Šef Vrhovnog suda za Telegram o skandalu u Kerumovoj konobi, slučaju Horvatinčić i percepciji pravosuđa

A realnosti u kojima živimo zbivaju se, kaže Sessa, ”u atmosferi potpunog neprijateljstva koje se prema sucima pokazuje iz dana u dan”. Iako je za to svatko ovlašten, nastavlja Sessa, zatražio je od mjerodavnih sudačkih vijeća ocjenu jesu li suci povrijedili Kodeks sudačke etike, dodatno sredstvo koje ih upućuje što je pravilno, što je prihvatljivo, a što nije.

Isti suci bi mogli suditi nekome tko krši mjere

Pitamo Sessu kako da građani imaju povjerenja u pravosuđe, kad se može dogoditi da upravo netko od splitskih sudaca s fešte kod veselog, raspjevanog Keruma, kršeći epidemiološke mjere, sudi nekome tko je, recimo, u znak prosvjeda otvorio teretanu, ili kafić.

“To bi bio najmanji problem jer bi se svaki sudac koji razumije sintagmu da sudski postupak mora biti pravičan, ali i da se mora takvim činiti, izuzeo od suđenja sâm, a to bi mogle tražiti i stranke”, kaže Sessa i dodaje kako sumnja da bilo koji predsjednik suda to ne bi uvažio te da bi on svakako izuzeo takvog suca.

Ustav sudačku dužnost povjerava osobno sucima

No, upozorava Sessa, tu se javlja drugi problem: Ustav sudačku dužnost povjerava osobno sucima. Zato predsjednici sudova i nemaju neku vlast nad sucima u smislu da bi ih suci morali u bilo kojem smislu slušati ili slijediti njihove upute kako bi trebali donijeti neku odluku. To je odgovornost, dužnost i konačno poslanje suca. Suditi, ništa više i ništa manje. Tako, kada se zbog okolnosti koje bacaju ozbiljnu sumnju ili čak bojazan kod objektivnog promatrača na nepristranost suca, dodjela predmeta drugom sucu rješava to pitanje.

“Možda, da budem jasniji”, dodaje Sessa, “sudovi ne funkcioniraju na logici vojne postrojbe; predsjednik suda je tu da kao sudac koji razumije ulogu i dužnosti suca upravo njima, sutkinjama i sucima, omogući suditi slobodno, bez straha i predrasuda, a da to ne samo da mogu nego i moraju, što im u cijelosti daje naš ustavni i zakonski okvir”.

Je li reagirao na vrijeme na suce kod Keruma?

Ipak, kažemo predsjedniku Vrhovnog suda, kako je malo oklijevao s komentarom splitske fešte, mada je Zakon o sudovima prilično jasan: “Sudac se mora ponašati tako da čuva svoj ugled i ugled sudbene vlasti, te ne dovede u pitanje svoju nepristranost i neovisnost u suđenju i samostalnost sudbene vlasti”. A Kerum, članovi njegove obitelji i njihove tvrtke, bili su česti gosti u sudnicama, podsjećamo ga.

No, on se ne slaže i tvrdi kako nije oklijevao. Prvo se, veli, oglasio predsjednik Županijskog suda u Splitu, ”u tom momentu se činilo da je to to”, ali kada se vidjelo da su činjenice nešto drugačije, reagirao je i on i to, tvrdi, ”vrlo brzo i vrlo jasno”.

‘Neka mi oproste svi, ali ima i stvari koje se doma uče’

“Što ćemo s Kodeksom sudačke etike?”, pitamo predsjednika Vrhovnog suda. Kodeksom koji kaže da su suci pri obavljanju dužnosti i u svoje slobodno vrijeme dužni poštovati zakon i Kodeks te da je ponašanje suprotno temeljnim načelima Kodeksa sudačke etike kojim se nanosi šteta ugledu sudačke dužnosti, stegovno djelo. Nije li to mrtvo slovo na papiru, pitamo.

