Politika & Kriminal

Slučaj Indije pretvara se u povijesnu tragediju. Priče o obiteljima koje očajnički traže kisik za svoje voljene slamaju srce

U Indiji je danas zabilježen najsmrtonosniji dan u nekoj zemlji ikad

Family members and ambulance worker wearing PPE kit (Personal Protection Equipment) carry the bodies of the patients who died of the Covid-19 coronavirus at a cremation ground in New Delhi on April 27, 2021. (Photo by Prakash SINGH / AFP)
FOTO: AFP

Gurudatta Chakrabarti proputovao je više od 500 kilometara u potrazi za krevetom i kisikom za svog brata koji je obolio od koronavirusa.

Premda je bio spreman platiti koliko treba, u šest bolnica u New Delhiju odbili su primiti bolesnika koji je već bio u teškom stanju. Chakrabarti je u automobilu imao dvije boce s kisikom koje su njegovog brata održavale na životu, no kad je stigao u glavni grad Indije nigdje nije mogao kupiti kisik.

I dok je tako lutao gradom tražeći pomoć, njegov je brat preminuo. Kako je ostao bez novca, odlučio je odnijeti tijelo na jedno od mjesta gdje se u gradu na otvorenom spaljuju mrtvaci. Tamo ga je jednostavno ostavio i pobjegao jer nije mogao platiti njegovu kremaciju.

Cijena kisika skočila u nebo

Usha Devi, supruga 54-godišnjeg Niranjana Saha koji je obolio od koronavirusa, zatražila je od svojih sinova da prodaju sve što imaju od zlata i nakita kako bi kupili bocu s kisikom. Krenuli su motorom obilaziti bolnice tražeći slobodan krevet i opskrbu kisikom. Nazivali su prijatelje, slali očajničke poruke preko WhatsAppa, ali nitko nije mogao pomoći, prenosi njihovu mučnu priču New York Times.

Nakon 48 sati pronašli su trgovinu za punjenje kisika u južnom New Delhiju. Odmah su ponudili 10.000 rupija, oko 135 dolara, koliko stoji boca kisika. No, vlasnik je hladno odmahnuo glavom te kazao: ”60.000”. Mladići su ostali zapanjeni jer toliko njihov otac zarađuje za godinu dana. Na kraju su uspjeli prikupiti novac, pa su kupili jednu bocu.

Nakon puno muke uspjeli su nekako dati ocu kisik, no on je ubrzo izgubio svijest. Hitna pomoć odvela ga je u bolnicu, gdje su satima čekali da dođu na red za pregled, pa je nesretan čovjek na kraju preminuo pred ulaznim vratima u bolnicu.

Situacija je dramatična

Te tragične epizode najbolje ilustriraju kakva je dramatična situacija zbog epidemije virusa Covid-19 u zemlji s 1,2 milijarde stanovnika. U New Delhiju kisik se može nabaviti samo ako platite 10 puta veću cijenu od normalne, pa zbog toga ne čude vijesti kako se na sve strane pljačkaju boce s kisikom.

Obitelji oboljelih preko društvenih mreža pokušavaju nabaviti kisik jer ga u bolnicama nema dovoljno ili zato što pokušavaju pružiti skrb kod kuće. Drugi se obraćaju rodbini, prijateljima, suradnicima, lokalnim političarima – svima koji mogu pronaći bocu s kisikom. Kisik je postao najtraženija i najskuplja roba.

Ali Raza, direktor hitnog prijema i traumatologije u bolnici Moolchand Hospital objašnjava kako nitko nije mogao ni pretpostaviti da će drugi val pandemije biti tako strašan i ubitačan. Od 20 liječnika na odjelu intenzivne skrbi njih 12 je oboljelo od korone, a u glavnom gradu Indije koji ima 16 milijuna stanovnika, u srijedu je bilo slobodno samo 12 kreveta u intenzivnoj njezi.

Novih boca nema na vidiku

Osim što nema kreveta za oboljele, još je dramatičnija situacija s kisikom. Zbog toga je u Moolchand hospital, glavnoj privatnoj bolnici za Covid pacijente, 150 pacijenata na intenzivnom odjelu ostalo nekoliko sati bez kisika. “Vodimo pravi rat,” kazala je Anuradha Sanjog, šefica medicinskih sestara u Sir Ganga Eam Hospital. “Svi strepimo kad će nam nestati kisika, a novih boca nema ni na vidiku. A to znači trenutnu smrt za brojne pacijente.”

Osim nezamislivih gužvi u i ispred bolnica, još dramatičnije je gledati masovna spaljivanja umrlih na otvorenom usred velikih gradova poput Mumbaija i New Delhija. Indijske društvene mreže te svjetski mediji preplavljeni su zastrašujućim fotografijama zapaljenih lomača na otvorenom te krematorija zatrpanih mrtvim tijelima. Plamen s pogrebnih lomača praktički se ne gasi 24 sata.

