Sjeverna Koreja krenula je u kampanju protiv mobitela; pedantno upozoravaju građane na sve strahote koje izazivaju
Kim Jong-una uhvatila je panika: po svemu sudeći postao je svjestan da mobiteli nezadrživo potkopavaju temelje njegove države
Najvažnije državno i partijsko glasilo Sjeverne Koreje Rodong Sinmun objavio je tekst u kojem se upozorava na brojne negativnosti koje su u tu državu donijeli mobilni telefoni. Znajući kako funkcionira ta najzatvorenija država na svijetu nema sumnje da objavljivanje tog teksta označava početak opće kampanje protiv pametnih mobitela.
Iako se Rodong Sinmun okomio na mobitele jer se uz njihovu pomoć, kako stoji u tekstu, može varati na ispitima u školama, gledati pornografske materijale te slušati južnokorejska pop glazba ili gledati kineske televizijske sapunice, pravi je razlog napada “ideološka subverzija”.
Naime, Rodong Sinmun upozorava kako su mobilni telefoni “postali put za trovanjem učenika nezdravom ideologijom. Većina odgojitelja i roditelja diljem svijeta vjeruje da razne pokvarene i reakcionarne kulture, koje se šire putem mobilnih telefona, zbunjuju učenike dok oblikuju životne vrijednosti. Činjenica je da se erotične poruke, romani i video datoteke, kao i elektroničke igre s nasilnim sadržajem, neprekidno šire mobilnim telefonima”.
Opasnosti pametnih telefona
Taj tekst otkriva da je sjevernokorejskog diktatora Kim Jong-una uhvatila panika: po svemu sudeći postao je svjestan da mobilni telefoni nezadrživo potkopavaju temelje te najizoliranije države na svijetu jer uz pomoć njih građani napokon mogu saznati nešto više o tomu što se događa u susjednim državama i svijetu. I Kimovo najgore saznanje: u obrani od te napasti ne mogu mu puno pomoći ni vojska, ni policija ni tajne službe.
Naime, u Sjevernoj Koreji registrirano je oko 6 milijuna mobitela, što je zaista malo za zemlju od 25 milijuna stanovnika, ali predstavlja gotovo nepremostiv problem za represivni aparat koji, ma koliko je velik, ipak ne može baš sve njih kontrolirati. A to znači da se neće moći efikasno spriječiti građane te zemlje da napokon dobiju nešto više informacija o političkim, kulturnim, ekonomski trendovima u svijetu. I da konačno mogu uspoređivati svoj način života s onim izvan granica svoje zemlje.
Sjevernokorejski dužnosnici koji prednjače u borbi protiv mobilnih uljeza upozoravaju da se mobilni telefoni, koji se koriste u blizini granice s Kinom, mogu povezati s kineskim mobilnim mrežama. Također, da se pametni telefoni koriste pri pripremama i izvršenjima kriminalnih djela, koordiniranja bjegova preko granice, ali i komuniciraju s inozemstvom, posebice s rođacima koji su pobjegli u Južnu Koreju ili SAD.
Nedavno blokiran Bluetooth
Iako sjevernokorejske tvrtke koji proizvode mobitele ugrađuju u njih poseban softver koji otežava otvaranje vanjskih datoteka i koji omogućuje policiji praćenje svih kontakata vlasnika mobitela posebno prema inozemstvu, ta kontrola ipak ima velikih ograničenja i daleko je od toga da bude totalna. Ne pomaže ni to što je nedavno blokiran Bluetooth kako bi se spriječilo razmjenjivanje datoteka.
Sjeverna Koreja do sada je uspijevala uspješno blokirati prijam stranih radijskih i televizijskih programa. No, puno je manje efikasna u pokušajima da spriječi dio računala i pametnih telefona, koje posjeduju njeni građani, da komuniciraju s globalnim svjetskim mrežama. Naprosto vrlo je teško onemogućiti da se uz pomoć sitnih memorijskih čipova ili bežične Bluetooth tehnologije ne razmjenjuju razni podaci te krijumčare datoteke te gledaju emisije i programe iz SAD, Južne Koreje, Kine…
Statusni simboli za elitu
Zbog svega toga mobilni telefoni zaista su postali najveća opasnost po režim Kim Jong-una. Uz njihovu pomoć, naime, građani uspijevaju probiti totalitarnu kontrolu koja je do sada bila nametnuta svim segmentima društva. A to, među ostalim, znači da se sada građani Sjeverne Koreje iz prve ruke mogu uvjeriti da njihova država baš nije nabolje mjesto za život na svijetu kako to već sedamdesetak godina propagira diktatorska dinastija Kim.
Zanimljivo da je Kim Jong-un od 2012. poticao korištenje mobilnih uređaja uvjeren da će i to moći kontrolirati. No stvari su izmakle kontroli. S obzirom da je u Sjevernoj Koreji zabranjeno putovati unutar zemlje bez dozvole te da je strogo ograničen broj fiksnih telefonskih linija, mobiteli su postali praktički najefikasniji način povezivanja ljudi. Uz to mobiteli su postali statusni simboli za elitu, ali i sve veći broj privatnika koji razvijaju svoje biznise pa su im mobilni telefoni praktički jedini način razmjenjivanja informacija.
Mobiteli kakve imaju tamošnji građani
Kim Jong-un bio je uvjeren da će moći nadzirati mobilne komunikacije jer pametne telefone proizvodi nekoliko sjevernokorejskih telekomunikacijskih kompanija. Ti telefoni izrađuju se na temelju licenci kineskih telekomunikacijskih tvrtki ili se sklapaju uz pomoć stranih komponenti i stoje između 100 i 300 dolara po komadu. Najpoznatiji su mobiteli Pyongyang Touch koji se počeo proizvoditi 2014., a navodno je popularan među mladima Sjeverne Koreje. Arirang mobiteli su neka vrsta klonova kineskih mobitela Uniscop U1201 iz 2014. godine, a model Arirang 171 pete generacije može se otključati iz pomoć otiska prsta. Model Jindallae 3 pušten je u prodaju 2017., a mobitel Phurun Hanul H-1 ili Plavo nebo ima selfie kameru.
Egipatska tvrtka Orascom s državnom kompanijom Korea Post and Telecommunications Corporation vlasnik je Koroylinka, što je službeni naziv 3G mobilne telefonske službe u Sjevernoj Koreji. Koryolink nema međunarodnih ugovora o roamingu. Stranci mogu kupiti pre-paid SIM kartice i one se mogu koristiti samo za pozive u inozemstvo, ali ne i domaće pozive. Prije siječnja 2013. stranci su morali predati svoje telefone na graničnom prijelazu ili zračnoj luci. Međunarodni broj za Sjevernu Koreju je 00 850, a najveći broj mobitela ima predbroj 382 što znači da se može koristiti samo unutar zemlje.