Kršenje kodeksa, ili ponašanje suprotno kodeksu nije nužno stegovno djelo, tvrdi Sessa i dodaje kako je to i međunarodni standard. ”Ako pogledate brojne dokumente Vijeća Europe, a vjerujte mi o tome znam puno više od mnogih u Republici Hrvatskoj, svugdje stoji da kršenje kodeksa etike ne može i ne smije automatski voditi ka razlogu za pokretanje stegovnog postupka”, kaže.

“Kada bi bilo tako, tada Kodeksi ne bi imali smisla. Kodeks, a možete pogledati i Bangalore načela, služi sucima ali i svakom drugom da lakše ocjeni što je primjereno, a što nije. Najbolji je test ovaj: ‘Ako misliš da postoji problem, sigurno postoji’, a neka mi oproste svi, ali ima i stvari koje se doma uče, a to ne vrijedi samo za suce kada govorimo o sudovima i onima koji modernim briselskim rječnikom rečeno, koriste usluge sudova”, kaže Sessa.

Sudac koji je u kafiću prodavao jabuke iz svog voćnjaka

Pričam predsjedniku Vrhovnog suda, Đuri Sessi, kako sam slučajno, jednom prigodom, svjedočio događaju kada je osječki sudac u hotelskom kafiću dogovarao prodaju jabuka iz svog ogromnog voćnjaka nekim kupcima na veliko. Pitam ga: Mogu li se suci baviti i usputnim biznisom?

Suci ne bi smjeli obavljati službu ili se baviti poslovima koji su nespojivi s njihovom pozicijom suca, kaže Sessa i pojašnjava da su to poslovi koji bi mogli dovesti u pitanje sudačku samostalnost, nepristranost ili neovisnost ili pak umanjili njegov društveni ugled, ili koji su nespojivi s obnašanjem sudačke dužnosti. Kaže kako je to standard, a je li neka djelatnost suca nespojiva sa sudačkim dužnošću, odlučuje Državno sudbeno vijeće (DSV) od slučaja do slučaja, jer dopuštenje za obavljanje djelatnosti daje DSV.

”Ako pogledate mrežne stranice DSV-a vidjet ćete da se sucima odobravaju neke djelatnosti, na primjer iznajmljivanje u turizmu”, kaže Sessa i dodaje kako bi bilo teško ocijeniti je li prodaja voća iz vlastitog voćnjaka nespojiva sa sudačkom dužnošću. Važno je jedino, zaključuje, da je DSV sucu to dopustio i da se prihod prijavljuje i plaća porez.

Suci koji dođu do nekretnina ugovorima o doživotnom uzdržavanju

Predsjedniku Vrhovnog suda spominjemo još jedan način dodatne zarade nekih sudaca, a to je otkrila objava imovinskih kartica. Telegram je nedavno pisao kako suci imovinu stječu i doživotnim uzdržavanjem imućnih starijih osoba. Pitamo nije li neobično da suci dopodne sude, a popodne brinu o čistoj posteljini i obrocima uzdržavanih. “Znamo, reći ćete: nema tu ništa protuzakonitog, ali ipak… Nije li plaća od 20-ak tisuća kuna dovoljna?”, pitamo predsjednika Vrhovnog suda.

“Dijelom ste i sami odgovorili, to je zakoniti pravni posao koji u Hrvatskoj ima dugu tradiciju. Svrha mu je osigurati ljude s imovinom, ali bez skrbi, da svoju imovinu iskoriste za brigu o sebi. Devijacije ne mogu dovesti u pitanje načelo i postojanje instituta, što se kod nas često radi.

Prema tome, ako je sudac bio davatelj uzdržavanja, ako je svoje obaveze uredno izvršavao, a u primjeru koji ciljate, radilo se o brizi koja je trajala 20 godina osobe koja je izbjegla iz Vojvodine i tu zaista ja ne vidim ništa sporno. Sklonost osuditi bez suda, podići i naoštriti giljotinu prije nego što se znaju sve činjenice nažalost postaje uobičajena praksa u nas. Podsjeća me to na presudu mom nonu na temelju koje je završio u Lepoglavi 1946. gdje je jedini argument bio da neće on zavarati Narodni sud”.

