Ohoho. Upravo u simbolički krajnje neugodnom trenutku, kad je Možemo na uzorku cijele Hrvatske po popularnosti prestigao SDP, u SDP-u nogiraju ljude iz stranke. Šutnuli su Rajka Ostojića, koji je bio Milanovićev ministar zdravstva, Gordana Marasa, bivšeg predsjednika organizacije u Zagrebu, dvojicu Bernardićevih stranačkih činovnika, Zvanu Brumnića i Nikšu Vukasa… U prije izbora raspuštenom zagrebačkom SDP-u, sad nanovo upisuju članove, ali izgleda da će ih ostati samo 40 posto iz starog sastava. Ostali se sa SDP-om više ne bi igrali socijaldemokracije. A nema ni novih entuzijasta koji bi tražili pristupnicu.
Računica koju je stvarno teško pojmiti
Naime, ti Bernardićevi pobočnici na stranačkim su izborima već izgubili bitku. Sjede u magarećoj klupi, više ih se ništa ne pita, a slabo ih se i pozdravlja. A činjenica da su, osim Gordana Marasa, svi kojima su pokazali vrata i saborski zastupnici, čini ovu Grbinovu taktiku još bitno nesuvislijom. Jer SDP – koji se na lanjskim izborima ionako nije proslavio sa svoja 32 mjesta u Saboru (naspram HDZ-ovih 64) – ostat će ovako na nešto preko 20 zastupnika. Kakva je to računica da se bacaju van iz stranke ionako potpuno neutjecajni članovi ekipe koji su, uz to, posjednici parlamentarnih mandata i dio su saborskog Kluba zastupnika SDP-a – to je stvarno teško pojmiti.
Da se odmah dobro razumijemo, ne bih htjela biti odvjetnica Ostojića i Marasa, a stvarno ponajmanje Brumnića i Vukasa, o toj dvojici anonimusa nemam ni jednu natuknicu jer njihova imena i nemaju nikakvoga značenja, ni značaja. Ali oni su proizvod SDP-a. Nisu oktroirani s Venere. Netko ih je birao i podržavao. Sada su pobijeđeni, okej, ali zašto trebaju biti izbačeni?
Članstvo se ionako već dobrano razbježalo
No, dugogodišnja politički jalova i krajnje mutava politika SDP-a – ako se njihovo besmisleno batrganje i parolašenje uopće smije nazvati politikom – dovela je, evo, i do ovoga. Metlom čiste u članstvu koje se ionako već dobrano razbježalo, a osipa se i dalje. A istodobno – jer ti su procesi uvijek paralelni – nisu u stanju privući ni ikoga novoga jer nemaju čime.
Može li netko iz šire javnosti uopće reći za što se to SDP strastveno i frontovski založio, recimo nakon posljednjih izbora? Ili u cijelom prošlom mandatu? Oko čega su se mobilizirali do daske? Što im je važno? Na čemu su poderali cipele? Za koji su princip izginuli?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne vjerujem da bi se itko ičega usporedivog sjetio. Ali sjetio bi se spletki, klanja, gomile šupljih riječi, glavinjanja, pozerstva i u totalu – kola nizbrdo. Zato se nitko ne čudi uspjehu koji je postigao Možemo, to je logična stvar. SDP prema njima izgleda kao dementna baka od sto godina prema djevojci u punoj snazi. Ankete su samo zrcalo, neka se pogledaju.
Stranka koja je sama sebe dokrajčila
SDP je, naprosto, mrtva struktura i mislim da joj već na kratki rok nema puno pomoći. Izgledna je samo daljnja trulež i na koncu potpuna i neumitna propast. Uzdaju se u sljedeće izbore, kao do tada će se srediti. Aha. Ali ako ovakvi na narednim izborima dobiju 10 posto mandata, mogu skakati do plafona. Nisu njihov problem ovi koje tako revnosno izbacuju iz stranke. S njima i bez njih, tako svejedno. Ni stranačke struje. Ni sukob ideja. Nego to što ideja nema. A ni ozbiljnog rada. Znali bismo da je drukčije. Ali zato ima neutemeljene prepotencije i sljepila za bilo što od krvavog interesa za građane.
SDP ne nudi nikakav mamac ni biračima ljevice, a pogotovo lijevog centra. Ništa zbog čega bi se neki student ili radnik zaputio da se upiše u stranku. Ništa zbog čega bi se o njima diskutiralo i pisalo. Zvala me jednom na sastanak jedna poznata organizacija da ih posavjetujem kako da se bolje probiju u medije. Rekla sam im da počnu raditi dobre i važne stvari pa se neće moći obraniti od novinara. Ni o SDP-u se više nema što pisati. O čemu biste pisali? A kad isključe ove koje isključuju, tada stvarno neće ostati više ništa. Osim nadgrobne ploče za stranku koja je sama sebe tako uspješno dokrajčila.
Članak se nastavlja ispod oglasa
SDP-ov problem nisu ljudi koje sada izbacuju. S njima ili bez njih, svejedno, stranka je umrtvljena
Može li netko iz šire javnosti uopće reći za što se to SDP strastveno i frontovski založio, recimo nakon posljednjih izbora? Ili u cijelom prošlom mandatu? Oko čega su se mobilizirali do daske? Što im je važno? Na čemu su poderali cipele? Za koji su princip izginuli?
