Ako postoji itko tko je doista mislio da ne živi u korupcijskoj močvari, gotovo opipljivom glibu u kojem je Hrvatska završila u vrijeme HDZ-a Andreja Plenkovića, posljednji dani su raspršili svaku iluziju. Nakon što je javnost mogla vidjeti kako je Josipa Rimac spopadala ministre i šefove državnih firmi i agencija ne bi li, bez obzira na zakone, progurala lukrativni višemilijunski projekt bliskog investitora, nakon što su Rimac i Gabrijela Žalac računale na pomoć stanovitog AP za ulazak u lukrativno višemilijunski preplaćeni posao nabavke softvera – stvari su se danas svele na banalniju, horizontalniju razinu.
Na vulgaris zapošljavanja odabranih, onih imena i prezimena koje su rutinski, i očito masovno, razmjenjivali ljudi bliski vrhovima upravljačkih struktura u zemlji. Iz sadržaja mobitela jednog jedinog šefa jedne jedine državne firme (Hrvatskih šuma) Nacional je objavio poruke koje pokazuju da su se takve stvari odrađivale lakonski, u hodu.
Rutinski i lakonski
Glasnogovornik Vlade recimo pošalje samo ime i prezime osobe koja radi u Hrvatskim šumama, a direktor te tvrtke Krunoslav Jakupčić mu objavljuje da će nakon godinu dana primiti na neodređeno. Godinu dana ranije uloge su obrnute – direktor Hrvatskih šuma moli Marka Milića da pita Šefa (identitet Šefa inače ulazi direktno na drugo mjesto ljestvice najvećih hrvatskih misterija, nakon pitanje tko je čuveni AP) oko zaposlenja pripravnika lovstva u Hrvatskim šumama, uz konspirativnu napomenu kako Šef zna o kome je riječ.
Pa onda glasnogovornik Vlade šalje ime firme koja očito ima problema, koje se šef Šuma jako potrudio riješiti i ponuditi upute kako da stvar prođe na novom javnom pozivu. Pa Jakupčić Davora Filipovića, danas ministra gospodarstva i održivog razvoja, a onda člana Nadzornog odbora Hrvatskih šuma, obavještava da je netko za koga se Filipović raspitivao primljen na posao…
Ostavke su za luzere
Pa glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić, kum čuvenog Damira Škugora iz afere mega pljačke Ine (koju je od svega sluđena i dobro preparirana javnost, naravno, zaboravila), upozorava Jakupčića da je na razgovoru za posao u Hrvatskim šumama bio taj i taj gospodin koji bi “svakako htio radno mjesto u struci u Hrvatskoj”. Pa mu Jakupčić par dana kasnije zadovoljno odgovara da će taj gospodin raditi u zagrebačkoj Upravi šuma…
I kao što se sve te mučne nepotističke priče odrađuju laganini, u hodu, tako ne treba čuditi ni da nakon ovakvih medijskih otkrića ne slijedi ono što bi jedino bilo čak ne ni logično, nego sad već i elementarno pristojno – serija ostavki. Ma kakvi, ostavke su za luzere koji se nikad neće naći u Viber porukama visokih državnih dužnosnika.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Viber sam na svijetu
Umjesto ostavki, javnost dobija serviranu seriju – nebuloznih objašnjenja. Primjerice, glasnogovornik Vlade u priči oko zaposlenja za koje je trebao pitati AP… pardon, Šefa, kao krunski dokaz da nema nikakve veze s tim kaže da na tu Viber poruku – nije odgovorio. U Svemiru u kojem je jedini mogući način komunikacije ona preko Vibera, to bi možda, ali samo možda, moglo držati vodu.
Doduše, i onda bi bilo logično pitati zbog čega stvarno nije bilo odgovora na tu poruku Krunoslava Jakupčića? Tipa, “jesi li ti uopće normalan”? Stvarno, kome padne na pamet s pozicije direktora velike državne firme pitati sam vrh vlasti oko ičijeg zapošljavanja? Pa još zapošljavanja pripravnika? I kakva je vlast kod koje to pitanje prolazi – bar tako veli obrana – bez ikakve reakcije?!
Isto tako bi bilo logično, na osnovu Milićeve obrane, pitati može li se njemu i Vladi direktno obratiti baš svaka tvrtka kojoj treba neka usluga ili posao od strane državne firme? Pa da se onda on i prvi čovjek, recimo, Hrvatskih šuma, angažiraju oko rješenja problema. Valjda je red pomoći ljudima?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Lude jedne
Uglavnom, od mučnine koju izaziva rutinsko i lakonsko dopisivanje kojim se rješavaju poslovi i zapošljavanja, gora je samo ona koju izazivaju pokušaji obrane neobranjivog. I poruka koja se šalje svima u ovoj zemlji koji nisu dovoljno vješti da im se ime i prezime nađu u porukama koje izmjenjuju visokopozicionirani članovi vladajuće stranke.
A svakako bi htjeli, lude jedne, “radno mjesto u struci u Hrvatskoj”. Kakvi naivci…
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šef Hrvatskih šuma piše Davoru Filipoviću da će netko njegov dobiti posao. I cijeli nas dan uvjeravaju da to nije tema?
