Malo koja je stvar bila u hrvatskoj politici u zadnje vrijeme sramotna na toliko razina, a da je izazvala – bar zasad – tako malo odjeka u javnosti. Priča o godišnjim izvješćima o obrani, naime, koja se predstavlja kao, eto, tek još jedna runda u sukobu Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića (Mario Banožić je tu samo epizodni lik) – daleko je više od toga. Radi se o višeslojnoj i dubinskoj uvredi i hrvatskom Ustavu, i zakonima, i parlamentu i, na kraju krajeva, zdravom razumu.
Prvo, godišnja izvješća o obrani za 2020. i 2021. godinu, Sabor prihvaća na sjednici održanoj 21. travnja 2023. godine. Čak i da nema rata u Ukrajini koji svu priču oko obrane i vojske stavlja u prvi red prioriteta, toliko kašnjenje u usvajanju ovih dokumenata bio bi školski primjer nedopustive sporosti državne administracije. Ovako, s ratom u Europi čiju tutnjavu slušamo već više od godinu dana, radi se o skandaloznoj neodgovornosti.
Množenje zakona s nulom
Drugo, potpuno je jasno da je u proceduri donošenja prekršen Zakon o obrani. Predsjednik Republike daje prethodno mišljenje na prijedloge akata iz područja obrane koje donosi Vlada Republike Hrvatske – točno tako stoji u zakonu. U kojem se jasno nabrajaju i dokumenti iz područja obrane, a među njima je i – godišnje izvješće o obrani.
Sve to dosad nije bilo nimalo sporno; bivši ministar obrane Damir Krstičević je uredno slao godišnja izvješća o obrani i Kolindi Grabar-Kitarović i Zoranu Milanoviću na prethodno mišljenje. Na snazi je tad, kao i danas, bio isti zakon i isti Ustav. No, Banožić i Plenković su, eto, odlučili da im ta gnjavaža s Milanovićem ne treba. Pa se zakon, jednostavno, pomnožio s nulom.
Razbarušena logika
Kao i elementaran zdravi razum. Naime, iz HDZ-a sad dolaze objašnjenja kako je zakon ispoštivan jer se radi o izvješću koje donosi Sabor, a ne Vlada, pa se o tome nema što tražiti mišljenje napornog Milanovića.
Veselo bi bilo krenuti slijedom ove razbarušene logike, kojom dokument koji sastavlja Ministarstvo obrane, a na čiji sadržaj Sabor nema ama baš nikakvog utjecaja, već ga može samo prihvatiti ili odbiti, odjednom postaje akt koji donosi Sabor. Ako je tako, onda Sabor donosi i sva ostala godišnja izvješća koja dobija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iako je, eto, neobrazovani puk mislio da, primjerice, Pučka pravobraniteljica sa svojim službama sastavlja svoje godišnje izvješće, to je zapravo dokument kojeg donosi Sabor. Izvješće o radu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa? Sabor. Godišnje izvješće o radu DORH-a? Ništa Zlata Hrvoj-Šipek. Samo Sabor, odnosno, vladajuća većina (hmmm…).
Bizarno, pogrešno i opasno
Ovakva falična logika će, naravno, proći kroz nadležna saborska tijela kao vrući nož kroz maslac, jer se radi očito o volji vrha vladajuće stranke. A volji vrha stranke se, čak ni u ovako očitim slučajevima, nitko od članova HDZ-a, niti, sakloni Bože, koalicijskih partnera, neće usuditi suprotstaviti.
Što ne znači da nije bizarna, pogrešna i opasna. Jer, podsjetimo, Europa je u ratnim vremenima – a ministar obrane i predsjednik Republike imaju prilično različite stavove o stanju Hrvatske vojske u ovom trenutku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ovo nije eksces
Još je opasnija činjenica da ovo nije eksces. Ovo gaženje propisa samo je epizoda u ciničnom istiskivanju predsjednika Republike iz cijele Ustavom definirane podjele vlasti.
Hrvatska danas nema smjernica za rad tajnih službi, veleposlanicima u desecima zemalja je istekao mandat, ima dvije prilično različite vanjske politike, a, evo, čak ni papir o stanju u obrani (koji je očito slagan krajnje rutinski, što bi rekao ministar – “Kontrol ce, Kontrol past”) nije u stanju usvojiti na zakonit način.
Prezir prema demokraciji
Sve zbog odluke premijera da nipošto ne želi ni najminimalnije surađivati s čovjekom za kojeg je glasalo više od polovice birača na posljednjim predsjedničkim izborima. Zakoni i Ustav su tu samo kolateralne žrtve jedne netrpeljivosti i alergije na samu mogućnost da se dio političke moći dijeli s nekim drugim.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ne radi se tu, dakle, tek o preziru prema Zoranu Milanoviću ili njegovoj često neukusnoj javnoj retorici. Radi se o Plenkovićevom sve manje skrivenom preziru prema demokraciji, preziru koji je već toliko jasan da čak i pitanje o tome ima li HV sustavan problem s nedostatkom opreme i naoružanja čini – sporednim.
Skandal koji prolazi ispod radara: na svađi oko izvješća o obrani lomi se demokracija
Prezir prema demokraciji koji izvire iz zadnjih premijerovih akcija opasniji je od navodno lošeg stanja u vojsci
Hrvatska danas nema smjernica za rad tajnih službi, nema veleposlanike u desecima zemalja, ima dvije prilično različite vanjske politike, a, evo, čak ni papir o stanju u obrani (koji je očito slagan krajnje rutinski, što bi rekao ministar - “Kontrol ce, Kontrol past”) nije u stanju usvojiti na zakonit način
Malo koja je stvar bila u hrvatskoj politici u zadnje vrijeme sramotna na toliko razina, a da je izazvala – bar zasad – tako malo odjeka u javnosti. Priča o godišnjim izvješćima o obrani, naime, koja se predstavlja kao, eto, tek još jedna runda u sukobu Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića (Mario Banožić je tu samo epizodni lik) – daleko je više od toga. Radi se o višeslojnoj i dubinskoj uvredi i hrvatskom Ustavu, i zakonima, i parlamentu i, na kraju krajeva, zdravom razumu.
Prvo, godišnja izvješća o obrani za 2020. i 2021. godinu, Sabor prihvaća na sjednici održanoj 21. travnja 2023. godine. Čak i da nema rata u Ukrajini koji svu priču oko obrane i vojske stavlja u prvi red prioriteta, toliko kašnjenje u usvajanju ovih dokumenata bio bi školski primjer nedopustive sporosti državne administracije. Ovako, s ratom u Europi čiju tutnjavu slušamo već više od godinu dana, radi se o skandaloznoj neodgovornosti.
Množenje zakona s nulom
Drugo, potpuno je jasno da je u proceduri donošenja prekršen Zakon o obrani. Predsjednik Republike daje prethodno mišljenje na prijedloge akata iz područja obrane koje donosi Vlada Republike Hrvatske – točno tako stoji u zakonu. U kojem se jasno nabrajaju i dokumenti iz područja obrane, a među njima je i – godišnje izvješće o obrani.
Sve to dosad nije bilo nimalo sporno; bivši ministar obrane Damir Krstičević je uredno slao godišnja izvješća o obrani i Kolindi Grabar-Kitarović i Zoranu Milanoviću na prethodno mišljenje. Na snazi je tad, kao i danas, bio isti zakon i isti Ustav. No, Banožić i Plenković su, eto, odlučili da im ta gnjavaža s Milanovićem ne treba. Pa se zakon, jednostavno, pomnožio s nulom.
Razbarušena logika
Kao i elementaran zdravi razum. Naime, iz HDZ-a sad dolaze objašnjenja kako je zakon ispoštivan jer se radi o izvješću koje donosi Sabor, a ne Vlada, pa se o tome nema što tražiti mišljenje napornog Milanovića.
Veselo bi bilo krenuti slijedom ove razbarušene logike, kojom dokument koji sastavlja Ministarstvo obrane, a na čiji sadržaj Sabor nema ama baš nikakvog utjecaja, već ga može samo prihvatiti ili odbiti, odjednom postaje akt koji donosi Sabor. Ako je tako, onda Sabor donosi i sva ostala godišnja izvješća koja dobija.
Iako je, eto, neobrazovani puk mislio da, primjerice, Pučka pravobraniteljica sa svojim službama sastavlja svoje godišnje izvješće, to je zapravo dokument kojeg donosi Sabor. Izvješće o radu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa? Sabor. Godišnje izvješće o radu DORH-a? Ništa Zlata Hrvoj-Šipek. Samo Sabor, odnosno, vladajuća većina (hmmm…).
Bizarno, pogrešno i opasno
Ovakva falična logika će, naravno, proći kroz nadležna saborska tijela kao vrući nož kroz maslac, jer se radi očito o volji vrha vladajuće stranke. A volji vrha stranke se, čak ni u ovako očitim slučajevima, nitko od članova HDZ-a, niti, sakloni Bože, koalicijskih partnera, neće usuditi suprotstaviti.
Što ne znači da nije bizarna, pogrešna i opasna. Jer, podsjetimo, Europa je u ratnim vremenima – a ministar obrane i predsjednik Republike imaju prilično različite stavove o stanju Hrvatske vojske u ovom trenutku.
Ovo nije eksces
Još je opasnija činjenica da ovo nije eksces. Ovo gaženje propisa samo je epizoda u ciničnom istiskivanju predsjednika Republike iz cijele Ustavom definirane podjele vlasti.
Hrvatska danas nema smjernica za rad tajnih službi, veleposlanicima u desecima zemalja je istekao mandat, ima dvije prilično različite vanjske politike, a, evo, čak ni papir o stanju u obrani (koji je očito slagan krajnje rutinski, što bi rekao ministar – “Kontrol ce, Kontrol past”) nije u stanju usvojiti na zakonit način.
Prezir prema demokraciji
Sve zbog odluke premijera da nipošto ne želi ni najminimalnije surađivati s čovjekom za kojeg je glasalo više od polovice birača na posljednjim predsjedničkim izborima. Zakoni i Ustav su tu samo kolateralne žrtve jedne netrpeljivosti i alergije na samu mogućnost da se dio političke moći dijeli s nekim drugim.
Ne radi se tu, dakle, tek o preziru prema Zoranu Milanoviću ili njegovoj često neukusnoj javnoj retorici. Radi se o Plenkovićevom sve manje skrivenom preziru prema demokraciji, preziru koji je već toliko jasan da čak i pitanje o tome ima li HV sustavan problem s nedostatkom opreme i naoružanja čini – sporednim.