Nekad je nužno odabrati stranu

Slučaj Josipa Vreska, čovjeka koji je priznao da je primio 210.000 eura mita i do smrti mirno ostao na uglednoj državnoj funkciji

Kad zakaže sustav, može intervenirati još samo Smrt

U svakoj normalnoj državi sudilo bi se nakon ovakvog skandala za korupciju. Članovi visokog državnog tijela rekli bi da ne žele raditi s osobom za kojom se vuku teški kriminalni repovi. Ali ovdje ništa od toga. Kod nas je moguće zadržati položaj moći kao da ni list nije šušnuo jer mjesta koja bi morala reagirati naprosto okrenu glavu. Onda mediji prestanu pisati. I na cijelu stvar padne vječna tišina

Čovjek koji je 2014. godine austrijskoj policiji priznao da je primio 210.000 eura mita i da je u Hypo banku ulazio predstavljajući se lažnim imenom, ostao je sedam godina nakon toga član Državnog izbornog povjerenstva. Mjesečna neto plaća iz proračuna oko 16.000 kuna plus ostala pripadajuća prava. A jučer je, kako to već biva u invalidnim demokracijama, propuste sustava poravnala Smrt.

Preminuo je, dakle, Josip Vresk, bivši HSS-ovac i bivši zamjenik ministra unutarnjih poslova. Smrt je dočekao zaposlen još od 2007. godine na najboljem mjestu u domaćem državnom aparatu, gdje je položio zakletvu da će raditi časno i pošteno. Najboljem jer Državno izborno povjerenstvo je tijelo koje ima posla samo oko izbora i eventualnih referenduma. U međuvremenu je tempo laganini. Ali su u radnom odnosu, to je tako u Hrvatskoj.

Uglavnom, teško kompromitirani Vresk do svog je kraja bio u DIP-u. Nije ni smijenjen, ni razriješen, a posljedice nije snosio ni sadašnji sudac Ustavnog suda Davorin Mlakar, koji je također isprljao cipele u blatu iste afere.

Priznao i da je utjecao na HNB

Malotko će se danas više sjetiti tog mučnog slučaja s Vreskom i Mlakarom te već zaboravljenim HSS-ovcem Danijelom Ropušem. Njih trojica bili su pozvani u Klagenfurt kao svjedoci na suđenje za jedan krak afere Hypo banka u kome su optuženi jedan od njezinih bivših direktora Josef Kircher i dvojica austrijskih poduzetnika, Alex Kropiunig i Arnold Schleschitz. Taj sudski proces vodio se oko izvlačenja 1,7 milijuna eura bančinog novca preko fiktivnih računa i prenamjene zemljišta u vlasništvu Hypo banke u Šimunima na otoku Pagu iz poljoprivrednog u građevinsko.

Josipa Vreska, Davorina Mlakara i Danijela Ropuša pozvao je tužitelj da daju iskaze kao hrvatski pomagači u počinjenju kaznenog djela. Detaljan iskaz Josipa Vreska objavio je tada HTV. Vresk je svjedočio da su on, Mlakar i Ropuš u razdoblju između 2006. i 2007. godine za razne ”usluge” dobili na ruke po 210.000 eura u gotovini, da je on svoj dio primio u tri navrata, te da je barem jednom na svoje oči vidio kako je Kropiuning predao novac u omotnicama Mlakaru i Ropušu. Priznao je također da je utjecao na Hrvatsku narodnu banku kako bi dala suglasnost za prodaju Hypo banke bavarskoj BLB banci tijekom ljeta 2007.

Šef Vrhovnog suda isukao zakon

Poslije je sve to pokušao poreći tvrdeći kako je priznanje dao ”pod pritiskom”. Hrvatski organi, međutim, nisu pokazali nikakav interes da tu stvar istjeraju na čistac, a za sud u Klagenfurtu stvar se završila kad su trojici austrijskih državljana izrečene osuđujuće presude.

Odjek afere u Hrvatskoj bio je taj da je stranka Most u predizbornoj kampanji 2015. tražila Vreskovo povlačenje, ali od toga nije bilo ništa. U ljeto 2016. isto je pokušala i Paragina stranka, ali opet bezuspješno. Iz DIP-a, čiji je predsjednik bio tadašnji čelnik Vrhovnog suda Branko Hrvatin, isukali su zakon koji kaže da člana DIP-a – a ima ih osam plus predsjednik – može prije isteka mandata razriješiti samo Sabor, i to samo ako je prethodno osuđen na zatvorsku kaznu zbog kaznenog djela. Vresk, dakako, nije bio osuđen. U lipnju 2016. Davorin Mlakar imenovan je sucem Ustavnog suda.

Uplitanje intervencije zakona prolaznosti

Omanji problem pojavio se s Vreskom i 2017. godine kad je saborska opozicija tražila da ga se razriješi iz DIP-a jer mjesecima uopće nije radio, a svoje je dugotrajno odsustvo sa sjednica pravdao ozljedom ”desnog skočnog zgloba”. No, i to je palo u vodu premda, jasno, nije bila riječ ni o kakvom ozbiljnom zdravstvenom problemu. Uostalom, kad član Državnog izbornog povjerenstva već nije odletio nakon priznanja da je primio mito, teško da bi ga razriješili jer je – na bolovanju. I tako je Josip Vresk nesmetano odvozio svoju karijeru na visokoj državnoj funkciji sve dok se nije uplela intervencija zakona prolaznosti.

U svakoj normalnoj državi sudilo bi se nakon ovakvog skandala za korupciju. Članovi visokog državnog tijela rekli bi da ne žele raditi s osobom za kojom se vuku teški kriminalni repovi. Ali ovdje ništa od toga. Kod nas je moguće zadržati položaj moći kao da ni list nije šušnuo jer mjesta koja bi morala reagirati naprosto okrenu glavu. Onda mediji prestanu pisati. I na cijelu stvar padne vječna tišina. Dok ovo društvo od bruke jednom ne rastavi Smrt, jedina koja će kad-tad stupiti na scenu da odigra posao institucija.