Tužna vijest iz brodogradilišta Uljanik iza koje se jasno nazire nesretan kraj. Pulsko Brodogradilište dobilo je nakon stečaja i likvidacije novog direktora za novi početak pod novim imenom. To je, Samir Hadžić, koji je do ovog svog čudesnog karijernog uzleta, u Uljaniku bio – skladištar. Među svima koje se može naći na tržištu ovdje i vani, a da se razumiju u brodogradnju, sanacije i restartanje bankrotiranih tvrtki, Andrej Plenković i Vlada odabrali su gospodina Hadžića.
Novi direktor postao je poznat hrvatskoj javnosti kao jedan od vođa prosvjeda radnika škvera u fazi njegove propasti i raspada, vrijedni pregovarač i lojalni trudbenik koji se u spašavanje škvera sigurno unio do maksimuma. Ovo, dakle, da se odmah dobro razumijemo, nije priča protiv njega.
Hadžić je sigurno dobronamjeran. Stalo mu je do škvera. Ima niz planova i lijepih očekivanja. Ali da Vlada zamišlja kako će skladištar, osoba sa srednjom školom, postaviti na noge propalu kompaniju tako složene djelatnosti, naći nove poslove i radnike kojih se 90 posto razbježalo kad se sve urušilo – to stvarno spada samo u Božićni film.
Jesu li nasanjkali sirotog Hadžića?
Nakon ovog posve nadrealnog kadrovskog izbora, čovjek čak pomišlja da su sirotog Hadžića nasanjkali kao posljednjeg naivca i da iza njegove zapanjujuće direktorske promocije stoji namjera da se zabije posljednji čavao u lijes Uljanika. Zašto? Da se krene krčmiti nekretnine. Može se, naime, posve opravdano posumnjati kako ova Vlada želi da sutra može reći kako je učinila sve da se Uljanik spasi, ali nesretnim će se slučajem, eto, pokazati da naprosto nije išlo. Ne znam, naravno, je li tome tako, ali mašta se u ovako fatalno nelogičnom slučaju sama razigrava i to je njezino ustavno pravo.
Naravno da sveučilišni naslovi i MBA titule često nisu garancija da će njihovi posjednici uspješno voditi tvrtke. To se pokazalo i na primjeru Uljanika koga su formalno sve sami veliki stručnjaci iz nekadašnje Uprave upropastili i oglodali do same kosti, a čini se i pokrali kao lisice kokošinjac. I Samir Hadžić ima potpuno pravo kad na to upozorava kako bi uvjerio sam sebe i sve oko sebe da skladištar nije pogrešan izbor za direktora. Jako je važno da je čovjek pošten, a ne samo da je doktor brodogradnje i međunarodni konzultant.
Ali valjda u Hrvatskoj imamo ljudi koji su izvrsno školovani i iskusni, a ujedno nisu raspikuće i lopovi, pa da se takvima povjeri komplicirana operacija izvlačenja Uljanika iz živog blata. Vlada, ministar Oleg Butković i Plenković misle da nemamo?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kakva romantična idila
Malo te gane kad čitaš kako Hadžić nabraja što je sve namislio učiniti da stvar krene i uspije. U škveru je nakon kalvarije ostalo 70 radnika. Najavljuje da će odmah zaposliti 200 do 250 ljudi, a u konačnici će im trebati 500 do 700. Dići će kredit kod državne banke HBOR za početak neke proizvodnje, Vlada će dati garancije.
Gradit će kruzere, kopače i specijalna plovila jer ”azijska brodogradilišta za to nemaju znanja”. Javit će se strani partneri i kupci čim vide da je posao tako sretno ponovno pokrenut. O, majko moja, kakva romantična idila. U jednom razgovoru novi direktor kaže: “Ja kao Samir Hadžić nisam bitan. Bitan je Uljanik.” Pa kako može biti da onaj tko vodi brodogradilišta nije bitan?
Itekako je bitna i presudna upravo direktorska figura, koja mora organizirati proizvodnju, nabavu i plaćanja, dovesti do toga da Uljanik pobjeđuje na kompetitivnim međunarodnim natječajima, pregovarati s kupcima, znati s vucima i imati autoriteta da realizira što je planirano. Ako to može skladištar, onda ukinimo u Hrvatskoj fakultete i doktorate i objavimo da u poslovnim biografijama više ne treba navoditi strane reference.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Vlada opet baca javni novac
Sve u svemu, stvar je na ovaj način osuđena na propast, teško mi je to reći jer Samir Hadžić je, čini se, pozitivan lik. Jedino što nije za ovo. Bilo bi svjetsko čudo da jest. No ova potpuno sumanuta kombinacija Vlade s Uljanikom dovede te u ovom poslu do toga da kolateralno moraš učiniti nažao i čovjeku koji to ne zaslužuje jer je najvjerojatnije ispravan i ima časne namjere.
Ali nema ti druge kad se radi o novom bacanju javnog novca uludo, s prognozama koje ne mirišu na dobro jer je šema prosta kao pasulj. Za ambiciozna očekivanja jednostavno nema nikakvoga temelja. Nakon silnih milijardi javnog novca, koje su za vrijeme bivših uprava ulupane u Uljanik – da bi se opakim financijskim kaznenim djelima njihovih menadžera sada bavilo Državno odvjetništvo – nakon stečaja i likvidacije, evo država opet odrješuje kesu za nova jamstva.
A jamstvo za jamstva im je skladištar. Neće ići, bojim se. Ima li netko u ovoj državi da je ujedno i perfektan stručnjak i biznismen i da ne krade, to bismo ljubazno pitali Plenkovića, Butkovića i ostale.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Skladištar za direktora Uljanika. Vlada misli da nemamo nikog tko je ujedno i pošten i kompetentan?
Vlada zamišlja da će skladištar, osoba sa srednjom školom, postaviti na noge propalu kompaniju
Nakon silnih milijardi javnog novca, koje su za vrijeme bivših uprava ulupane u Uljanik - da bi se opakim financijskim kaznenim djelima njihovih menadžera sada bavilo Državno odvjetništvo - nakon stečaja i likvidacije, evo država opet odrješuje kesu za nova jamstva. A jamstvo za jamstva im je skladištar. Neće ići, bojim se. Ima li netko u ovoj državi da je ujedno i perfektan stručnjak i biznismen i da ne krade, to bismo ljubazno pitali Plenkovića, Butkovića i ostale.
Tužna vijest iz brodogradilišta Uljanik iza koje se jasno nazire nesretan kraj. Pulsko Brodogradilište dobilo je nakon stečaja i likvidacije novog direktora za novi početak pod novim imenom. To je, Samir Hadžić, koji je do ovog svog čudesnog karijernog uzleta, u Uljaniku bio – skladištar. Među svima koje se može naći na tržištu ovdje i vani, a da se razumiju u brodogradnju, sanacije i restartanje bankrotiranih tvrtki, Andrej Plenković i Vlada odabrali su gospodina Hadžića.
Novi direktor postao je poznat hrvatskoj javnosti kao jedan od vođa prosvjeda radnika škvera u fazi njegove propasti i raspada, vrijedni pregovarač i lojalni trudbenik koji se u spašavanje škvera sigurno unio do maksimuma. Ovo, dakle, da se odmah dobro razumijemo, nije priča protiv njega.
Hadžić je sigurno dobronamjeran. Stalo mu je do škvera. Ima niz planova i lijepih očekivanja. Ali da Vlada zamišlja kako će skladištar, osoba sa srednjom školom, postaviti na noge propalu kompaniju tako složene djelatnosti, naći nove poslove i radnike kojih se 90 posto razbježalo kad se sve urušilo – to stvarno spada samo u Božićni film.
Jesu li nasanjkali sirotog Hadžića?
