Škoro kaže da će pobijediti u Zagrebu. A ovako je, kolosalno, propao kada se natjecao za gradonačelnika svog Osijeka
HDZ je te 2008. na izborima u Osijeku doživio debakl
Sljedećeg utorka, 9. ožujka, bit će točno 13 godina kako je Miroslav Škoro, kandidat HDZ-a, teško poražen u utrci za gradonačelnika Osijeka. Škoro je rođeni Osječanin, a tada, te 2008. godine, kada su se u Osijeku održavali prijevremeni izbori za novi saziv gradskoga vijeća (u vrijeme kada se gradonačelnik još nije birao izravno), iza njega je stajalo moćni HDZ i osobno tadašnji premijer i predsjednik HDZ-a, Ivo Sanader.
No ni s tako snažnom potporom, Škoro, koji se zbog utrke za gradonačelnika Osijeka po drugi put učlanio u HDZ, nije uspio. HDZ je, u Osijeku, gradu u kojem je Škoro odrastao, školovao se i započeo glazbenu karijeru osvojio tek 8.837 glasova (20,12 posto) zaostavši poprilično za HDSSB-om Branimira Glavaša, koji je u koaliciji s HSS-om dobio 10.383 glasa (23,63 posto), dok ga je, relativni pobjednik izbora, HSP Ante Đapića potukao do nogu. HSP je tada postigao fantastičan rezultat, dobio je 13.755 glasova (31,31 posto), osvojivši gotovo pet tisuća glasova više od HDZ-a, točnije 4.918 glasova.
Bio je Sanaderov miljenik, ni to mu nije pomoglo
Bio je to potpuni debakl tada 46-godišnjeg Škore i to u njegovu gradu, gradu u kojem ga ljudi dobro poznaju. Nije mu pomoglo ni što je bio zastupnik u Hrvatskom saboru i miljenik tadašnjeg prvog čovjeka HDZ-a, Ive Sanadera. Kad je neposredno pred parlamentarne izbore u studenom 2007. po drugi put ušao u HDZ, Ivo Sanader mu je dao visoko mjesto na izbornoj listi: bio je peti, iza Vladimira Šeksa, Tomislava Ivića, Josipa Đakića i Dragana Kovačevića (tadašnjeg predsjednika osječkog HDZ-a). Iako je imao jaku stranačku podršku, svu potrebnu logistiku i više nego solidno financiranu kampanju, Škorin blijedi nastup nije polučio ono što je do njega očekivao tada svemoćni Sanader.
Ostao je zapamćen kako na glavnoj osječkoj tržnici, pred prijevremene lokalne izbore 2008., prolaznicima dijeli Kanditove čokoladice očekujući da će mu zauzvrat dati glas. Nije postao ono čemu se nadao, mjesto gradonačelnika pripalo je Gordanu Matkoviću, a tvorac HSP-ove izborne pobjede, Anto Đapić, morao se zadovoljiti mjestom predsjednika Gradskog vijeća. Činilo se da će HSP i HDZ u koaliciju, zajedno su imali 14 od 25 gradskih vijećnika, no to se nije dogodilo.
Nakon poraza inzistirao da bude gradonačelnik
Anto Đapić, kao relativni, ali uvjerljivi pobjednik lokalnih izbora, započeo je pregovore. No bio je izložen Škorinoj političkoj ucjeni: koalicija može, ali ne da on, Đapić, bude gradonačelnik. Na gradonačelničkoj funkciji, mada je HDZ imao pet mandata u odnosu na HSP-ovih devet, inzistirao je Škoro, slično kao što će se ponašati na prošlim parlamentarnim izborima kada je njegov Domovinski pokret prije izbora također najavljivao mogućnost koalicije s HDZ-om, pod uvjetom da Andrej Plenković ne bude premijer.