Povijest obitelji: ‘Doma se pričalo jedno, a u školi slušalo drugo’

Sessino usputno pozivanje na nonu koji je 1946. završio u Lepoglavi budi našu znatiželju o njegovim korijenima. Odrastao je, kaže, u Dubrovniku gdje mu je i otac rođen u kući koja je bila vlasništvo njegove none kojoj komunističke vlasti nisu sve oduzele, za razliku od njegovog djeda i imenjaka, Đure, koji je bio trgovac i industrijalac porijeklom iz Korčule, iz poznate brodograditeljske obitelji. Sessina majka bila je, pak, medicinska sestra i rano je ostala bez roditelja koji su vodili gostionicu u Varaždinskim toplicama prije Drugog svjetskog rata.

Njegov otac, što je malo poznato, bio je u međunarodnim razmjerima priznati stručnjak za pomorska osiguranja i pomorske havarije, uvjereni demokrat i što bi se reklo “gospar staroga kova” i erudit.

U partizanima je bio dodijeljen engleskoj vojnoj misiji i dobar dio rata proveo je sa sinom Winstona Churchilla, Randolfom, ali to mu nije baš pomoglo u novom poretku od 1945. naovamo jer se, kaže Sessa, držao svojih načela, i tako je odgajao djecu. ”Drugim riječima”, nastavlja, ”doma se pričalo jedno, a u školi slušalo drugo. Iz ove perspektive čini mi se da sam bio privilegiran makar se onda to tako nije činilo”.

Slučajevi ‘Za dom spremni’ i Tomislava Horvatinčića

S obzirom na obiteljske, antifašističke korijene, predsjednika Vrhovnog suda podsjećamo kako je jedan, vrlo eksponirani hrvatski sudac, izjavio da izvikivanje ili isticanje ustaškog pozdrava ‘Za dom spremni’ nije kazneno djelo, već prekršaj i pitamo slaže li se s njim. “To je složeno pitanje koje je manje pravno, a više političko. Na zakonodavcu je da ga razriješi ovako ili onako. O pravnom se aspektu vodila polemika i u medijima. Kolegica Vesna Alaburić dala je trezvenu, smirenu i minucioznu pravnu raščlambu baš na vašem portalu, Telegramu. Tome nemam ništa dodati”, kaže Sessa.

Dotičemo se slučaja Tomislava Horvatinčića, koji bez obzira na davno izrečenu pravomoćnu presudu, još nije na izdržavanju zatvorske kazne, a visoki pravosudni dužnosnik Ivan Turudić se pita: zar ćemo i onkološke bolesnike slati u zatvor? Pitamo Sessu kakva je to poruka javnosti? Sessa kaže kako ćemo se vjerojatno složiti oko toga da ni on, ni ja, niti itko drugi zna kakve su činjenice u spisu. To bi, veli, trebao znati samo sudac izvršenja kazne zatvora. Znajući tko je sudac, nastavlja Sessa, siguran je da on nije impresioniran ničim nego stanjem spisa.

”Teška bolest, koja se ne može tretirati u zatvorskom sustavu, zakonski je razlog za odgodu kazne zatvora. To ne mijenja ništa na stvari ako je osuđenik javnosti generalno antipatična osoba koja se posve neprimjereno šepuri po Cvjetnom trgu i tako dovodi u pitanje ne pred sudom, nego u javnosti, zakonske razloge koje sudac mora cijeniti. Mislim da je kolega Turudić reagirao na primjedbu da evo kako će netko vjerovati sudovima kada gospodin Horvatinčić šeće po Zagrebu jer je, zamislite, sugovornicu to pitao i njen taksist”, odgovara Sessa.

Mjerilo neovisnosti suca su i nepopularne odluke

Dodaje kao je svaki predmet za sebe, svaki postupak ima neke zahtjeve, svaka odluka mora se temeljiti na dokazima i činjenicama koje je sud utvrdio i koje su odlučne za donošenje neke odluke. Tek kada je sve to znano, tada se može dati ocjenu, mišljenje, ali sve okolnosti uglavnom zna samo sudac ili vijeće koje vodi postupak i ono mora jasnim i razumljivim razlozima objasniti svoju odluku. ”Kako se kaže”, veli Sessa, ”mjerilo neovisnosti sudaca je i sloboda donositi nepopularne odluke, koje katkada ne prihvaća ‘narodni sud”’.

Podsjećamo predsjednika Vrhovnog suda i na Telegramov tekst u kojem smo, na primjeru Vukovara, problematizirali postupak gradonačelnika Vukovara Ivana Penava kad je prije nekoliko godina predsjedniku Općinskog suda u Vukovaru Davorinu Smičiću predao donaciju od četiri mopeda i više tonera za pisače. Kasnije, na tom sudu, Penava je vodio spor protiv jednog gradskog vijećnika, pa pitamo Sessu može li to zajedno.

Kaže kako lokalne jedinice, gradovi i općine, često pomažu sudovima da bi bolje funkcionirali. Samo po sebi to ne vidi kao problem, jer niti je gradonačelnik dao nešto što je njegovo, niti je sudac, ili predsjednik suda, primio neka sredstva namijenjena radu suda za svoju korist. ”Ali, ako bi se pojavila ovakva situacija koju opisujete”, pojašnjava Sessa, ”bilo bi dobro da sudac to izloži strankama, pita ih vide li u tome razlog za izuzeće i potom ovisno o rezultatu nastavi takav postupak ili traži delegaciju drugog suda koji nije opterećen tim bremenom pomoći sudu.”

Smiju li suci porotnici biti stranački angažirani?

Među porotnicima, u sudskim vijećima, ima puno stranački i politički angažiranih osoba, podsjećamo predsjednika Vrhovnog suda na još jedan Telegramov tekst u kojem smo upozorili kako se preko toga prelazi, a radi se o eklatantnom kršenju trodiobe vlasti. Pitamo kako tome stati na kraj i može li, recimo, član SDP-a, kome se sudi, a u sudskom vijeću je porotnik, ujedno i općinski vijećnik HDZ-a, imati osjećaj nepristranog suđenja?

U Zakonu o sudovima ne postoji uvjet nestranačke čistoće sudaca porotnika, tvrdi Sessa i kaže kako je uvjet punoljetnost i hrvatsko državljanstvo. Veli da se dilemu pristranosti lako može razriješiti izuzećem suca porotnika.

Iako, sudac porotnik polaže prisegu da će dužnost obnašati nepristrano i savjesno, nastavlja Sessa, pa je teško vjerovati da bi suprotna stranačka pripadnost mogla biti takav razlog animoziteta da bi zamutila slobodnu i nepristranu prosudbu suca porotnika. Ali okolnosti izuzeća ocjenjuju se od slučaja do slučaja i stranka je slobodna u svako doba štititi svoj interes isticanjem i tog razloga, kaže Sessa.

Presuda nakon četvrt stoljeća od početka suđenja

Kažemo Sessi kako će u srijedu 10. veljače, na Županijskom sudu u Slavonskom Brodu biti izricanje presude u sporu Grada Slavonskog Broda zbog vlasništva nad nekretninom na Korčuli i pitamo kakvog smisla ima presuda donesena nakon 25 godina od početka suđenja.

Ima smisla jer će taj vlasnički odnos biti riješen, kaže predsjednik Vrhovnog suda, ali se slaže kako je dugotrajnost postupaka velika boljka hrvatskog pravosuđa, no ne statistički jer predmeta starijih od sedam godina ima oko jedan posto od onih koji se godišnje pojavljuju u sudovima, no i to je velik broj.

