raditi na tome da BiH i ostale zemlje rade na pristupu EU te da što prije potpišu pristupne pregovore jer jedino će se tako održati prijeko potrebni mir i sigurnost u regiji”, objašnjava.
Europski vođe pripremili su nacrt zbrinjavanja 160.000 izbjeglica na kontinentu. Po Junckerovu dokumentu, dogovorena je shema po kojoj će se izbjeglice koje se trenutno nalaze u Italiji, Grčkoj i Mađarskoj rasporediti po zemljama Europske unije vodeći računa o veličini populacije i gospodarskoj situaciji države. Tako će, prema Junckerovu planu, Njemačka primiti 35.000, Francuska će zbrinuti 26.000 ljudi, Španjolska 16.000. Također, prema ovom planu, Hrvatska će zbrinuti 1064 izbjeglice. Istodobno, Velika Britanija, očekujući valjda pozitivan ishod referenduma o izlasku iz Europske unije, cijelo se vrijeme drži po strani i ostaje imuna na izbjegličku krizu.
Po službenom priopćenju UNHCR-a, Europska unija morat će primiti 200.000 izbjeglica. “Ovo je odlučujući trenutak za Europsku uniju, koja sada nema izbora osim mobilizirati sve resurse za rješavanje krize”, kazao je visoki povjerenik UN-a za izbjeglice Antonio Guterres.
Tekst je objavljen u tiskanom broju Telegrama 5. rujna 2015.