Saborska zastupnica stranke Most upala je, dakle, u petak u press sobu u Saboru. Put joj je prethodno utro Nikola Grmoja, potpredsjednik Mosta. Prvo je on pozvao na red izvjestiteljicu Hine. Onda je banula i gospođa Marija. Također ljuta. Nisu zadovoljni kako Hina izvještava o njima. Konkretno toga dana, raspravljalo se u sabornici o zakonu o pobačaju. Marija Selak Raspudić je sudjelovala. Ali Hinina reporterka nije njezinu diskusiju uvrstila u izvještaj. Citirala je ove i one, ali nju nije. Za to je od Mostovaca dobila po nosu pred svim ostalim novinarima.
Selak Raspudić sasula joj je u brk da je “namjerno šikanira i cenzurira”. Ne samo sada nego i inače. Nekad, kaže, Hina ide stvarno predaleko. Ne navede da je Selak Raspudić govorila prva prvcijata. Očito da oni to prate i zapisuju. Pa su primijetili. Tendenciju.
Krajnje nerazumijevanje
Ravnateljica Hine Branka-Gabriela Vojvodić čula je od svoje novinarke za taj događaj. Kao što je i trebala čuti. Pa se ta ozbiljno stručna žena obratila Hrvatskom novinarskom društvu i Saboru. Da opomenu Mostovce i da im se njihovi zastupnici skinu s vrata. Jer je to bio nedopušten pritisak na ljude iz medija. I to u novinarskoj sobi u kojoj svi novinari rade. Dobro, rekla je to uljudno, a ne baš “da im se skinu s vrata”.
Onda je Selak Raspudić poslala priopćenje da nije istina da je vršila pritisak. Pri čemu je sve još jednom ponovila. Čime je pokazala da ništa ne razumije. Doktorica znanosti. Zato joj treba objasniti. U to ime, rabit ću do kraja kratke rečenice. Kratke se lakše shvate. I to, naravski, činim namjerno. Kao što i Hina “namjerno” ne pridaje Mariji Selak Raspudić dovoljan značaj. Po mišljenju nje same i Mosta. To je njihova glavna kritika. Namjernost – zlonamjernost.
Doktorica izobražena na humanističkom fakultetu morala bi, međutim, moći pojmiti da se i ne može izvještavati ne-namjerno. Procijeniš što je važno da se prenese i kojim redoslijedom po važnosti, pa to složiš. Razumijemo da svi političari misle da je upravo ono što su oni imali reći najvažnije i presudno. Ali svejedno je zabranjeno promaljati noseve u novinarske sobe i čitati bukvice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Komična kronologija
To je prvi princip. Drugi je da izvještavanje nije stenogram. I Selak Raspudić je to valjda nekad i negdje morala čuti. Jer je to opće mjesto. Pa zastupnici metiljaju o nekim stvarima po osam sati. Zamisli da se u izvještajima citira sve odreda. Sutradan bi izlazile knjižurine sa sitnim fontom umjesto novina. A TV dnevnici bi trajali do ponoći. Otkaži Netflix. Dakle, izvjestitelj bira što ulazi, a što ne ulazi.
Neki se plasiraju, neki ispadnu. Što bi bilo da svi koji ispadnu iz konkurencije nagrnu u novinarsku sobu tražeći zadovoljštinu i vičući da ih se šikanira i cenzurira? A budu i drugi nezadovoljni, ne samo Selak Raspudić. Ali toliko znaju da znaju da se to ne radi.
A osobito je komično što gospođa iz Mosta bjesni da se ne izvještava “kronološki”. Pa kad ona govori prva, novinari sadistički ne naglase da je ona bila prva. Samo što kriterij za poziciju u izvještaju nije kronologija, nego sadržaj. Netko tko je govorio posljednji može osvojiti naslov i lead ako je rekao nešto temeljno. Ako nije, fućkaj i prvoga i posljednjega. Šteta papira i tastature.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Umilni slavujev pjev
Ako je novinarka Hine, kao što kaže Selak Raspudić, “preskočila” njenu diskusiju, očito je procijenila da su druge bile važnije. To je njeno pravo. Pravo zanata. A savjet političarima je da prestanu vječno kukumavčiti zbog “medijske blokade” i da se radije bolje spremaju za rasprave. Pa će biti citirani, bez brige. Jedva čekamo da netko kaže nešto pametno. Ali to je rijedak slučaj. Pa nam svima skupa padaju kriteriji.