Iako je Đapić, za koaliciju s HDZ-om imao podršku tada dvojice jakih slavonskih HDZ-ovaca, Tomislava Ivića i Dragana Kovačević, presudio je Sanader. Inzistirao je na Škorinoj ideji da HSP i HDZ u Osijeku mogu u koaliciju samo pod uvjetom da Škoro bude gradonačelnik. Ali, Đapić na to nije pristajao pa je povukao neočekivan potez: počeo je pregovore sa SDP-om i HNS-om, te na kraju s njima formirao vlast u Osijeku. Morao je pristati na njihov uvjet: da gradonačelničko mjesto prepusti HSP-ovom Gordanu Matkoviću. Ipak, bila je to velika pobjeda Đapićeve stranke: HSP je u Osijeku imao gradonačelnika i predsjednika gradskog vijeća. Škoro je sa svojih pet vijećnika ostao u oporbi.
‘Mediji su stvorili krivu sliku o političarima’
Ali ne zadugo: tankoćutni Sanaderov miljenik, Miroslav Škoro, 19. studenoga 2008. napustit će politiku i vratiti se tamburi. Izaći će, nakon samo 10 mjeseci, iz Sabora, a napustit će i oporbenu klupu u gradskom vijeću Osijeka. Obrazložio je to visokim moralnim načelima: ”Možda sam zadnji romantičar na svijetu, ali ne želim više dopuštati da se svi političari tretiraju na isti način. Na žalost, mediji su stvorili takvu sliku u javnosti da su svi političari korumpirani, da su niškoristi i lopovi kojima je jedino stalo do fotelje, dobre plaće, dva mjeseca godišnjeg i povlaštene mirovine. Ja po svojoj vokaciji nisam takav i ništa od toga mi nije važno. Mislio sam da će sama činjenica što sam u pitanju ja, koji sam sve u životu stekao svojim radom biti dovoljna da se takva percepcija promijeni, no očito sam se prevario. Odbijam da smo svi jednaki i da smo svi lopovi i zato napuštam aktivnu politiku”.
Ta visoko moralna načela, međutim vrlo će brzo iznevjeriti. Tada, napuštajući aktivnu politiku rekao je kako će i dalje biti član HDZ-a i pomagati stranci u svakoj prilici, no vrativši se u aktivnu politiku sa svojim Domovinskim pokretom, teškom se artiljerijom obrušio upravo na HDZ, pripisujući stranci kriminal i korupciju mada je bio miljenik Ive Sanadera, sinonima za Škorine optužbe.
Škoro dakle, u Sanaderovo vrijeme, nije napustio HDZ zbog kriminala i korupcije, već je, kao ”zadnji romantičar na svijetu” to učinio zbog percepcije u javnosti ”da su svi političari korumpirani, da su niškoristi i lopovi”, a takvu su, netočnu sliku, eto, stvorili mediji.
Bandić mu omogućio da dođe do parkirališta
Takav Škoro, dakle, kreće u utrku za gradonačelnika Zagreba, držeći se valjda one kako nitko nije prorok u vlastitom dvorištu, pa će bolni poraz u rodnom Osijeku kompenzirati trijumfalnom pobjedom u Zagrebu. Primijećeno je već kako je kandidaturu za gradonačelnika Zagreba objavio tek kad je Milan Bandić spušten dva metra ispod zemlje, a razlog takvom oprezu, pa i kukavičluku, mogao bi biti u usluzi koju mu je učinio pokojni gradonačelnik Zagreba, u onoj glasovitoj zamjeni zemljišta.
Tada se Škoro, sa svojim kompanjonom i kumom Brankom Žibratom, dočepao atraktivnog zemljišta kraj KBC Merkur, gdje je niknulo ono famozno parkiralište na kojem jedan sat parkiranja košta 15 kuna. USKOK je o tome u svibnju prošle godine započeo istragu, a kako je jedan od potpisnika, koji je svoj paraf stavio na spomenuti ugovor, pokojni Bandić, Škoro više prema njemu nije imao nikakvih obzira, pa se eto kandidirao za njegova nasljednika.