Otkriće Nacionala bacilo je svjetlo na to s kojom se lakoćom sa samog vrha vlasti "sređuju" i banalni poslovi
Kao što se sve te mučne nepotističke priče odrađuju laganini, u hodu, tako ne treba čuditi ni da nakon ovakvih medijskih otkrića ne slijedi ono što bi jedino bilo čak ne ni logično, nego sad već i elementarno pristojno - serije ostavki. Ma kakvi, ostavke su za luzere koji se nikad neće naći u Viber porukama visokih državnih dužnosnika.
Ako postoji itko tko je doista mislio da ne živi u korupcijskoj močvari, gotovo opipljivom glibu u kojem je Hrvatska završila u vrijeme HDZ-a Andreja Plenkovića, posljednji dani su raspršili svaku iluziju. Nakon što je javnost mogla vidjeti kako je Josipa Rimac spopadala ministre i šefove državnih firmi i agencija ne bi li, bez obzira na zakone, progurala lukrativni višemilijunski projekt bliskog investitora, nakon što su Rimac i Gabrijela Žalac računale na pomoć stanovitog AP za ulazak u lukrativno višemilijunski preplaćeni posao nabavke softvera – stvari su se danas svele na banalniju, horizontalniju razinu.
Na vulgaris zapošljavanja odabranih, onih imena i prezimena koje su rutinski, i očito masovno, razmjenjivali ljudi bliski vrhovima upravljačkih struktura u zemlji. Iz sadržaja mobitela jednog jedinog šefa jedne jedine državne firme (Hrvatskih šuma) Nacional je objavio poruke koje pokazuju da su se takve stvari odrađivale lakonski, u hodu.
Rutinski i lakonski
Glasnogovornik Vlade recimo pošalje samo ime i prezime osobe koja radi u Hrvatskim šumama, a direktor te tvrtke Krunoslav Jakupčić mu objavljuje da će nakon godinu dana primiti na neodređeno. Godinu dana ranije uloge su obrnute – direktor Hrvatskih šuma moli Marka Milića da pita Šefa (identitet Šefa inače ulazi direktno na drugo mjesto ljestvice najvećih hrvatskih misterija, nakon pitanje tko je čuveni AP) oko zaposlenja pripravnika lovstva u Hrvatskim šumama, uz konspirativnu napomenu kako Šef zna o kome je riječ.
Pa onda glasnogovornik Vlade šalje ime firme koja očito ima problema, koje se šef Šuma jako potrudio riješiti i ponuditi upute kako da stvar prođe na novom javnom pozivu. Pa Jakupčić Davora Filipovića, danas ministra gospodarstva i održivog razvoja, a onda člana Nadzornog odbora Hrvatskih šuma, obavještava da je netko za koga se Filipović raspitivao primljen na posao…
Ostavke su za luzere
Pa glavni tajnik HDZ-a Krunoslav Katičić, kum čuvenog Damira Škugora iz afere mega pljačke Ine (koju je od svega sluđena i dobro preparirana javnost, naravno, zaboravila), upozorava Jakupčića da je na razgovoru za posao u Hrvatskim šumama bio taj i taj gospodin koji bi “svakako htio radno mjesto u struci u Hrvatskoj”. Pa mu Jakupčić par dana kasnije zadovoljno odgovara da će taj gospodin raditi u zagrebačkoj Upravi šuma…
I kao što se sve te mučne nepotističke priče odrađuju laganini, u hodu, tako ne treba čuditi ni da nakon ovakvih medijskih otkrića ne slijedi ono što bi jedino bilo čak ne ni logično, nego sad već i elementarno pristojno – serija ostavki. Ma kakvi, ostavke su za luzere koji se nikad neće naći u Viber porukama visokih državnih dužnosnika.
Viber sam na svijetu
Umjesto ostavki, javnost dobija serviranu seriju – nebuloznih objašnjenja. Primjerice, glasnogovornik Vlade u priči oko zaposlenja za koje je trebao pitati AP… pardon, Šefa, kao krunski dokaz da nema nikakve veze s tim kaže da na tu Viber poruku – nije odgovorio. U Svemiru u kojem je jedini mogući način komunikacije ona preko Vibera, to bi možda, ali samo možda, moglo držati vodu.
Doduše, i onda bi bilo logično pitati zbog čega stvarno nije bilo odgovora na tu poruku Krunoslava Jakupčića? Tipa, “jesi li ti uopće normalan”? Stvarno, kome padne na pamet s pozicije direktora velike državne firme pitati sam vrh vlasti oko ičijeg zapošljavanja? Pa još zapošljavanja pripravnika? I kakva je vlast kod koje to pitanje prolazi – bar tako veli obrana – bez ikakve reakcije?!
Isto tako bi bilo logično, na osnovu Milićeve obrane, pitati može li se njemu i Vladi direktno obratiti baš svaka tvrtka kojoj treba neka usluga ili posao od strane državne firme? Pa da se onda on i prvi čovjek, recimo, Hrvatskih šuma, angažiraju oko rješenja problema. Valjda je red pomoći ljudima?
Lude jedne
Uglavnom, od mučnine koju izaziva rutinsko i lakonsko dopisivanje kojim se rješavaju poslovi i zapošljavanja, gora je samo ona koju izazivaju pokušaji obrane neobranjivog. I poruka koja se šalje svima u ovoj zemlji koji nisu dovoljno vješti da im se ime i prezime nađu u porukama koje izmjenjuju visokopozicionirani članovi vladajuće stranke.
A svakako bi htjeli, lude jedne, “radno mjesto u struci u Hrvatskoj”. Kakvi naivci…