Peći na plin i ogrjev u krematoriju u zapadnoj indijskoj državi Gujarat toliko su dugo radile bez prekida da su se metalni dijelovi počeli topiti. Željezne peći u gradu Suretu također su se rastopile jer nije bilo vremena da se ohlade. Dimnjak jedne električne peći u Ahmedabadu pukao je i srušio se nakon što je posljednja dva tjedna bio u stalnoj upotrebi do 20 sati na dan.

Mrtve spaljuju u parkovima

S obzirom na to da se na kremiranje čeka i više od desetak sati, rođaci umrlih počeli su ih spaljivati u obližnjim parkovima. Osim toga, Rohit Singh, čiji je otac umro od Covida-19, rekao je da su službenici krematorija naplaćivali po spaljivanju oko 7000 rupija, 100 dolara, gotovo 20 puta više od uobičajene cijene.

Neki krematoriji u gradu Lucknowu ostali su bez drva pa su zatražili od ljudi da ih sami donesu. Na društvenim mrežama objavljene su fotografije rikši prenatrpane cjepanicama.

Pod udarom najbržeg virusa na svijetu, u četvrtak je u Indiji zabilježeno 379.257 novih slučajeva, čime je srušen globalni jednodnevni rekord koji je postavljen prije samo nekoliko dana. Do sada je, po službenim podacima, korona u Indiji ubila više od 200.000 ljudi, a trenutno je zaraženo više od 18 milijuna stanovnika. No, sve te brojke, slažu se stručnjaci, valja uzeti s velikom skepsom. Procjene kažu da je broj mrtvih i oboljelih do 10 puta veći od onoga što priopćavaju vlasti.

Broj kremacija se utrostručio

Prashant Kabrawala, povjerenik Narayan Trusta, koji upravlja trećim gradskim krematorijom zvanim Ashwinikumar, rekao je da su se broj kremacija utrostručio posljednjih tjedana. “Redovito idem u krematorij od 1987. godine i uključen sam u njegovo svakodnevno funkcioniranje od 2005. godine, ali nikad nisam vidio toliko mrtvih tijela koja su dolazila na kremiranje, čak ni za vrijeme izbijanja kuge 1994. i poplave 2006.”

Magazin India Today izvijestio je da su u dva krematorija u Bhopalu, glavnom gradu države Madhya Pradesh, u 4 dana kremirali 187 posmrtnih ostataka, dok su vlasti objavile da je u tom razdoblju preminulo samo petero ljudi.

Tako dramatična situacija zapravo nije iznenađujuća za sve one koji su imale prigode vidjeti kako u normalnim okolnostima funkcionira indijski zdravstveni sustav. Tako je i prije pandemije, prostor pred ogradom bolničkog memorijalnog centra Tata u Mumbaiju, najveće specijalizirane klinike u Indiji za liječenje tumora, bio zakrčen tepisima, plastičnim tendama, dekama, drvenim pločama…

Pacijenti spavaju ispred bolnice

Tu stotine pacijenata i njihovih obitelji provode dane i noći, čekajući na preglede, nalaze, terapiju ili su se tu smjestili nakon operacije. Nepregledne kolone prolaznika, automobila, motora, taksija, motornih trokolica jure oko njih, a u blizini nema tekuće vode ni WC-a, pa kada se sva ta nesreća stopi s nesnosnom vrućinom, vlagom, prašinom, smradom nikada uklonjenog smeća, dobije se prava, dramatična slika strašnih uvjeta života na pločniku ispred bolnice.

Na jednom od tepiha smjestila se tročlana obitelj: žena koja je na trbuhu imala golemu gazu, muž koji ju je bespomoćno gledao dok se previjala od bolova te kći koja očima punih straha promatrala što se događa s roditeljima. Kako je taj dan u Mumbaiju triput pala kiša, a nisu imali plastiku kojom bi se zaštitili, tepih i njihova odjeća bili su prepuni vlage.

Iako je operacija bila besplatna, obitelj je morala platiti 1200 rupija, oko 20 dolara, za razne takse, pa su vrlo brzo ostali bez novca. Kući se ne mogu vratiti jer ne mogu plaćati kartu za autobus koji bih ih vodio na kemoterapiju u grad, a ne mogu si priuštiti ni neki bolji smještaj. Od rodbine koja je jedva skupila novac da dođu do Mumbaija, više ne mogu tražiti pomoć.

Sirotinji u gradovima nije ništa bolje

I s jedne i s druge strane oko te obitelji na pločniku se smjestilo nekoliko skupina ljudi sličnih sudbina i nesreća: došli su sa sela, obavili preglede ili operacije, pa su, jer moraju dolaziti na preglede ili terapije, ostali boraviti pred bolnicom, bez novca, hrane i krova nad glavom.

