Nekad je nužno odabrati stranu

Slabo zapažen prijedlog Europske komisije: Hrvatsku žele staviti na crvenu listu

Prema prijedlogu Europske komisije, Hrvatska bi jesen i zimu mogla provesti na crvenoj listi, a ne treba isključiti ni novi lockdown

Ukoliko Hrvatska ne želi provesti jesen i zimu na europskoj 'crvenoj' listi morat će povećati kapacitete i broj testiranja kako bi udio pozitivnih testova bio ispod 3 %. Ako je taj magični broj dohvatljiv u 24 europske države nema razloga da ne bude i u Hrvatskoj

U hrvatskoj javnosti, zabavljenoj subotnjim performansom na glavnome zagrebačkom trgu, prošao je gotovo nezapaženo prijedlog Europske komisije upućen u petak državama članicama prema kojem bi na području Europske unije, te Ujedinjene Kraljevine, Švicarske, Islanda, Norveške i Lihtenštajna bila uspostavljena zajednička i koordinirana politika ograničenja kretanja građana. Prema tome prijedlogu države članice bile bi obavezne Europskome centru za sprečavanje i kontrolu bolesti (ECDC) dostavljati:

1. podatke o ukupnome broju novih COVID-19 slučajeva na 100 000 stanovnika u periodu od 14 dana,
2. udio (%) pozitivnih testova u ukupnome broju provedenih testiranja na COVID-19 u sedmodnevnome razdoblju,
3. broj testova na COVID-19 napravljenih na 100 000 stanovnika u sedmodnevnome periodu

Što je preduvjet na podjelu na crvene, narančaste i zelene regije?

Države članice morale bi ove podatke dostavljati jednom tjedno, a poželjno je da ih dostavljaju na regionalnoj razini kako bi eventualno poduzete mjere bile bolje usmjerene. Preduvjet za podjelu država odnosno regija na „crvene“, „narančaste“ i „zelene“ je 250 obavljenih testova na 100 000 stanovnika tjedno, što znači da bi u Hrvatskoj trebalo tjedno napraviti barem 10 000 testiranja. U utorak je obavljeno 4172 testiranja i Hrvatska kao cjelina zadovoljava taj preduvjet, ali nisam siguran da prema tome kriteriju, sukladno dosadašnjoj politici i praksi, pojedine hrvatske županije neće završiti obojane u „sivo“.

Europska komisija predlaže podjelu država ili regija na sljedeći način:

1. „Zelene“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva COVID-19 manji od 25, a udio pozitivnih testova manji od 3 %.
2. „Narančaste“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva COVID-19 manji od 50, a udio pozitivnih testova veći od 3 % ili je ukupan broj novih slučajeva između 25 i 150, ali je udio pozitivnih manji od 3%,
3. „Crvene“ su one države ili regije u kojima je u periodu od 14 dana ukupan broj novih slučajeva veći od 50 i udio pozitivnih testova veći od 3 % ili je broj novih slučajeva veći od 150 na 100 000 stanovnika.

Po ovom prijedlogu Hrvatska ide na crvenu listu

Osobe koje dolaze iz „crvenih“ ili „sivih“ država i regija morat će ići u karantenu ili samoizolaciju ili biti testirane na COVID-19. Ako ovaj prijedlog Europske komisije bude usvojen na „crvenoj“ listi će se odmah naći Španjolska, Francuska, Hrvatska, Rumunjska, Češka i Mađarska ili eventualno samo pojedine njihove regije. Europska komisija je na preporuku ECDC-a postavila kao ključni element cijele politike ograničavanja slobode kretanja limit od najviše 3 % udjela pozitivnih u ukupnom broju testiranih u sedmodnevnom razdoblju.

U prvom tjednu rujna taj limit je premašilo šest ranije spomenutih država. U Hrvatskoj je od početka pandemije samo u razdoblju od polovine svibnja do polovine lipnja udio pozitivnih testova bio manji od 3 %, u svim ostalim danima i tjednima bio je uvijek daleko iznad toga limita, a nerijetko je taj udio bio i dvoznamenkasti.

Iz priložene tabele vidljivo je kako je u prvome tjednu rujna jedino Španjolska zabilježila veći udio pozitivnih testova od Hrvatske, 9,4 % odnosno 7, 4 %. Za cijelo vrijeme trajanja epidemije u Hrvatskoj je taj udio iznosio 6,27 % što je uz švedskih 6,85 % najveći udio među članicama Europske unije. Ali dok je Švedska u tome razdoblju napravila 123 673 testova na milijun stanovnika, Hrvatska je sa 49 054 testova na milijun stanovnika najlošija u Europskoj uniji. Sve to do sada nije privuklo naročitu pažnju javnosti zbog toga što je broj hospitaliziranih uvijek bio daleko ispod bolničkih kapaciteta, a broj preminulih od komplikacija izazvanih zarazom koronavirusom relativno malen.

