Skoro nam je promakla glavna stvar od sinoć; predsjednica je preuzela tehniku sovjetske propagande
Zove se whataboutism i izumio ju je ruski režim u doba hladnog rata
Prije nekoliko tjedana, Foreign Policy je objavio dobar tekst o opasnoj Trumpovoj retorici, odnosno o whataboutismu koji je počeo forsirati. Taj termin zapravo je preuzet iz prakse Sovjetskog Saveza. Za vrijeme hladnog rata, tamošnji režimski propagandisti trenirali su tehniku koju su zapadni mediji kolokvijalno prozvali whataboutism.
Zadaci nisu biti naročito zahtjevni. Trebalo je samo, na bilo koju međunarodnu kritiku bilo koje polemične sovjetske prakse, brzo odgovoriti s: “A što je sa…?”. Na kritike o, recimo, cenzuri ili uhićenjima disidenata, izletjeli bi s direktnim protupitanjem “A što je s apartheidom u Južnoafričkoj Republici?”, ili “A što je s američkim petljanjem u Nikaragvu?”.
Činilo se da je ta banalna tehnika zamrla
Globalno, whataboutism je zamro do kraja hladnog rata. Činilo se kako je ipak, evolucijom političke scene, naprosto postao prebanalan. A onda je Economistov ruski dopisnik, Edward Lucas, 2008. objavio članak o njegovom velikom povratku. Bio je u pravu, do 2012. whataboutism je rasturao. Kad su, recimo, neke zapadne Vlade osudile gušenje postizbornih prosvjeda, Kremlj je službeno odgovorio “A što je s Velikom Britanijom? Kršenje zakona tijekom javnih okupljanja tamo može biti kažnjivo s 5800 funti, čak i zatvorom”.
Putin od tada redovito koristi slične figure. Na rusku agresiju u Ukrajini uglavnom odgovara s “A što je s Kosovom?”, “A što je s Irakom?”, “A što je s Libijom?”, “A što je sa…?”, “A što je sa…?”. Nakon jučerašnjeg istupa u RTL Direktu, čini se da je i predsjednica RH posve preuzela tehniku sovjetskih propagandista. Izvukli smo nekoliko primjera.
1. Na pitanje zašto je onaj ustaški skup na Trgu u Zagrebu američko veleposlanstvo osudilo žešće nego ona, gospođa Grabar Kitarović pitala je – a što je sa Šešeljem. Konkretno:
“A zašto to nije učinilo recimo i američko veleposlanstvo u Beogradu kad su Šešelj i njegovi radikali demonstrirali potporu predsjedniku u Trumpu? Zašto to nisu napravili u Njemačkoj?”.
2. Na pitanje treba li maknuti HOS-ove ploče, pitala je što s važnijim temama:
“Mislim da je u ovom trenutku puno veći problem ova žena koju smo maloprije vidjeli u vašem prilogu. Žena koja se boji prijaviti obiteljsko nasilje koje svaki dan proživljava, kojeg proživljavaju tisuće žena, djece – pa i muškaraca – u Hrvatskoj. Tu je zatim nasilje koje se događa u školama…”
3. Šprajc ju je pokušao vratiti na HOS. Kad je uspio, predsjednica je zaključila kako ploča ni na koji način ne vrijeđa uspomenu Jasenovac nego je postavljena u počast jedanaestorici branitelja poginulih u Domovinskom ratu. “Molim vas, nemojmo minorizirati žrtve iz Domovinskog rata”, apelirala je. Šprajc je replicirao može li se izražavati pijetet i bez Za dom spremni, a gospođa Kitarović konstatirala je kako ni njezini prethodnici ni prethodne Vlade nisu propitkivali logo udruge koja je postavila spornu ploču. I pitala – a što je s mladima i siromašnima?
“Sad su ploče postale pitanje broj jedan u Hrvatskoj, dok imamo puno puno bitnijih problema kao što su stotine tisuća mladih koji odlaze iz Hrvatske ljudi koje ne mogu naći posao, ne mogu prehraniti obitelj, rade, a mjesecima ne dobivaju plaće ili, kad dobiju plaću ne znaju kako će uz taj iznos prehraniti obitelj. Ne mislite li da su to primarni problemi u državi i da oni ne zaslužuju naslovnice?”
4. U redu, ova zadnja točka nema veze s whataboutismom, ali je zabavna:
Zoran Šprajc: “Izjavili ste da vas novinari mobingiraju”.
Predsjednica RH: “Ma nisam rekla da me mobingiraju. Ma to ste mi malo izvukli negdje iz konteksta. Ne, ne, ne, ne”.
Video u prilogu: