Sličica iz današnje rasprave u Europskom parlamentu dobro ilustrira trenutak u kojem je predsjednica Komisije održala godišnji govor o stanju Unije. U Europi se vodi rat za koji je kriv Vladimir Putin. Taj je rat izazvao probleme s opskrbom energentima, rekordnu inflaciju i sve skuplji život općenito. Građanima i poduzetnicima treba pomoć.
Ubiranje ekstraprofita
U današnjem govoru predsjednice Komisije bilo je, doduše, malo novih prijedloga koji bi ublažili udarac krize na životni standard i olakšali teškoće poduzetnika narednih mjeseci. Barem što se tiče kratkoročnih mjera: o prijedlozima iznesenima u govoru uglavnom se već neko vrijeme raspravlja, ali zasad s ograničenim uspjehom.
Komisija predlaže da se limitiraju prihodi energetskih tvrtki koje za proizvodnju struje ne koriste plin. „Ta poduzeća ostvaruju dosad nezabilježene prihode, o kakvima nisu ni sanjali”, podsjeća von der Leyen. U tržišnom gospodarstvu dobit je dobra, ali “u ovakvim vremenima pogrešno je ostvarivati nevjerojatnu dobit na račun rata i na teret potrošača”.
Utjecaj na investicije
EU bi na taj način prikupila 140 milijardi eura, izračunali su u Bruxellesu, što bi države članice onda preusmjerile na pomoć onima koji se najteže nose s posljedicama krize. O tom se prijedlogu već počelo razgovarati, nešto slično planira i hrvatska Vlada, no postoji nekoliko potencijalnih rizika.
Budući da od visokih cijena struje profitiraju i pogoni koji koriste sunce, vjetar itd., problematizira se utjecaj tog prijedloga na daljnje investicije u obnovljive izvore energije. Iako, osim njih, Komisija cilja i na “najveća poduzeća iz sektora nafte, plina i ugljena” koja, poručuje von der Leyen, “moraju dati svoj doprinos u krizi”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Drugo je pitanje kako će se taj novi namet tretirati. Ako se o njemu bude odlučivalo kao da je posrijedi novi, klasičan porez, onda se odlučuje jednoglasno. Morale bi se, dakle, složiti sve zemlje članice što se, ne samo u ovoj krizi, često pokazalo nepremostivim.
Obavezne redukcije struje?
Nadalje, Komisija predlaže državama članicama štednju električne energije. Kao primjer, von der Leyen navodi tvornicu keramike u Italiji gdje su radnici pomaknuli smjene na ranojutarnje sate da bi iskoristili niže cijene energije. “Ako smanjimo potražnju u razdoblju najvećeg opterećenja, zalihe će dulje trajati, a cijene će se zbog toga smanjiti”, istaknula je.
Zemlje članice bi imale širok manevarski prostor da provedu nacionalne mjere za štednju struje. Spominju se obvezne redukcije struje ili, kao jedan od mogućih poteza, mediji navode isključivanje pojedinih industrijskih pogona iz mreže u određenom razdoblju, uz adekvatnu naknadu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odvajanje plina i struje
Predsjednica Komisije najavila je i “sveobuhvatnu reformu tržišta električne energije” kako bi potrošači osjetili prednost jefinije energije iz obnovljivih izvora te kako bi se smanjio utjecaj plina na cijenu struje. Formulom po kojoj se određuju cijene struje – na koje utječe najskuplji energent iz kojeg se struja proizvodi, što je najčešće plin – nezadovoljne su mnoge europske vlade.
Ipak, radi se, po svemu sudeći, o dugoročnijoj mjeri; upitno je može li takva “sveobuhvatna reforma” biti dogovorena na vrijeme da presudno utječe na situaciju u narednim mjesecima.
Što će hrvatska Vlada?
No, limitiranje cijena plina – ključnog ruskog energenta koji se još uvijek uvozi u EU, ali u znatno manjim količinama nego prije ruske invazije na Ukrajinu – zasad je na čekanju. Von der Leyen je tek usputno spomenula da se o tome raspravlja. Međutim, među zemljama članicama nema suglasja oko te ideje; neke zemlje strahuju da bi, zbog odmazde Moskve, mogle preko noći ostati bez i ono malo količina koje dobivaju iz Rusije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hrvatska Vlada zauzima se za ograničenje veleprodajne cijene plina, bez obzira otkud dolazi. Pitanje je bi li time EU riskirala da joj dobavljači iz drugih dijelova svijeta – na koje se, nakon Putinove invazije i učestalih prijetnji s prekidom opskrbe, sve više oslanja – okrenu leđa i svoj plin prodaju na drugim tržištima.