 

Neistina koju je premijer izgovorio u intervjuu za CNN

Premijer Andrej Plenković prije dva dana je, u inače vrlom dobrom intervjuu s Richardom Questom, jednim od ključnih voditelja na CNN-u, izrekao potpuno neistinitu tvrdnju kako Hrvatska ima „najnižu smrtnost od COVID-19 u Europi sa samo 5 preminulih na 100 000 stanovnika.“ Najmanju smrtnost ima Slovačka s 0,7 preminulih na 100 000 stanovnika, a manju od Hrvatske imaju i Cipar, Latvija, Grčka, Malta, Litva, Češka, Estonija i Norveška.

Bilo bi dobro da oni koji pripremaju premijera za ovakve nastupe odustanu od poslovičnog agitpropovskog pristupa, barem tamo gdje su podaci svima dostupni i lako provjerljivi. Za nevolju, prema službenom izvješću ECDC-a Hrvatska je u proteklih 14 dana bila četvrta po broju preminulih na 100 000 stanovnika, odmah iza Rumunjske, Bugarske i Španjolske i to s 0,7 preminulih na 100 000 stanovnika u 14 dana, točno toliko koliko je u Slovačkoj ukupno preminulih od ožujka ove godine.

Obećanja da neće biti lockdowna održiva su pod jednim uvjetom

Nakon sedam mjeseci pandemije možemo sa sigurnošću konstatirati kako je opterećenost zdravstvenoga sustava u cjelini, odnosno dostupnost odgovarajućega broja kreveta na bolničkim odjelima intenzivne njege temeljni preduvjet za izbjegavanje ponovnoga uvođenja bilo koje vrste „lockdowna“. Sve što se u ovoj godini događalo na raznim stranama svijeta, u državama vrlo različitih političkih uređenja i ekonomske razvijenosti, ukazuje na to da nema te središnje ili lokalne vlasti koja nije uvela blaži ili stroži „lockdown“ kada su bolnice ostajale bez slobodnih kreveta, a na cesti parkirani kamioni-hladnjače pretvarani u privremene mrtvačnice.

Obećanja, ne samo hrvatskih političara, kako novoga „lockdowna“ više biti neće jer to „gospodarstvo ne bi izdržalo“ održiva su samo pod uvjetom da kakvo-takvo funkcioniranje bolničkih sustava ni jednoga trenutka ne bude dovedeno u pitanje i da broj dostupnih kreveta na odjelima intenzivne njege uvijek bude u skladu s potrebama.

U protivnome imat ćemo lokalna, regionalna ili državna zatvaranja u različitim stupnjevima intenziteta bez obzira na posljedični novi pad aktivnosti u pojedinim segmentima gospodarstva. Europska komisija je upravo zbog takvih mračnih, ali realnih scenarija u predstojećoj sezoni gripe, predložila zajedničku i koordiniranu politiku ograničenja kretanja građana sukladno jasnim, lako razumljivim i na vrijeme objavljenim kriterijima.

Ako ne želimo na crvenu listu, morat ćemo povećati broj testiranja

Ukoliko Hrvatska ne želi provesti jesen i zimu na europskoj „crvenoj“ listi morat će povećati kapacitete i broj testiranja kako bi udio pozitivnih testova bio ispod 3 %. Ako je taj magični broj dohvatljiv u 24 europske države nema razloga da ne bude i u Hrvatskoj. On će istovremeno značiti da je i kod nas širenje zaraze pod nekakvom kontrolom te da neće doći do nedostatka kreveta na bolničkim odjelima intenzivne njege, a time ni do novoga „lockdowna“.

I na kraju, zbog straha od novoga “lockdowna“ svjedočimo stalnim pokušajima različitih friziranja podataka o malenoj smrtnosti od koronavirusa, kao da umiranja može biti premalo, koja se u neprobavljivim količinama i u različitim formama valjaju inozemnim i tuzemnim medijskim prostorom i društvenim mrežama, a sve u cilju topničke pripreme za bolje i lakše prihvaćanje novih umiranja u jesensko-zimskom ciklusu na sjevernoj hemisferi.

Ali bez obzira na svu moguću akrobatiku i usprkos svim poduzetim mjerama COVID-19 je nakon kardiovaskularnih bolesti i karcinoma treći najčešći uzrok smrti u SAD-u. Zaključno s jučerašnjim danom broj preminulih od komplikacija izazvanih koronavirusom bio je 194 037 i ako do kraja godine zbog istih razloga u SAD-u više ne umre ni jedna osoba, COVID-19 ostat će i dalje treći najčešći uzrok smrti u 2020.