O slučajevima iz doba kad se plaćalo markama

”Dio uzroka leži u inerciji sudaca, dio u inerciji stranaka, dio u složenim odnosima koji proizlaze iz promjene pravnog sustava i prelaza iz sustava društvenog vlasništva ‘svačije i ničije’, gdje su se u komitetima prenosila prava kako se kome htjelo u sustav vlasništva, gdje se mora znati tko je vlasnik. A naši propisi su tako zakomplicirali pravila pronalaska titulara vlasništva da je ponekad vrlo teško doći do prave istine.

Koliko je Zakon o konfiskaciji iz 1945. bio dijabolički savršen zbog svrhe koje se njime htjela postići, toliko su zakoni i pravila o vraćanju oduzete imovine, imenovanju titulara vlasništva manjkavi i monstruozno nejasni pa su i oni jedan od uzroka ovakvih slučajevima”, kaže Sessa o slučaju koji se vodi već 25 godina, još u vrijeme kada se plaćalo hrvatskim dinarima i njemačkim markama.

O lošoj percepciji pravosuđa u javnosti

Pitamo predsjednika Vrhovnog suda slaže li se s percepcijom javnosti o stanju u pravosuđu koja nije nimalo sjajna, zbog čega se suci ljute i tvrde da rade pošteno i odgovorno, no nerado, kao u slučaju feštanja kod Keruma, ukazuju na one koji kvare ugled pravosuđa.

Odgovara kako on stanje u pravosuđu ocjenjuje dobrim jer to proizlazi iz statističkih podataka o radu sudova i iz tablica EU semafora i izvješća Europske komisije za učinkovitost (CEPEJ) gdje smo u odnosu na druge zemlje EU-a po ažurnosti, dužini prosječnog trajanja postupka, negdje u sredini.

‘Nepravedne’ ocjene suci osjećaju na svojoj koži

‘To je za one koji žele takva izvješća čitati od korica do korica. Oni koji se hvataju samo za one podatke koji sudstvo pokazuju u tamnim nijansama, to je problem jer se tako u javnosti nameće nepravedna i netočna slika. Ako se u sudovima godišnje rješava 1,2 milijuna sporova različite vrste, zar je moguće na razini elementarne logike prihvatiti ili čak tvrdoglavo plasirati teze o pokvarenosti sudaca i sudbene vlasti”, pita se Sessa i nastavlja:

”Pa zar je moguće da su sve te stotine tisuća riješenih predmeta rezultat opačine, korupcije ili pogodovanja. O tome je kolega Alen Rajko, predsjednik Upravnog suda u Rijeci, nedavno na portalu IUS INFO objavio odličan članak. Preporučujem svima da ga pročitaju”, kaže Sessa i brani svoje kolege koje se, veli, s pravom ljute jer su te katastrofične ocjene netočne i nepravedne, a suci takvu atmosferu osjećaju svaki dan na svojoj koži”.

Kako da slika sudova u javnosti bude bolja

Ono što nije dobro, ipak priznaje Sessa, je breme dugotrajnih postupaka, veliki kazneni predmeti iz nadležnosti USKOK-a koji svojom dugotrajnošću s jedne strane i očekivanjima javnosti s druge strane, opterećuju sustav, makar su to postupci izvan kategorije, ponekad s čitavom šumom dokaza, posrednih dokaza, odnosâ koje nije lako niti moguće brzo raspetljati.

Doduše, kada bi se suci više posvetili planiranju rasprave, kada bi svaki imao svoju sudnicu na raspolaganju, kada bi se više posezalo za alatima procesne discipline, sankcionirali manevri kojima se opstruiraju postupci, vjerujem, kaže Sessa, da bi slika suda bila bolja jer bi, ako ništa drugo, sud pokazao energičnost.

Čime je sve zadovoljan u mandatu koji se bliži kraju

A što je s neradom sudaca, pitamo. ”Nerad sudaca se sankcionira, DSV izriče stegovne kazne, pa i razrješuje suce zbog neurednog obnašanja dužnosti. Usudio bih se reći da od svih samoregulatornih tijela koja postoje u Republici Hrvatskoj, DSV je spram profesije koju regulira, a to su suci, najstroži”, hvali Sessa Državno sudbeno vijeće.

