Skreće li Njemačka nakon izbora oštro ulijevo
Postoji više mogućih postizbornih kombinacija, ako SPD bude vodeći i ako im za formiranje vlade ne bude dovoljna suradnja sa Zelenima
Pobjeda je, čini se, već nadomak ruke: Olaf Scholz, kandidat socijaldemokrata, na najboljem je putu da nakon 26. rujna bude na pole position da preuzme dužnost njemačkog kancelara. I u drugom sučeljavanju s protukandidatima Arminom Laschetom i Annalenom Baerbock ove nedjelje, Scholz je bio uvjerljiv. To ga je učvrstilo na poziciji favorita za nasljednika Angele Merkel.
Zahvaljujući zasigurno i njemu, SPD u anketama uoči parlamentarnih izbora od kraja kolovoza čvrsto drži prvu poziciju. Zadnjih osam godina ta stranka lijevog centra bila je mlađi partner u velikoj koaliciji s demokršćanima, koaliciji koja je vladala Njemačkom. No, rejting socijaldemokrata je dugo vremena naočigled kopnio, pa su ih u jednom trenutku pretekli i Zeleni.
Šire posljedice buduće koalicije
Politička fortuna se okrenula tek nedavno; SPD je preuzeo vodstvo u anketama, s razlikom u odnosu na CDU/CSU od dva (što je u rangu statističke pogreške) do devet postotnih bodova, ovisno o istraživanju. Kako je trend SPD-a uzlazan, sve je izvjesnije da će upravo oni biti u poziciji pokušati formirati novu vladu – a taj će posao uspjeti ili propasti na pregovorima o koaliciji.
S obzirom na relativno male razlike među vodećim strankama (i Zeleni su po anketama tu negdje, vrlo blizu), ishod izbora je prilično neizvjestan. Ali je sasvim izvjesno da nijedna stranka neće vladati sama, već će i sljedeća njemačka vlada biti koalicijska. Stoga se zadnjih dana pozornost okreće pitanju kakva će ta koalicija biti. I je li doista moguće da Njemačka nakon izbora skrene oštro ulijevo.
Socijaldemokratske stranke, koje – što znamo i iz hrvatskog primjera – ne stoje sjajno, nadaju se da bi SPD-ova pobjeda mogla predstavljati početak revitalizacije socijaldemokracije u Europi. Ali u širem kontekstu još je bitnije u kakvoj bi koaliciji SPD vladao: je li zamisliva i koalicija s krajnjom ljevicom i kakve bi to promjene donijelo u gospodarskoj i drugim politikama Njemačke, politički i ekonomski dominantnoj zemlji Europske unije.
Moguće postizborne kombinacije
Postoji više koalicijskih kombinacija. Još jedna velika koalicija je, barem zasad, isključena (ali ništa ne treba unaprijed odbacivati, jer izbori će, kako smo napomenuli, biti neizvjesni). Matematički je, prema sadašnjem rejtingu stranaka, moguće sastaviti većinu na nekoliko načina, sa CDU/CSU-om ili SPD-om kao vodećim strankama. Najviše se, međutim, piše i raspravlja o dvije kombinacije – jedna uključuje liberale, a druga krajnju ljevicu.
Suradnja s FDP-om nije opcija samo za socijaldemokrate, nego i CDU/CSU. Liberalna stranka bila je u jednom kancelarskom mandatu Angele Merkel u koaliciji s demokršćanima, ali onda na sljedećim izborima nije uspjela prijeći izborni prag. Sada im je rejting deset do 13 posto. S druge strane,za SPD i Zelene dogovor s liberalima, s obzirom na suštinske razlike oko bitnih politika, poput poreza, zasigurno ne bi bio jednostavan.
Kako dišu socijaldemokrati?
Jedna od opcija koje, pak, izazivaju najviše polemika je potencijalna suradnja SPD-a i Zelenih s Ljevicom, oporbenom krajnje lijevom strankom koja se u anketama vrti na šest do sedam posto, taman na rubu prelaska izbornog praga od pet posto. S Ljevicom bi SPD i Zeleni, prema sadašnjem rejtingu, trebali imati dovoljno za formiranje većine. Ta kombinacija, mada ne samo ona, otvara pitanje koliko je izgledno da najveće europsko gospodarstvo skrene oštro ulijevo.
Teško je vjerovati da umjereni Olaf Scholz, kojeg birači očito vide kao svojevrsno jamstvo nastavka dosadašnje politike Angele Merkel, preferira suradnju s krajnom ljevicom koja se, primjerice, protivi članstvu u NATO-u. Međutim, kao što je u ožujku 2018. više od 450 tisuća članova SPD-a glasovalo o velikoj koaliciji s demokršćanima, i nakon ovih izbora, budu li rezultati to omogućili, njihov glas će biti bitan.
A članstvo njemačkih socijaldemokrata je više lijevo od njihovog kancelarskog kandidata. Tako su barem sugerirali rezultati izbora za stranačko vodstvo. Krajem 2019. za čelnika SPD-a natjecao se i Olaf Scholz. U prvom krugu on i Klara Geywitz dobili su najviše glasova, ali su ih u drugom krugu pobijedili Norbert Walter-Borjans i Saskia Esken. SPD-ovo članstvo se, dakle, tada nije opredijelilo za Scholza, nego za predstavnike, kako se pisalo, lijevog krila stranke.
Tko će biti uvjerljivi?
Može se, dakako, argumentirati, i da je sada, nominacijom Olafa Scholza za kancelara, SPD odustao od izrazito lijevog opredijeljenja. Ili da će u postizbornim razgovorima biti pragmatični i uzeti u obzir da kombinacija koja uključuje Ljevicu nije, sudeći po anketama, po volji većini njemačkih birača. No, budući da je sve još uvijek otvoreno, istaknuti političari CDU-a i CSU-a to vješto koriste u kampanji, poručujući biračima, pojednostavljeno, da je glas za Scholza glas za ljevicu – i stranku i struju unutar SPD-a.
Tko će biračima na kraju biti uvjerljiviji, znat ćemo vrlo skoro, čim se 26. rujna zatvore birališta. No, za odgovor na pitanje tko će na kraju voditi Njemačku trebat će ipak više vremena. Nije možda zgoreg podsjetiti – prošli put trebalo je čak šest mjeseci.