Ni sirotinja u velikim gradovima, poput Mumbaija, nije ništa u boljoj situaciji. Majstori, taxi vozači, niži službenici, posluga, čistači, vrtlari, kuhari, konobari, zarađuju mjesečno između 200 do 400 dolara, a tim novcem mogu si priuštiti samo život u slamovima ili mini naseljima u kojima se, na malom prostoru, stiska po nekoliko tisuća ljudi.

Tu se živi u improviziranim skloništima sklepanim od drvenih dasaka, aluminijskih ploča, plastike… Vode ima samo nekoliko sati dnevno, struje niti toliko. Loši higijenski uvjeti uzrok su raznim bolestima poput kolere, tifusa i dizenterije, a takvim okolnostima djeca najviše pate i umiru. Dio sirotinje koji nema novca čak ni za tu bijedu od slamova, živi na ulici, na otvorenom, no i za mjesto za spavanje na pločniku ili pod mostom moraju plaćati “stanarinu” gospodarima ulica.

Velika smrtnost među djecom

Nesretnici pred bolnicom Tata i raskalašeni život indijskih milijardera i milijunaša najupečatljivije ilustriraju nevjerojatne kontraste moderne Indije: s jedne strane neizmjerno siromaštvo koje je gotovo bez premca u svijetu, a s druge strane besramno rasipanje novca nove kapitalističke elite koju je posljednja tri desetljeća iznjedrio fascinantan ekonomski bum Indije.

Prema najnovijim istraživanjima, oko 32,7 posto stanovnika, ili 400 milijuna ljudi, u Indiji dnevno raspolaže s manje od 1,25 dolara, što znači da su ispod crte siromaštva prema kriterijima UN-a. No, to ni izdaleka nije najstrašniji podatak. Još groznije zvuči da čak 68,8 posto, ili 841 milijuna ljudi, dakle, dvije trećine Indije, živi s manje od dva dolara dnevno.

Više od 1,4 milijuna djece godišnje umre u Indiji prije petog rođendana. Upala pluća, malarija i proljevi kao i kronična pothranjenost najčešći su uzroci smrti. Indija je jedna od vodećih svjetskih zemalja kada je u pitanju pothranjenost: više od 200 milijuna ljudi svakodnevno nema dovoljno hrane, uključujući 61 milijun djece.

Najveći krivac je premijer

Utvrđeno je da 7,8 milijuna novorođenčadi ima porođajnu težinu manju od 2,5 kilograma. Dakle, većina stanovnika nije imala zapravo nikakve izravne koristi od nevjerojatnog gospodarskog razvoja Indije koji je posljednjih desetljeća zadivio svijet.

Najveći krivac za sadašnju krizu s pandemijom koronavirusa je bez sumnje premijer Narendra Modi koji je prerano proglasio pobjedu nad pandemijom i zbog toga se našao na žestokom udaru javnosti. S pravom. Proglasio je kraj pandemije jer je želio pobijediti na izborima u ključnoj državi Zapadni Bengal.

Strašno sporo naručivali cjepiva

Premijer Modi je organizirao masovne izborne skupove, čak je javno promovirao okupljanja milijuna ljudi na hinduističkom nacionalističkom vjerskom festivalu Kumbh Mela, što je, pokazalo se kasnije, bilo jedno od najvećih žarišta zaraze.

Unatoč činjenici da je Indija najveći svjetski proizvođač cjepiva svih vrsta, vlada je, pišu mediji, strašno sporo naručivala cjepiva te je protežirala domaće proizvođače, premda je bila riječ o eksperimentalnim cjepivima. Čak je naredio da se cjepivo izvozi kako bi Indiju prikazao kao “svjetsku ljekarnu”. Umjesto toga sada je Indija postala rekorder po broju umrlih i zaraženih, pa je umjesto svjetske ljekarne postala zemlja krematorija i smrti.

Najsmrtonosniji dan u nekoj zemlji ikad

Inače, danas je sveukupni broj slučajeva zaraženih covidom-19 premašio 18 milijuna, nakon još jednog dana s rekordnim brojem novozaraženih i umrlih, no vlada odbacuje izvješća o problemima s provođenjem cijepljenja.

Indija je danas zabilježila 379.257 novih slučajeva covida-19 i 3645 umrlih, objavilo je ministarstvo zdravstva. Najsmrtonosniji je to dan do sada zabilježen u nekoj zemlji pogođenoj pandemijom virusa SARS-CoV-2.

Za još članaka poput ovog, prijavite se na Telegramove newslettere

Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.

Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Pretplatite se
Već imam pretplatu