Novi ministarski sastanak, na kojem će biti riječi i o cijenama plina, najavljen je za 30. rujna, mada postoje realne šanse da se sve skupa otegne najmanje u listopad, kada je na rasporedu sastanak šefova država i vlada. To je neugodna vijest za poduzetnike, budući da Vlada u jesenskom paketu mjera kaže da, kad su u pitanju poduzeća, čeka dogovor oko plina na razini EU-a.
Olakšice za manje tvrtke
Europska komisija, nadalje, predlaže i niz dugoročnih mjera koje bi trebale europsko gospodarstvo, posebno industrijski sektor, učiniti otpornijim u budućnosti i manje ovisnim o drugim zemljama, poput Kine – ulaganja u tržište vodika, akt o kritičnim sirovinama, osnivanje fonda za europsku suverenost i slične inicijative, koje trebaju najprije dobiti podršku zemalja članica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mala i srednja poduzeća, koja imaju vrlo velik udio u hrvatskom gospodarstvu, trebala bi, pak, profitirati od najavljenih olakšica. Porezna pravila za poslovanje na zajedničkom europskom tržištu bit će pojednostavljena, a pravila o kašnjenju s plaćanjima izmijenjena da bi se spriječilo propadanje malih poduzeća, najavljuju iz Bruxellesa. Detalji tih prijedloga još nisu poznati.
Račun ispostaviti Putinu
“Mjeseci pred nama neće biti laki. Bilo da se radi o obiteljima koje će teško spajati kraj s krajem ili o poduzećima koja će donositi teške odluke o svojoj budućnosti“, kazala je von der Leyen u svome govoru. Račun bi, kako je i sama sugerirala, trebalo ispostaviti ruskom predsjedniku. Krivca za krizu tražiti u Moskvi, a ne Bruxellesu.
Koliko god njezine riječi bile točne ili efektne, građani i poduzetnici rješenja ne očekuju iz Moskve, nego od svojih političara, vlada i europske administracije. A oni se još uvijek muče naći prave odgovore.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šefica Europske komisije danas je izašla s nekoliko obećanja. Nažalost, nisu ni približno dovoljna
Predsjednica EK predlaže kako obuzdati divljanje cijena energenata, ali za to je potreban dogovor zemalja članica
'Koliko god njezine riječi bile točne ili efektne, građani i poduzetnici rješenja ne očekuju iz Moskve, nego od svojih političara, vlada i europske administracije. A oni se još uvijek muče naći prave odgovore'
Manon Aubry za govornicu je izašla mašući enormnim računima za plin. „Milijuni se više ne mogu nositi sa zapanjujućim rastom cijena“, ustvrdila je francuska zastupnica iz Kluba ljevice u Europskom parlamentu. Ursula von der Leyen zazvučala je gotovo prkosno: „Pošaljite te račune u Moskvu, tamo pripadaju“, uzvratila je na neizravnu kritiku predsjednica Europske komisije.
Sličica iz današnje rasprave u Europskom parlamentu dobro ilustrira trenutak u kojem je predsjednica Komisije održala godišnji govor o stanju Unije. U Europi se vodi rat za koji je kriv Vladimir Putin. Taj je rat izazvao probleme s opskrbom energentima, rekordnu inflaciju i sve skuplji život općenito. Građanima i poduzetnicima treba pomoć.
Ubiranje ekstraprofita
U današnjem govoru predsjednice Komisije bilo je, doduše, malo novih prijedloga koji bi ublažili udarac krize na životni standard i olakšali teškoće poduzetnika narednih mjeseci. Barem što se tiče kratkoročnih mjera: o prijedlozima iznesenima u govoru uglavnom se već neko vrijeme raspravlja, ali zasad s ograničenim uspjehom.
Komisija predlaže da se limitiraju prihodi energetskih tvrtki koje za proizvodnju struje ne koriste plin. „Ta poduzeća ostvaruju dosad nezabilježene prihode, o kakvima nisu ni sanjali”, podsjeća von der Leyen. U tržišnom gospodarstvu dobit je dobra, ali “u ovakvim vremenima pogrešno je ostvarivati nevjerojatnu dobit na račun rata i na teret potrošača”.
Utjecaj na investicije
EU bi na taj način prikupila 140 milijardi eura, izračunali su u Bruxellesu, što bi države članice onda preusmjerile na pomoć onima koji se najteže nose s posljedicama krize. O tom se prijedlogu već počelo razgovarati, nešto slično planira i hrvatska Vlada, no postoji nekoliko potencijalnih rizika.
Budući da od visokih cijena struje profitiraju i pogoni koji koriste sunce, vjetar itd., problematizira se utjecaj tog prijedloga na daljnje investicije u obnovljive izvore energije. Iako, osim njih, Komisija cilja i na “najveća poduzeća iz sektora nafte, plina i ugljena” koja, poručuje von der Leyen, “moraju dati svoj doprinos u krizi”.
