Čovjek koji vodi rusku vojsku: nema nikakvu vojnu naobrazbu, Putinu je godinama blizak i uspio ga je uvjeriti da je genijalan
Iako se Putin, kao bivši KGB-ovac dugo oslanjao prvenstveno na tajnu službu FSB, vojska je pod Šojguom i u vladarevim očima postajala sve važnija
Iako je još daleko od 18 godina koliko na mjestu ministra vanjskih poslova Ruske Federacije traje Sergej Lavrov, ni drugi Sergej nije za baciti što se tiče dugovječnosti. Sergej Šojgu je, naime, ministar obrane već skoro punih deset godina, a priča se kako ruska politika kad bi diplomacija mogla zapeti zna koristiti dosjetku: “Ako neće slušati Sergeja, onda će morati slušati Sergeja”.
I Šojgu je, poput Lavrova, barem po službenim biografskim podacima, gotovo renesansni čovjek. Govori devet jezika, uključujući engleski, japanski i turski. Svira gitaru. Sluša Vanessu Mae i Ramonese. Voli nogomet, konjske utrke i hokej, a dok Lavrov piše pjesme, Šojgu u slobodno vrijeme voli – slikati.
Ruski Pavle Kalinić
Rođen je 1955. godine u pokrajini Tuva, koja se nalazi u južnom Sibiru, na granici Rusije s Mongolijom. Radi se o federativnoj jedinici Ruske Federacije koja je površinom tri puta veća od Hrvatske, ali ima samo 300-tinjak tisuća stanovnika.
Završio je za inženjera graditeljstva na Politehničkom fakultetu u Krasnojarsku, a u struci se probijao 14 godina, dok nije imenovan na čelo tamošnje službe spašavanja. Vrlo brzo je ona preimenovana u Ured za izvanredne situacije (slično onom kojem je na razini Zagreba vodio živopisni Pavle Kalinić), da bi krajem devedesetih to postalo i Ministarstvo.
Iz tog vremena kreće i Šojguov uspon kao čovjeka od akcije, dobrog organizatora i onog koji je uvijek na terenu, radilo se o prirodnim nepogodama ili terorističkim akcijama. Na valu svoje popularnosti 2012. postaje i guverner moskovske oblasti, no na toj funkciji je potrajao tek nekoliko mjeseci. Naime, na iznenađenje tadašnjeg vojnog kadra, Šojgu, čovjek bez ikakve vojne naobrazbe, postaje ministar obrane.
Zbog odijela u Sibir
Iz tog vremena datira anegdota koja pokazuje njegov stav prema ondašnjem stanju u ruskoj vojsci – u Ministarstvu obrane časnici nisu nosili uniforme, već odijela. Kad je vidio jednog od pukovnika u odijelu, Šojgu mu je, nezadovoljan, zaprijetio prekomandom u – Sibir (ali ne u onaj dio odakle je ministar rodom i gdje zna često s Vladimirom Putinom ići u lov i ribolov). Pukovnik se nekako uspio izvući od prekomande, ali od tad u Ministarstvu obrane časnici nose uniforme.
Pod Šojguom je redizajniran je i sam izgled službene vojne odore, tako da više podsjeća na onu kakvu su pripadnici Crvene armije nosile u Drugom svjetskom ratu. Malo po malo, Šojgu se uspijevao izboriti za bolji status vojske kod Putina, a bolji status značio je i više novca. Više novca je, pak, značilo bolje oružje i više plaće za časnike i vojnike.
Oteo primat FSB-u
Iako se Putin, kao bivši KGB-ovac dugo oslanjao prvenstveno na tajnu službu FSB, vojska je pod Šojguom i u vladarevim očima postajala sve važnija. Posebno su za to zaslužne dvije akcije koje je armija izvela pod Šojguovom komandom – prvo ona kod zauzimanja Krima, kad su Rusi dugo glumili da nemaju ništa s vojnicima bez oznaka koji preuzimaju vojne baze Ukrajinaca, a zatim i ona u Siriji.
U Ukrajini je FSB, ne uspijevajući spriječiti prevrat i rušenje proruskog predsjednika Viktora Janukoviča, izgubio i povjerenje Putina, koje je brzo, krimskom akcijom, zadobio Šojgu. A zatim se koncentrirao na Siriju, gdje je njihov tamošnji saveznik Bašar al-Asad, loše stajao na terenu. No, kad se ruska vojska uključila u rat u Siriji, to je presudno preokrenulo tijek tamošnjeg sukoba i sve to uz tek stotinjak ruskih žrtava u sukobu koji je trajao više godina.
Putujuća izložba zarobljenog oružja
Ruska vojna akcija u Siriji je bila toliko uspješna i popularna da je 2019. godine vojska organizirala putujuću izložbu tenkova, pušaka i ostale vojne opreme koje su tamo zarobili. Sva ta oprema je prevožena vlakom kroz cijelu Rusiju, stajući na 60 stanica. Na mnogima od njih je vlak dočekivalo oduševljeno mnoštvo. Rusija i, još važnije, Putin, očito su počeli žestoko vjerovati u pobjedničku vojsku koju predvodi Sergej Šojgu.
Sedam dana nakon invazije na Ukrajinu, ruska strana je već priznala oko 500 svojih poginulih vojnika. Ukrajinci tvrde da ih je devet tisuća.