Ohoho. Upravo u simbolički krajnje neugodnom trenutku, kad je Možemo na uzorku cijele Hrvatske po popularnosti prestigao SDP, u SDP-u nogiraju ljude iz stranke. Šutnuli su Rajka Ostojića, koji je bio Milanovićev ministar zdravstva, Gordana Marasa, bivšeg predsjednika organizacije u Zagrebu, dvojicu Bernardićevih stranačkih činovnika, Zvanu Brumnića i Nikšu Vukasa… U prije izbora raspuštenom zagrebačkom SDP-u, sad nanovo upisuju članove, ali izgleda da će ih ostati samo 40 posto iz starog sastava. Ostali se sa SDP-om više ne bi igrali socijaldemokracije. A nema ni novih entuzijasta koji bi tražili pristupnicu.
Vodstvo na čelu s Peđom Grbinom očito smatra da će svoju stranku, koja u anketama konstantno pada, podići ako pedagoški izbaci one koji nisu bili na liniji novog prezidija. Dosta neobična filozofija.
Računica koju je stvarno teško pojmiti
Naime, ti Bernardićevi pobočnici na stranačkim su izborima već izgubili bitku. Sjede u magarećoj klupi, više ih se ništa ne pita, a slabo ih se i pozdravlja. A činjenica da su, osim Gordana Marasa, svi kojima su pokazali vrata i saborski zastupnici, čini ovu Grbinovu taktiku još bitno nesuvislijom. Jer SDP – koji se na lanjskim izborima ionako nije proslavio sa svoja 32 mjesta u Saboru (naspram HDZ-ovih 64) – ostat će ovako na nešto preko 20 zastupnika. Kakva je to računica da se bacaju van iz stranke ionako potpuno neutjecajni članovi ekipe koji su, uz to, posjednici parlamentarnih mandata i dio su saborskog Kluba zastupnika SDP-a – to je stvarno teško pojmiti.
Da se odmah dobro razumijemo, ne bih htjela biti odvjetnica Ostojića i Marasa, a stvarno ponajmanje Brumnića i Vukasa, o toj dvojici anonimusa nemam ni jednu natuknicu jer njihova imena i nemaju nikakvoga značenja, ni značaja. Ali oni su proizvod SDP-a. Nisu oktroirani s Venere. Netko ih je birao i podržavao. Sada su pobijeđeni, okej, ali zašto trebaju biti izbačeni?
Članstvo se ionako već dobrano razbježalo
No, dugogodišnja politički jalova i krajnje mutava politika SDP-a – ako se njihovo besmisleno batrganje i parolašenje uopće smije nazvati politikom – dovela je, evo, i do ovoga. Metlom čiste u članstvu koje se ionako već dobrano razbježalo, a osipa se i dalje. A istodobno – jer ti su procesi uvijek paralelni – nisu u stanju privući ni ikoga novoga jer nemaju čime.
Može li netko iz šire javnosti uopće reći za što se to SDP strastveno i frontovski založio, recimo nakon posljednjih izbora? Ili u cijelom prošlom mandatu? Oko čega su se mobilizirali do daske? Što im je važno? Na čemu su poderali cipele? Za koji su princip izginuli?
Ne vjerujem da bi se itko ičega usporedivog sjetio. Ali sjetio bi se spletki, klanja, gomile šupljih riječi, glavinjanja, pozerstva i u totalu – kola nizbrdo. Zato se nitko ne čudi uspjehu koji je postigao Možemo, to je logična stvar. SDP prema njima izgleda kao dementna baka od sto godina prema djevojci u punoj snazi. Ankete su samo zrcalo, neka se pogledaju.
Stranka koja je sama sebe dokrajčila
SDP je, naprosto, mrtva struktura i mislim da joj već na kratki rok nema puno pomoći. Izgledna je samo daljnja trulež i na koncu potpuna i neumitna propast. Uzdaju se u sljedeće izbore, kao do tada će se srediti. Aha. Ali ako ovakvi na narednim izborima dobiju 10 posto mandata, mogu skakati do plafona. Nisu njihov problem ovi koje tako revnosno izbacuju iz stranke. S njima i bez njih, tako svejedno. Ni stranačke struje. Ni sukob ideja. Nego to što ideja nema. A ni ozbiljnog rada. Znali bismo da je drukčije. Ali zato ima neutemeljene prepotencije i sljepila za bilo što od krvavog interesa za građane.
SDP ne nudi nikakav mamac ni biračima ljevice, a pogotovo lijevog centra. Ništa zbog čega bi se neki student ili radnik zaputio da se upiše u stranku. Ništa zbog čega bi se o njima diskutiralo i pisalo. Zvala me jednom na sastanak jedna poznata organizacija da ih posavjetujem kako da se bolje probiju u medije. Rekla sam im da počnu raditi dobre i važne stvari pa se neće moći obraniti od novinara. Ni o SDP-u se više nema što pisati. O čemu biste pisali? A kad isključe ove koje isključuju, tada stvarno neće ostati više ništa. Osim nadgrobne ploče za stranku koja je sama sebe tako uspješno dokrajčila.