Ne nakon što je u izjavi za javnost danoj skrivajući se od javnosti (objavljen video na YouTubeu), govorila o slučaju Žalac želeći poručiti kako je sve u redu i kako su optužbe o pljusci i blamaži USKOK-a zato što su europski tužitelji u Hrvatskoj pokrenuli postupak u tom slučaju – netočne i zlonamjerne. Ne nakon što je govorila o tome da je USKOK radio na konkretnom predmetu, a onda ga je, sukladno svojim ovlastima, preuzeo Ured europskog tužitelja (EPPO) u Hrvatskoj.
Predmet koji nije bio živ
Vanja Marušić je, dakle, u svojoj izjavi koju je pročitala pred kamerom, daleko od mogućih pitanja novinara, nastojala kazati da je sve redovno i da institucije cvrkutavo rade svoj posao. I da su u zlobnoj zabludi svi oni koji su se čudili što su izvidi u slučaju koji se ne doima pretjerano složenim, trajali pune dvije godine bez ikakvog zaključka.
A onda je Tamara Laptoš razbila opsjenu. Naime, istina je da njen ured europskog tužitelja može preuzeti slučaj na kojem rade domaća istražna tijela (ako se sumnja na zlouporabu europskog novca). Taj proces se zove avokacija. No, ovdje se to nije dogodilo. Kako je rekla Laptoš, EPPO ima mogućnost pokrenuti istragu “ako nadležno tužiteljstvo nema predmet ili predmet nije ‘živ’”, dakle na njemu se više ništa ne radi. Ta mogućnost iskorištena je u ovom slučaju.
Legendarna “ladica”
Kako je očito da je USKOK nakon teksta Telegrama otprije 28 (slovima: dvadesetosam) mjeseci pokrenuo izvide, jasno je da u trenutku kad se europski tužitelji krenuli u akciju predmet bio – “mrtav”. Uobičajenijim rječnikom, očito je da se potencijalna muljaža teška desetak milijuna kuna, koja je uključivala bivšu ministricu europskih fondova i regionalnog razvoja, te glavnu agenciju za ugovaranje i financiranje europskih projekata, spremila u legendarnu “ladicu”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
A da ravnateljica USKOK-a u svojoj selfie-izjavi nije govorila istinu pokušavajući prikazati kako se radi o rutinskom nadopunjavanju rada dva odjela. Ne, predmet je bio mrtav, zakopan u nekom zakutku istražiteljske ladice i pitanje je bi li ikad uskrsnuo da ga se nisu dohvatili europski istražitelji, koji, iako formacijski dio USKOK-a, ne odgovaraju niti jednom, a kamoli političkom autoritetu u zemlji.
Kako ozbiljno shvaćati buduće akcije USKOK-a?
Nakon ovoga, ne postoji način na koji se može lakirati u podnošljivo priča o neovisnosti domaćih istražnih tijela. Pogreške su, naravno, uvijek i u svakom poslu moguće, ali ovdje nije problem u pogrešci, nego u njenom javnom prikrivanju. Koje, pak, širom otvara vrata sumnji da se radilo o stopiranju politički nezgodne istrage.
Što, još šire, otvara vrata sumnji u – svaku – buduću akciju USKOK-a. Jer, ako je Žalac završila u “ladici” – a jest – kako s povjerenjem ubuduće gledati u bilo kakvu akciju istražnih tijela u kojima će na pogrešnom sjedalu policijskog vozila završiti netko iz političkih stranaka koje su suparnice stranci kojoj je Žalac članica predsjedništva? Može li se, uostalom, s povjerenjem gledati i u neke bivše akcije protiv ne-HDZ-ovih političara, pogotovo u svjetlu lanjske javno izražene želje Andreja Plenkovića za spektakularnih uhićenjima SDP-ovaca?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sitne ribe i “percepcija javnosti”
Radi se, dakle, u razbijanju povjerenja u toliko sitne komadiće da je pitanje bi li, uopće, bila dovoljna samo ostavka Vanje Marušić ili bi s njom trebala otići i cijela vodeća garnitura u DORH-u, kako bi se “ladice” temeljito ispraznile. I kako bi se što preciznije ocrtala linija veze tih tijela i politike, za koju je sad tako teško vjerovati da je nepostojeća.
No, sve to se u Hrvatskoj neće dogoditi. Odgovornost ovdje stanuje samo pred vratima sitnijih riba, kojima tu i tamo presudi “percepcija javnosti”, uglavnom kako se šteta ne bi proširila preširoko i previsoko.
King-Kong pitanja
Ostat će, ukratko, samo pitanja. Gadna, King Kong pitanja. Primjerice, s obzirom na to je da protiv Gabrijele Žalac u dva ranija slučaja za koruptivna kaznena djela, o kojima je govorila i Marušić, pokrenuta istraga – koga se točno štitilo spremanjem afere Softver u “ladicu”?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nisu li, nadalje, DORH i USKOK možda bili obavezni obavijestiti EPPO – što nisu napravili – o ovom slučaju, s obzirom na članak 24. Uredbe Vijeća EU o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja. U njemu se kaže, između ostalog, kako tijela država članica moraju “bez nepotrebne odgode” izvijestiti EPPO o svakom kažnjivom postupanju iz njihove nadležnosti. Može li se, stoga, ova situacija tumačiti i kao pokušaj opstrukcije nezavisnog tijela EU? Kao, štoviše, udar na vladavinu prava Unije?
Dakle, King Kong pitanja, srušeno povjerenje, ozbiljne i duboke sumnje. Zvuči baš kao Hrvatska 2021. godine. I kao simptom stanja koje se jako, jako teško može popraviti tek jednom ostavkom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Šefica Uskoka javno je govorila neistine da zataška sramotu s aferom Softver. I još nije smijenjena
Kako nakon slučaja Žalac ozbiljno shvatiti bilo koju buduću akciju domaćih istražnih tijela? Može li se, uostalom, s povjerenjem gledati i u bivše akcije?
Radi se, dakle, u razbijanju povjerenja u toliko sitne komadiće da je pitanje bi li, uopće, bila dovoljna samo ostavka Vanje Marušić ili bi s njom trebala otići i cijela vodeća garnitura u DORH-u, kako bi se 'ladice' temeljito ispraznile. I kako bi se što preciznije ocrtala linija veze tih tijela i politike, za koju je sad tako teško vjerovati da je nepostojeća
Jednostavno je – ravnateljica USKOK-a, u izjavi za javnost, nije govorila istinu. Još jednostavnije, čelna osoba Ureda za suzbijanje korupcije i kriminaliteta uhvaćena u takvoj situaciji, u zemlji poharanoj endemskom korupcijom, ne bi smjela nastaviti obavljati svoj posao.
Ne nakon što je u izjavi za javnost danoj skrivajući se od javnosti (objavljen video na YouTubeu), govorila o slučaju Žalac želeći poručiti kako je sve u redu i kako su optužbe o pljusci i blamaži USKOK-a zato što su europski tužitelji u Hrvatskoj pokrenuli postupak u tom slučaju – netočne i zlonamjerne. Ne nakon što je govorila o tome da je USKOK radio na konkretnom predmetu, a onda ga je, sukladno svojim ovlastima, preuzeo Ured europskog tužitelja (EPPO) u Hrvatskoj.
Predmet koji nije bio živ
Vanja Marušić je, dakle, u svojoj izjavi koju je pročitala pred kamerom, daleko od mogućih pitanja novinara, nastojala kazati da je sve redovno i da institucije cvrkutavo rade svoj posao. I da su u zlobnoj zabludi svi oni koji su se čudili što su izvidi u slučaju koji se ne doima pretjerano složenim, trajali pune dvije godine bez ikakvog zaključka.
A onda je Tamara Laptoš razbila opsjenu. Naime, istina je da njen ured europskog tužitelja može preuzeti slučaj na kojem rade domaća istražna tijela (ako se sumnja na zlouporabu europskog novca). Taj proces se zove avokacija. No, ovdje se to nije dogodilo. Kako je rekla Laptoš, EPPO ima mogućnost pokrenuti istragu “ako nadležno tužiteljstvo nema predmet ili predmet nije ‘živ’”, dakle na njemu se više ništa ne radi. Ta mogućnost iskorištena je u ovom slučaju.
