Nekad je nužno odabrati stranu

Škoro je sve bolji. Pompozno je objavio imovinsku karticu ali je zaboravio hrpu toga; recimo Mercedes

Zavirili smo u Škorinu 'imovinsku karticu' koju je, napokon, objavio iz trećeg pokušaja

Miroslav Škoro jučer je, tek nakon nekoliko novinskih napisa, podignuo rampu na parkiralištu kojim upravlja tvrtka MB Kvadrat u njegovu suvlasništvu, parkiralištu nadomak KBC Merkur, u Zajčevoj ulici u Zagrebu, na kojem je cijena sata parkiranja 15 kuna, najskuplja u Zagrebu.

Škoro se time javno pohvalio na svome Facebook profilu (mada je donedavno tvrdio kako nema ingerenciju nad tim parkingom), a kako su prolazili oni koji su ondje parkirali moglo se saznati iz nekih objava na Facebooku. Tako je jedan onkološki pacijent koji je bio u KBC Merkur, objavio faksimil računa sa Škorinog parkinga u iznosu od 135 kuna.

Iz trećeg puta objavio ‘imovinsku karticu’

Na Škorinom parkingu, 19. ožujka, dan prije nego li će osnivač Domovinskog pokreta objaviti kako ”svom narodu” otvara besplatni parking, taj je pacijent na parkiralište ušao u 7:22 i zadržao se do 15:25 sati, te je morao platiti, rekli smo, 135 kuna!

Škoro je jučer, iz trećeg pokušaja, napokon objavio i svoju ”imovinsku karticu” (što je prvi put javno obećao još u predsjedničkoj kampanji, 4., a potom i 28. rujna 2019., te nedavno i u emisiji RTL televizije) kako bi odgovorio ”nekim moralistima, doduše rijetkim” kojima je i dalje, veli, najveći problem njegova imovina.

Optužio ih je pri tom da ta pitanja postavljaju u doba korona-krize, koja ”kao da nije donijela dovoljno problema Lijepoj našoj”, a oni još čačkaju i po imovini osnivača Domovinskog pokreta Miroslav Škoro.

Odmah se krenuo izmotavati

No, Škoro zaboravlja dvije stvari: on je sâm, mada mu to nije bila zakonska obveza, najavio objavljivanje svoje imovinske kartice, kako bi ”svom narodu” pokazao transparentnost i različitost od ”političkih oligarhija”, a potom je – mada je to najavio još u rujnu prošle godine – iskoristio upravo korona-krizu da bi objavio nešto nalik imovinskoj kartici, nadajući se kako će to, u vrijeme poplave vijesti o COVID-u 19, proći nezapaženo.

”Ja kao poduzetnik, umjetnik i osnivač političkog pokreta, nisam zakonski, niti na bilo koji drugi način, obvezan objaviti popis imovine. Ipak, mislim da to nikome ne bi trebao biti problem i činim to kako bih pružio primjer svima koji žele transparentno služiti narodu”, napisao je.

Međutim, odmah se počeo izmotavati: ”Vrijednost imovine nisam navodio jer uistinu ne znam koliko se novca za nju može dobiti, a i nije na prodaju. Uostalom, određivanje vrijednosti je posao za procjenitelja. Vrijednost udjela u investicijskim fondovima ovisi o tržištu i taj dio ću navesti kada budem obvezan učiniti isto”.

Ne može procijeniti vrijednost baš ničega?

Škoro je, objavljujući svoju ”imovinski karticu” zaboravio nekoliko važnih stvari. Zaboravio je, dakle, napisati koliko ta imovina vrijedi, što svatko od dužnosnika, mada to Škoro u ovom trenutku nije, mora bar približno procijeniti.

Nije vrag da baš ni približno ne zna koliko vrijedi kuća u Gračanima od 400 metara četvornih i s okućnicom od 700 m², kao ni koliko približno vrijedi kuća u Tribunju od 455 m² s dvorištem od tisuću četvornih metara, te kolika je približna cijena 16 hektara vinograda blagorodnih ili pak grobnica na Mirogoju, sigurno ne na nekom zabačenom dijelu groblja.