Nakon ovog posve nadrealnog kadrovskog izbora, čovjek čak pomišlja da su sirotog Hadžića nasanjkali kao posljednjeg naivca i da iza njegove zapanjujuće direktorske promocije stoji namjera da se zabije posljednji čavao u lijes Uljanika. Zašto? Da se krene krčmiti nekretnine. Može se, naime, posve opravdano posumnjati kako ova Vlada želi da sutra može reći kako je učinila sve da se Uljanik spasi, ali nesretnim će se slučajem, eto, pokazati da naprosto nije išlo. Ne znam, naravno, je li tome tako, ali mašta se u ovako fatalno nelogičnom slučaju sama razigrava i to je njezino ustavno pravo.
Naravno da sveučilišni naslovi i MBA titule često nisu garancija da će njihovi posjednici uspješno voditi tvrtke. To se pokazalo i na primjeru Uljanika koga su formalno sve sami veliki stručnjaci iz nekadašnje Uprave upropastili i oglodali do same kosti, a čini se i pokrali kao lisice kokošinjac. I Samir Hadžić ima potpuno pravo kad na to upozorava kako bi uvjerio sam sebe i sve oko sebe da skladištar nije pogrešan izbor za direktora. Jako je važno da je čovjek pošten, a ne samo da je doktor brodogradnje i međunarodni konzultant.
Ali valjda u Hrvatskoj imamo ljudi koji su izvrsno školovani i iskusni, a ujedno nisu raspikuće i lopovi, pa da se takvima povjeri komplicirana operacija izvlačenja Uljanika iz živog blata. Vlada, ministar Oleg Butković i Plenković misle da nemamo?
Kakva romantična idila
Malo te gane kad čitaš kako Hadžić nabraja što je sve namislio učiniti da stvar krene i uspije. U škveru je nakon kalvarije ostalo 70 radnika. Najavljuje da će odmah zaposliti 200 do 250 ljudi, a u konačnici će im trebati 500 do 700. Dići će kredit kod državne banke HBOR za početak neke proizvodnje, Vlada će dati garancije.
Gradit će kruzere, kopače i specijalna plovila jer ”azijska brodogradilišta za to nemaju znanja”. Javit će se strani partneri i kupci čim vide da je posao tako sretno ponovno pokrenut. O, majko moja, kakva romantična idila. U jednom razgovoru novi direktor kaže: “Ja kao Samir Hadžić nisam bitan. Bitan je Uljanik.” Pa kako može biti da onaj tko vodi brodogradilišta nije bitan?
Itekako je bitna i presudna upravo direktorska figura, koja mora organizirati proizvodnju, nabavu i plaćanja, dovesti do toga da Uljanik pobjeđuje na kompetitivnim međunarodnim natječajima, pregovarati s kupcima, znati s vucima i imati autoriteta da realizira što je planirano. Ako to može skladištar, onda ukinimo u Hrvatskoj fakultete i doktorate i objavimo da u poslovnim biografijama više ne treba navoditi strane reference.
Vlada opet baca javni novac
Sve u svemu, stvar je na ovaj način osuđena na propast, teško mi je to reći jer Samir Hadžić je, čini se, pozitivan lik. Jedino što nije za ovo. Bilo bi svjetsko čudo da jest. No ova potpuno sumanuta kombinacija Vlade s Uljanikom dovede te u ovom poslu do toga da kolateralno moraš učiniti nažao i čovjeku koji to ne zaslužuje jer je najvjerojatnije ispravan i ima časne namjere.
Ali nema ti druge kad se radi o novom bacanju javnog novca uludo, s prognozama koje ne mirišu na dobro jer je šema prosta kao pasulj. Za ambiciozna očekivanja jednostavno nema nikakvoga temelja. Nakon silnih milijardi javnog novca, koje su za vrijeme bivših uprava ulupane u Uljanik – da bi se opakim financijskim kaznenim djelima njihovih menadžera sada bavilo Državno odvjetništvo – nakon stečaja i likvidacije, evo država opet odrješuje kesu za nova jamstva.
A jamstvo za jamstva im je skladištar. Neće ići, bojim se. Ima li netko u ovoj državi da je ujedno i perfektan stručnjak i biznismen i da ne krade, to bismo ljubazno pitali Plenkovića, Butkovića i ostale.