U pohvalnom tonu govori i o svom mandatu koji se bliži kraju. “Zadovoljan sam što su se u ove tri i pol godine zaostaci u broju predmeta smanjili od skoro 20.000 neriješenih predmeta na nešto manje od 13.000 predmeta uz stabilan priljev svake godine”, kaže Sessa i nastavlja nabrajati zbog čega je još zadovoljan.

‘Postavili smo Vrhovni sud na njegovu ustavnu poziciju’

”Zadovoljan sam da na sudu postoji kolegijalna i poticajna atmosfera i da se uz uvažavanje neovisnosti sudaca i vijeća vodi računa da sud obavlja svoju ustavnu ulogu ujednačavanja sudske prakse o vrlo složenim pravnim pitanjima.

Zadovoljan sam što se za mog mandata uspjelo postaviti Vrhovni sud na njegovu ustavnu poziciju. To nije uspjelo niti jednom mom prethodniku od 1991. Drago mi je da su naši argumenti konačno prihvaćeni, valjda zato što smo i suci i ja bili prilično uporni u objašnjavanju zakonodavcu te nužnosti”.

Ugled Vrhovnog suda na međunarodnom planu

Zadovoljstvu predsjednike Vrhovnog suda tu nije kraj: ”Zadovoljan sam što je konačno dovršena renovacija dijela suda, koja je sada u tom dijelu pretrpala određena oštećenja, ali kudikamo manje nego prvi dio zgrade suda. Zadovoljan sam što je s nižim sudovima ostvarena dobra i otvorena komunikacija i što kroz zakonske mehanizme savjetujemo o spornim pitanjima kojih zahvaljujući zakonodavcu ne manjka.

Zadovoljan sam što i na međunarodnom planu u raznim internacionalnim mrežama i organizacijama od Vijeća Europe do OSCE-a Vrhovni sud i suci uživaju ugled i poštovanje. Zadovoljan sam što suci pored svih svojih obveza bitno pridonose izobrazbi savjetnika i cjeloživotnom učenju sudaca kroz razne oblike edukacija.”

Kakvi su mu planovi za eventualni novi mandat

Zadovoljstva je, vidimo, napretek, pa predsjednika Vrhovnog suda, Đuru Sessu, pitamo što kani popraviti u sljedeće četiri godine bude li izabrani za još jedan mandat. “Kao što znate, javio sam se na poziv DSV-a za imenovanje za predsjednika Vrhovnog suda. Ono što mislim da je nužno jest prije svega još više otvoriti sud javnosti, založiti se da sve odluke svih sudova budu dostupne na internetu svima uz jednostavne i djelotvorne pretraživače odluka, jer su po mom mišljenju odluke sudova javno dobro”, kaže.

“Treba animirati suce nižih sudova da dođu na Vrhovni sud neko vrijeme u svojstvu savjetnika, prvo radi vlastitog osposobljavanja, ali i zbog što bržeg dovršetka postupaka koje sud trenutno ima te smanjiti zaostatke do granice koja će jamčiti da Vrhovni sud u razumnoj brzini donosi svoje meritorne odluke”.

Rješavanje starih spisa i obnova zgrade stradale u potresu

“Osim toga, treba nastaviti sa započetim aktivnosti rješavanja starih spisa na svim sudovima”, pojašnjava Sessa što kani činiti dobije li još jedan predsjednički mandat. “Jedna od tih aktivnosti je i plan i praćenje rješavanja spisa starih sedam i više godina. Svaki sudac koji ima takve spise treba izraditi takav plan. Ubrzati rješavanje predmeta je također nužno i kroz usavršavanje sudaca”.

“Ali prije svega”, zaključuje Đuro Sessa, predstoji obnova potresom načete glavne zgrade suda. To će vjerojatno zahtijevati i privremeni premještaj suda i dovršetak onih radova koji u spomenutoj rekonstrukciji nisu dovršeni”.