Drugo je pitanje kako će se taj novi namet tretirati. Ako se o njemu bude odlučivalo kao da je posrijedi novi, klasičan porez, onda se odlučuje jednoglasno. Morale bi se, dakle, složiti sve zemlje članice što se, ne samo u ovoj krizi, često pokazalo nepremostivim.
Obavezne redukcije struje?
Nadalje, Komisija predlaže državama članicama štednju električne energije. Kao primjer, von der Leyen navodi tvornicu keramike u Italiji gdje su radnici pomaknuli smjene na ranojutarnje sate da bi iskoristili niže cijene energije. “Ako smanjimo potražnju u razdoblju najvećeg opterećenja, zalihe će dulje trajati, a cijene će se zbog toga smanjiti”, istaknula je.
Zemlje članice bi imale širok manevarski prostor da provedu nacionalne mjere za štednju struje. Spominju se obvezne redukcije struje ili, kao jedan od mogućih poteza, mediji navode isključivanje pojedinih industrijskih pogona iz mreže u određenom razdoblju, uz adekvatnu naknadu.
Odvajanje plina i struje
Predsjednica Komisije najavila je i “sveobuhvatnu reformu tržišta električne energije” kako bi potrošači osjetili prednost jefinije energije iz obnovljivih izvora te kako bi se smanjio utjecaj plina na cijenu struje. Formulom po kojoj se određuju cijene struje – na koje utječe najskuplji energent iz kojeg se struja proizvodi, što je najčešće plin – nezadovoljne su mnoge europske vlade.
Ipak, radi se, po svemu sudeći, o dugoročnijoj mjeri; upitno je može li takva “sveobuhvatna reforma” biti dogovorena na vrijeme da presudno utječe na situaciju u narednim mjesecima.
Što će hrvatska Vlada?
No, limitiranje cijena plina – ključnog ruskog energenta koji se još uvijek uvozi u EU, ali u znatno manjim količinama nego prije ruske invazije na Ukrajinu – zasad je na čekanju. Von der Leyen je tek usputno spomenula da se o tome raspravlja. Međutim, među zemljama članicama nema suglasja oko te ideje; neke zemlje strahuju da bi, zbog odmazde Moskve, mogle preko noći ostati bez i ono malo količina koje dobivaju iz Rusije.
Hrvatska Vlada zauzima se za ograničenje veleprodajne cijene plina, bez obzira otkud dolazi. Pitanje je bi li time EU riskirala da joj dobavljači iz drugih dijelova svijeta – na koje se, nakon Putinove invazije i učestalih prijetnji s prekidom opskrbe, sve više oslanja – okrenu leđa i svoj plin prodaju na drugim tržištima.
Novi ministarski sastanak, na kojem će biti riječi i o cijenama plina, najavljen je za 30. rujna, mada postoje realne šanse da se sve skupa otegne najmanje u listopad, kada je na rasporedu sastanak šefova država i vlada. To je neugodna vijest za poduzetnike, budući da Vlada u jesenskom paketu mjera kaže da, kad su u pitanju poduzeća, čeka dogovor oko plina na razini EU-a.
Olakšice za manje tvrtke
Europska komisija, nadalje, predlaže i niz dugoročnih mjera koje bi trebale europsko gospodarstvo, posebno industrijski sektor, učiniti otpornijim u budućnosti i manje ovisnim o drugim zemljama, poput Kine – ulaganja u tržište vodika, akt o kritičnim sirovinama, osnivanje fonda za europsku suverenost i slične inicijative, koje trebaju najprije dobiti podršku zemalja članica.
Mala i srednja poduzeća, koja imaju vrlo velik udio u hrvatskom gospodarstvu, trebala bi, pak, profitirati od najavljenih olakšica. Porezna pravila za poslovanje na zajedničkom europskom tržištu bit će pojednostavljena, a pravila o kašnjenju s plaćanjima izmijenjena da bi se spriječilo propadanje malih poduzeća, najavljuju iz Bruxellesa. Detalji tih prijedloga još nisu poznati.
Račun ispostaviti Putinu
“Mjeseci pred nama neće biti laki. Bilo da se radi o obiteljima koje će teško spajati kraj s krajem ili o poduzećima koja će donositi teške odluke o svojoj budućnosti“, kazala je von der Leyen u svome govoru. Račun bi, kako je i sama sugerirala, trebalo ispostaviti ruskom predsjedniku. Krivca za krizu tražiti u Moskvi, a ne Bruxellesu.
Koliko god njezine riječi bile točne ili efektne, građani i poduzetnici rješenja ne očekuju iz Moskve, nego od svojih političara, vlada i europske administracije. A oni se još uvijek muče naći prave odgovore.