Nekad je nužno odabrati stranu

Slovenci s upola manje autocesta na njima zarade više od nas. A mi uporno gubimo novac jer vinjete nekome u HDZ-u nisu u interesu

Butković je još 2016. najavio vinjete. I ništa

Premijer je godinu na izmaku nazvao 'godinom isporuke'. Šteta što ga nitko nije pitao zašto u toj godini isporuke nije napokon zamijenio anakroni način naplate cestarina. Ovako će i narednoga ljeta na Lučkom biti nesnosne prometne gužve, a oni koji će tamo strpljivo čekati da bi platili cestarinu sigurno neće znati odgovor na pitanje zašto je u Hrvatskoj bilo lakše ukinuti granične kontrole nego naplatne kućice na autocestama

Prva rasprava o načinu naplate korištenja autocesta vođena je u Banskim dvorima prije više od dvadeset godina, u vrijeme kada je Vlada Ivice Račana započela ambiciozni program izgradnje autocesta. Prijedlog uvođenja vinjeta nije bio prihvaćen jer „mreža autocesta još nije ravnomjerno razvijena u svim dijelovima Hrvatske“.

U narednih desetak godina autoceste su sagrađene ne samo tamo gdje su bile prometno i ekonomski opravdane, već i na pravcima na kojima Prosječni godišnji dnevni promet (PGDP) ne dostiže ni 5000 vozila. Usprkos tome što je Hrvatska s 1313 km autocesta europski rekorder po tome koliko malo stanovnika „pokriva“ jedan kilometar autocesta, uvođenje nekoga oblika vinjeta i dalje je na čekanju.

Postojeći oblik naplate ne samo da usporava promet i izaziva nepotrebne zastoje, nego je i financijski neučinkovit, za širu zajednicu ekonomski štetan, a ono što je najvažnije, posredno je krivac za povećan broj prometnih nesreća na državnim i lokalnim cestama.

Za koga su autoceste građene?

Na svim hrvatskim cestama u 2021. godini poginule su 292 osobe, a od toga broja njih 36 smrtno je stradalo u nesrećama na autocestama. Valjda nije sporno da mnogi hrvatski i strani vozači izbjegavaju vožnju autocestama samo zbog naplate cestarina, i da bi manje prometno opterećenje državnih i lokalnih cesta dovelo i do manjega broja prometnih nesreća.

Prošle je godine na brojačkome mjestu „Stobreč“ na Jadranskoj magistrali (D8) zabilježen PGDP od 54.786 vozila, a na brojačkome mjestu „Bisko“ na autocesti A1, udaljenome desetak kilometara od Dugopolja u smjeru Ploča, PGDP bio je pet puta manji ili točno 8669 vozila.

Brojačko mjesto „Puščine“ na državnoj cesti D3 između Varaždina i Čakovca imalo je PGDP od 11.474, a „Čakovec-sjever“ na autocesti samo 3348, „Čepin“ na državnoj cesti D7 9726 vozila, a „Čepin-jug“ na autocesti A5 svega 3417 vozila. Svaka iole suvisla prometna politika trebala bi nastojati što veći broj vozila usmjeriti na autoceste, a ako je najveća prepreka za preusmjeravanje prometa i korištenja autocesta naplata cestarine, onda se postavlja pitanje za koga je zapravo Republika Hrvatska gradila sve te autoceste jer ih stanovništvo koje živi i radi u njihovoj neposrednoj blizini ne koristi isključivo zbog cijene same cestarine.

Što je s e-vinjetama

U 2021. ukupni prihodi od cestarina na hrvatskim autocestama bili su 367 milijuna eura, a u 2022. će osjetno premašiti 400 milijuna eura. Polazeći od činjenice da je u Hrvatskoj registrirano 1,8 milijuna osobnih vozila, i da će u ovoj godini na izmaku biti zabilježen ulazak barem 19 milijuna osobnih vozila sa stranim registracijama – nije teško izračunati da bi primjena modela naplate cestarine, kakav se uz manje razlike primjenjuje u Austriji, Sloveniji, Mađarskoj, Češkoj i Slovačkoj, donijela povećanje ukupnih prihoda i smanjenje troškova hrvatskim društvima za upravljanje autocestama.

Sve te zemlje uvele su i e-vinjete vezane uz registraciju vozila što je vozačima olakšalo kupnju, a koncesionarima kontrolu korištenja vinjeta. U većini zemalja e-vinjete je moguće kupiti za tri vremenska razdoblja, 10 i 30 dana, odnosno 12 mjeseci, a cijene za najkraći period su od 9,9 € do 15 €.

Ako bi Hrvatska u cijelosti kopirala slovenski model prema kojem e-vinjeta za period od 7 dana ima cijenu do 15 €, ona od mjesec 30 €, a godišnja 110 €, ukupni prihodi hrvatskih koncesionara od cestarina morali bi nadmašiti prihode od cestarina slovenskoga DARS-a, tvrtke koja upravlja sa 623 km slovenskih autocesta.

Sve mane sadašnjeg modela naplate

U 2019. godini (2020. i 2021. godina nisu relevantne zbog pandemije) DARS je imao 466,6 milijuna eura prihoda od cestarina što je po postojećemu hrvatskom modelu teško dohvatljiv iznos bez obzira što Hrvatska raspolaže s dvostruko više kilometara autocesta od Slovenije te ima više registriranih osobnih vozila i daleko veći broj noćenja stranih gostiju.

Svatko razuman treba se zapitati zbog čega Hrvatska ustraje na modelu naplate cestarine koji nije financijski optimalan za koncesionare, koji je ekonomski štetan za gospodarstvo jer poskupljuje prijevoz zaposlenih i transport roba te povećava trošak održavanja državnih i lokalnih cesta, koji negativno utječe na kvalitetu života građana jer ih tjera na korištenje alternativnih cestovnih pravaca i na koncu, neizravno doprinosi povećanju broja prometnih nesreća sa svim njihovim tragičnim posljedicama.

Butković vinjete najavio još 2016.

Najdugovječniji član ekipe Andreja Plenkovića je potpredsjednik Vlade i ministar prometa Oleg Butković. Postao je ministar prometa još krajem siječnja 2016. u Vladi Tihomira Oreškovića. Desetak dana nakon što je postao ministar najavio je uvođenje vinjeta za naplatu cestarine jer će one „biti povoljnije za građane“.

Tri godine kasnije, u srpnju 2019. godine, njegovo ministarstvo izdalo je brošuru „Novi sustav naplate cestarine“ koji je trebao biti uveden 2021. godine. U travnju 2022. ministar Butković najavio je, pak, uvođenje „elektroničke vinjete“ u 2024. godini, osam godina nakon prve najave.

U tom istom razdoblju Austrija, Slovenija, Mađarska, Češka i Slovačka uvele su elektroničke vinjete vezane uz registraciju automobila za tri vremenska perioda, a mi još uvijek tragamo za rješenjem u kojemu bi po svaku cijenu trebali zadržati naplatu po prevaljenom kilometru.

Tako funkcionira Plenkovićeva Vlada

Cijela ova tužna priča zorno pokazuje na koji način funkcionira Vlada Andreja Plenkovića. Hrvatska je ušla u Schengen da bi olakšala i ubrzala prekogranična putovanja svojih i stranih građana. U to je uloženo puno diplomatskoga i pregovaračkog umijeća premijera Plenkovića, ali i rada, ponajviše u Ministarstvu unutarnjih poslova.

Premijer je i zbog ulaska Hrvatske u Schengen ovu godinu na izmaku nazvao „godinom isporuke“. Šteta što ga nitko nije pitao zašto u toj godini isporuke nije napokon zamijenio anakroni način naplate cestarina. Ovako će i narednoga ljeta na Lučkom biti nesnosne prometne gužve, a oni koji će tamo strpljivo čekati da bi platili cestarinu sigurno neće znati odgovor na pitanje zašto je u Hrvatskoj bilo lakše ukinuti granične kontrole nego naplatne kućice na autocestama.

Odgovor je jednostavan, i nakon šest godina Andrej Plenković lakše lomi otpore u Bruxellesu nego lena pojedinih interesnih skupina u HDZ-u. Oleg Butković nije sedam godina ministar zato što je vodio antikorupcijske ratove, upravo suprotno, on je preživio sedam ministarskih godina jer je te ratove pažljivo izbjegavao. Zbog toga Hrvatska i dalje ima isti sustav naplate cestarine kakav je imala na početku njegovoga mandata u siječnju 2016. godine, a čiju je tada promjenu sam junački najavio.