A vrh ovog dramoleta je kad Selak Raspudić tvrdi da nije “vršila pritisak”. I da je to laž. Nego je “samo” ušla u novinarsku sobu. Gdje joj nije mjesto. Da bi “samo pitala” zašto je se nije citiralo. I “samo” je optužila Hinu da je pristrana i da cenzurira. I “samo je, u pomirljivom tonu, napomenula” da joj “ne pada na pamet” žaliti se na novinarku nadređenima. (A mogla bi.) Što, dakako, nije prijetnja nego umilni slavujev pjev. S male voćke poslije kiše.
Kao ni gospođina naknadna ležerna napomena s prijetećim prizvukom da je Hina “javna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska”. Što znači da im Sabor može podrezati krila kad mu šune. Trebala bi i Selak Raspudić na neki tečaj ponašanja, kao i onaj u Splitu koji se prijetio novinarki da će joj se “napiti krvi”. Mjesto najpametnijeg i najvažnijeg ne osvaja se galamom i prijetnjama.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Selak Raspudić tvrdi da nije pritiskala novinare. Ona očito ništa ne razumije
Što bi bilo da svi koji ispadnu iz konkurencije nagrnu u novinarsku sobu vičući da ih se šikanira i cenzurira?
Osobito je komično što gospođa iz Mosta bjesni da se ne izvještava "kronološki". Pa kad ona govori prva, novinari sadistički ne naglase da je ona bila prva. Samo što kriterij za poziciju u izvještaju nije kronologija, nego sadržaj. Netko tko je govorio posljednji može osvojiti naslov i lead ako je rekao nešto temeljno.
Nismo prokomentirali žestoki napad Marije Selak Raspudić na Hinu. Bilo je puno bitnog posla. Ali valja se ipak vratiti toj ludoriji. Šteta je da stvar samo tako prođe. Jer je s jedne strane vrlo smiješna. Ali načelno i opasna. Ako bi takvo ponašanje uzelo maha.
Saborska zastupnica stranke Most upala je, dakle, u petak u press sobu u Saboru. Put joj je prethodno utro Nikola Grmoja, potpredsjednik Mosta. Prvo je on pozvao na red izvjestiteljicu Hine. Onda je banula i gospođa Marija. Također ljuta. Nisu zadovoljni kako Hina izvještava o njima. Konkretno toga dana, raspravljalo se u sabornici o zakonu o pobačaju. Marija Selak Raspudić je sudjelovala. Ali Hinina reporterka nije njezinu diskusiju uvrstila u izvještaj. Citirala je ove i one, ali nju nije. Za to je od Mostovaca dobila po nosu pred svim ostalim novinarima.
Selak Raspudić sasula joj je u brk da je “namjerno šikanira i cenzurira”. Ne samo sada nego i inače. Nekad, kaže, Hina ide stvarno predaleko. Ne navede da je Selak Raspudić govorila prva prvcijata. Očito da oni to prate i zapisuju. Pa su primijetili. Tendenciju.
Krajnje nerazumijevanje
Ravnateljica Hine Branka-Gabriela Vojvodić čula je od svoje novinarke za taj događaj. Kao što je i trebala čuti. Pa se ta ozbiljno stručna žena obratila Hrvatskom novinarskom društvu i Saboru. Da opomenu Mostovce i da im se njihovi zastupnici skinu s vrata. Jer je to bio nedopušten pritisak na ljude iz medija. I to u novinarskoj sobi u kojoj svi novinari rade. Dobro, rekla je to uljudno, a ne baš “da im se skinu s vrata”.