A vozni park?

Zanimljivo je da Škoro u onom što naziva imovinskom karticom nije spomenuo vozni park svoje obitelji. Poznato je da vozi superluksuzni Mercedes S-500 čija vrijednost sigurno nije manja od milijun kuna, te da se u obiteljskom voznom parku nalazi još jedan automobil marke Mercedes.

Doduše, Škoro može reći kako ta vozila nisu u njegovu vlasništva, već da su imovina lizing kuće, no tada je – kako se to u pravoj imovinskoj kartici čini – trebao napisati i koliko su mjesečne obveze za korištenje tako skupih automobila. A one su takve da bi se od plaće njegove supruge Kim Ann Škoro, koja iznosi oko 4.200 kuna neto mjesečno, teško mogle i djelomično pokriti.

Nemaju ni ušteđevine?

Teško je vjerovati da Miroslav Škoro i njegova supruga nemaju ni kune ušteđevine, da na bankovnim računima i Hrvatskoj i inozemstvu nemaju ni jedne jedine lipe ili centa. Škoro ništa nije napisao o ušteđevini kojom raspolaže njegova obitelj, osim ako se ne drži one glasovite rečenice jednog iz ”političke oligarhije”, bivšeg predsjednika Ustavnog suda Smiljka Sokola, kako ”novac nije imovina”.

Škoro je objasnio i zašto se u popisu njegove imovine ne nalazi i pet posto udjela u visoko profitabilnoj tvrtki Omega software, koja je prema posljednjem izvješću na stranicama FINA-e, u 2018. godini imala dobit od 12,7 milijuna kuna.

Naveo je kako je te udjele prodao, no ne i za koji iznos, te je li novac završio na štednji, a ako jest onda ga, zbog ”Sokolovog poučka” vjerojatno nije unio u ”imovinsku karticu”.

Baš i nije transparentan

Miroslav Škoro, unatoč stalnom pozivanju na otvorenost kako bi ”pružio primjer svima koji žele transparentno služiti narodu”, nije napisao i gdje je završilo ili će završiti 832.000 kuna koliko je iz državnog proračunao dobio kao trećeplasirani predsjednički kandidat.

Bivša predsjednica, Kolinda Grabar Kitarović, nakon završenih izbora 2015. oko milijun kuna koliko je dobila kao pobjednica, poklonila je HDZ-u. Možda će Škoro tih 832.000 kuna također pokloniti svom Domovinskom pokretu, no o ome nema nikakvih informacija.

Brojke se baš i ne slažu

I na kraju: Škoro je napisao kako su mu godišnja primanja u bruto iznosu oko 700.000 kuna, što bi neto moglo bili oko pola milijuna kuna. Dakle, ako je od 2002. kada ga je krenulo i kada je počeo stjecati svoju imovinu (do tada od imovine imao je samo grobnicu u Višnjevcu kraj Osijeka) zarađivao pola milijuna kuna neto, mogao je – a da ništa ne pije, ne jede i ne vozi Mercedese S 500 –za tih 19 godina zaraditi oko 9,5 milijuna kuna.

Ali, i ova krnja imovina koju je prikazao, značajno prelazi taj iznos. To je možda i razlog zašto se Škoro libio prikazati njenu vrijednost, zašto je zaboravio ušteđevinu i vozni park, odnosno trošak lizinga kojeg za njega plaća. I naravno, kako su drugi članovi njegove obitelji došli u posjed stanova u zgradi preko puta njegove velebne vile u Gračanima od 400 metara četvornih i s okućnicom od 700 m².

Tu zgradu s nekoliko stanova, preko pute vlastite vile, Škoro je naime kupio od tvrtke koja je zapala u teškoće i u kojoj sada žive i članovi njegove obitelji.