Legendarna “ladica”
Kako je očito da je USKOK nakon teksta Telegrama otprije 28 (slovima: dvadesetosam) mjeseci pokrenuo izvide, jasno je da u trenutku kad se europski tužitelji krenuli u akciju predmet bio – “mrtav”. Uobičajenijim rječnikom, očito je da se potencijalna muljaža teška desetak milijuna kuna, koja je uključivala bivšu ministricu europskih fondova i regionalnog razvoja, te glavnu agenciju za ugovaranje i financiranje europskih projekata, spremila u legendarnu “ladicu”.
A da ravnateljica USKOK-a u svojoj selfie-izjavi nije govorila istinu pokušavajući prikazati kako se radi o rutinskom nadopunjavanju rada dva odjela. Ne, predmet je bio mrtav, zakopan u nekom zakutku istražiteljske ladice i pitanje je bi li ikad uskrsnuo da ga se nisu dohvatili europski istražitelji, koji, iako formacijski dio USKOK-a, ne odgovaraju niti jednom, a kamoli političkom autoritetu u zemlji.
Kako ozbiljno shvaćati buduće akcije USKOK-a?
Nakon ovoga, ne postoji način na koji se može lakirati u podnošljivo priča o neovisnosti domaćih istražnih tijela. Pogreške su, naravno, uvijek i u svakom poslu moguće, ali ovdje nije problem u pogrešci, nego u njenom javnom prikrivanju. Koje, pak, širom otvara vrata sumnji da se radilo o stopiranju politički nezgodne istrage.
Što, još šire, otvara vrata sumnji u – svaku – buduću akciju USKOK-a. Jer, ako je Žalac završila u “ladici” – a jest – kako s povjerenjem ubuduće gledati u bilo kakvu akciju istražnih tijela u kojima će na pogrešnom sjedalu policijskog vozila završiti netko iz političkih stranaka koje su suparnice stranci kojoj je Žalac članica predsjedništva? Može li se, uostalom, s povjerenjem gledati i u neke bivše akcije protiv ne-HDZ-ovih političara, pogotovo u svjetlu lanjske javno izražene želje Andreja Plenkovića za spektakularnih uhićenjima SDP-ovaca?
Sitne ribe i “percepcija javnosti”
Radi se, dakle, u razbijanju povjerenja u toliko sitne komadiće da je pitanje bi li, uopće, bila dovoljna samo ostavka Vanje Marušić ili bi s njom trebala otići i cijela vodeća garnitura u DORH-u, kako bi se “ladice” temeljito ispraznile. I kako bi se što preciznije ocrtala linija veze tih tijela i politike, za koju je sad tako teško vjerovati da je nepostojeća.
No, sve to se u Hrvatskoj neće dogoditi. Odgovornost ovdje stanuje samo pred vratima sitnijih riba, kojima tu i tamo presudi “percepcija javnosti”, uglavnom kako se šteta ne bi proširila preširoko i previsoko.
King-Kong pitanja
Ostat će, ukratko, samo pitanja. Gadna, King Kong pitanja. Primjerice, s obzirom na to je da protiv Gabrijele Žalac u dva ranija slučaja za koruptivna kaznena djela, o kojima je govorila i Marušić, pokrenuta istraga – koga se točno štitilo spremanjem afere Softver u “ladicu”?
Nisu li, nadalje, DORH i USKOK možda bili obavezni obavijestiti EPPO – što nisu napravili – o ovom slučaju, s obzirom na članak 24. Uredbe Vijeća EU o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja. U njemu se kaže, između ostalog, kako tijela država članica moraju “bez nepotrebne odgode” izvijestiti EPPO o svakom kažnjivom postupanju iz njihove nadležnosti. Može li se, stoga, ova situacija tumačiti i kao pokušaj opstrukcije nezavisnog tijela EU? Kao, štoviše, udar na vladavinu prava Unije?
Dakle, King Kong pitanja, srušeno povjerenje, ozbiljne i duboke sumnje. Zvuči baš kao Hrvatska 2021. godine. I kao simptom stanja koje se jako, jako teško može popraviti tek jednom ostavkom.