Onda je Selak Raspudić poslala priopćenje da nije istina da je vršila pritisak. Pri čemu je sve još jednom ponovila. Čime je pokazala da ništa ne razumije. Doktorica znanosti. Zato joj treba objasniti. U to ime, rabit ću do kraja kratke rečenice. Kratke se lakše shvate. I to, naravski, činim namjerno. Kao što i Hina “namjerno” ne pridaje Mariji Selak Raspudić dovoljan značaj. Po mišljenju nje same i Mosta. To je njihova glavna kritika. Namjernost – zlonamjernost.
Doktorica izobražena na humanističkom fakultetu morala bi, međutim, moći pojmiti da se i ne može izvještavati ne-namjerno. Procijeniš što je važno da se prenese i kojim redoslijedom po važnosti, pa to složiš. Razumijemo da svi političari misle da je upravo ono što su oni imali reći najvažnije i presudno. Ali svejedno je zabranjeno promaljati noseve u novinarske sobe i čitati bukvice.
Komična kronologija
To je prvi princip. Drugi je da izvještavanje nije stenogram. I Selak Raspudić je to valjda nekad i negdje morala čuti. Jer je to opće mjesto. Pa zastupnici metiljaju o nekim stvarima po osam sati. Zamisli da se u izvještajima citira sve odreda. Sutradan bi izlazile knjižurine sa sitnim fontom umjesto novina. A TV dnevnici bi trajali do ponoći. Otkaži Netflix. Dakle, izvjestitelj bira što ulazi, a što ne ulazi.
Neki se plasiraju, neki ispadnu. Što bi bilo da svi koji ispadnu iz konkurencije nagrnu u novinarsku sobu tražeći zadovoljštinu i vičući da ih se šikanira i cenzurira? A budu i drugi nezadovoljni, ne samo Selak Raspudić. Ali toliko znaju da znaju da se to ne radi.
A osobito je komično što gospođa iz Mosta bjesni da se ne izvještava “kronološki”. Pa kad ona govori prva, novinari sadistički ne naglase da je ona bila prva. Samo što kriterij za poziciju u izvještaju nije kronologija, nego sadržaj. Netko tko je govorio posljednji može osvojiti naslov i lead ako je rekao nešto temeljno. Ako nije, fućkaj i prvoga i posljednjega. Šteta papira i tastature.
Umilni slavujev pjev
Ako je novinarka Hine, kao što kaže Selak Raspudić, “preskočila” njenu diskusiju, očito je procijenila da su druge bile važnije. To je njeno pravo. Pravo zanata. A savjet političarima je da prestanu vječno kukumavčiti zbog “medijske blokade” i da se radije bolje spremaju za rasprave. Pa će biti citirani, bez brige. Jedva čekamo da netko kaže nešto pametno. Ali to je rijedak slučaj. Pa nam svima skupa padaju kriteriji.
A vrh ovog dramoleta je kad Selak Raspudić tvrdi da nije “vršila pritisak”. I da je to laž. Nego je “samo” ušla u novinarsku sobu. Gdje joj nije mjesto. Da bi “samo pitala” zašto je se nije citiralo. I “samo” je optužila Hinu da je pristrana i da cenzurira. I “samo je, u pomirljivom tonu, napomenula” da joj “ne pada na pamet” žaliti se na novinarku nadređenima. (A mogla bi.) Što, dakako, nije prijetnja nego umilni slavujev pjev. S male voćke poslije kiše.
Kao ni gospođina naknadna ležerna napomena s prijetećim prizvukom da je Hina “javna ustanova čiji je osnivač Republika Hrvatska”. Što znači da im Sabor može podrezati krila kad mu šune. Trebala bi i Selak Raspudić na neki tečaj ponašanja, kao i onaj u Splitu koji se prijetio novinarki da će joj se “napiti krvi”. Mjesto najpametnijeg i najvažnijeg ne osvaja se galamom i prijetnjama.