Sada, dakle, mogu biti zadovoljni mnogobrojni protivnici doktorice Zadravec koji su je optuživali da je prema podređenima drska i nabusita, da gazi ljude, da su radiolozi zbog nje bježali iz bolnice u druge ustanove, a da pri svemu tome nije znala ili nije bila zainteresirana kvalitetno organizirati posao. No, njen pad, koji se i prije tražio u dva navrata, a pod koji se sada potpisao privremeni ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice dr. Zoran Vatavuk, ostavio je mnoga otvorena pitanja ne samo o stanju u toj bolnici, nego i u hrvatskom zdravstvu generalno.
Jer uopće nije teško razaznati da slučaj Zadravec zapravo ima dva posve odvojena poglavlja. Jedno se tiče njene (nezgodne?) naravi i (manjkavih?) upravljačkih sposobnosti, a drugo – i daleko važnije – govori o tome da se kriminal raširio na sve strane u sustavu javnog zdravstva.
Druga tematska cjelina ostaje neraspravljena
Ta dva poglavlja moraju se prema tome tretirati odvojeno i svako za sebe. Na prvo je, što se KBC-a tiče, stavljena točka premda dr. Zadravec smatra da je smijenjena posve nezakonito i spominje advokate koji će joj pomoći da to eventualno i dokaže. Tvrdi da su joj neprijatelji došli glave maskirajući svoje prave razloge optužbama da je s njome nepodnošljivo i nemoguće raditi. Ali ”privremeno” jer ona, kaže, neće odustati.
No, druga tematska cjelina – a ona je naziva ”korupcijskom hobotnicom” – ostaje neraspravljena, službeno neistražena i netaknuta. Barem zasad i do daljnjega. Problem stoga njenom smjenom nipošto nije apsolviran. Jer to što Dijana Zadravec više nije ravnateljica i što će 50 radiologa zaposlenih u KBC-u Sestre milosrdnice uskoro dobiti novog šefa, samo je manji dio rješenja i to neusporedivo manje značajan nego sve ovo drugo.
A to drugo ona je otvorila izravnim mitraljiranjem da se javno zdravstvo konstantno ruši i potkrada preko privatnih poliklinika i ambulanti koje su pootvarali liječnici paralelno zaposleni u javnim bolnicama, vrlo često ravnatelji tih bolnica, šefovi zavoda, klinika i odjela. Ona navodi i dio imena i nudi da ih navede sve. Ponavlja da ima tonu dokaza za kriminal. Obratila se DORH-u. A baš svatko tko je pacijent u Hrvatskoj može na tu njenu priču nadodati pokoje poglavlje iz vlastitog neugodnog iskustva.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zadravec može, dakle, biti šefica iz pakla
Jer javna je tajna da je odnos javnog i privatnog u hrvatskom zdravstvu incestuozan, što će reći uvrnuto isprepleten na štetu osiguranika. Prekrcan nečistim računima, nereguliran. Pun fušarenja i premrežen dvojim ulogama preko kojih se zarađuje debelo povrh pogače. Točno tu je uzrok nepreglednim listama čekanja, vječitim bolničkim dugovima koji se konstantno moraju namirivati iz državnog proračuna i lošoj usluzi koju dobivaju bolesni ljudi, tvrdi dr. Zadravec. A na tome basnoslovno profitira dio liječnika koji s pola snage rade u bolnicama da bi ostatak mogli kapitalizirati u svojim privatlucima crpeći pritom što god mogu iz nečuvanog zdenca javnog dobra.
Dijana Zadravec može, dakle, biti nemoguća osoba. Šefica iz pakla. Prgava. Žena koja misli da joj nitko nije ravan i da pred njom svi moraju stajati u stavu mirno. Može joj se stavljati na nos što je članica HDZ-a i da se položaja domogla preko politike. Mogu joj se rugati vadeći poveliku zbirku njenih fotografija s Andrejem Plenkovićem. Ogovarati je iza leđa da joj je izgled važniji od posla. Da njeni znanstveni radovi, a ima ih dosta, ništa ne vrijede. I što god. Mi ostali teško ćemo procijeniti što je od toga istina i u kojoj mjeri. No čak i ako je sve točno tako, stvar je jednostavna. Makneš je i dovedeš drugoga. Ali što ćemo s ovim ostatkom u čiju istinitost nitko i ne sumnja?
Hoće li se nešto ovaj put stvarno poduzeti?
I privremeni ravnatelj Vinogradske dr. Vatavuk, i ministar Vili Beroš nakon njega, izjavili su povodom smjene dr. Zadravec da se njene optužbe moraju istražiti i da načelno čvrsto ohrabruju svako, pa tako i njezino, ukazivanje na eventualne nepravilnosti i zloupotrebe u javnom zdravstvu. Pitanje je, međutim, što će i hoće li nešto povodom toga stvarno poduzeti. Ili to govore zato što moraju i što građani to žele čuti, a jedva čekaju da se ova afera zaboravi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Jer vlasti jednom moraju izaći na čistinu oko toga kakvo zdravstvo želimo u ovoj državi. Do sada su se oko toga svi pravili grbavi. Pa čak ni ministar Beroš nije nedavno znao odgovoriti novinarima je li uopće zakonito da ravnatelj javne Klinike za tumore dr. Ivan Milas istovremeno bude suvlasnik i ravnatelj zagrebačke privatne Poliklinike za ginekologiju i porodiljstvo, internu medicinu i radiologiju ”Vili”. A toga ima koliko hoćeš. I u mjeri bezobrazluka koji čovjek stvarno nije u stanju razumjeti. Pa koliki su kapaciteti tih ljudi koji u istom danu mogu biti glavni i odgovorni na dva mjesta samo što ujutro bildaju usluge koje će naplatiti od HZZO-a, a popodne se namiruju iz privatnih džepova? A navodno ginu za svoje pacijente.
Pogledajmo popis potencijalnih kandidata
Ako odgovorni u ovoj zemlji žele do kraja privatizirati zdravstvo, neka se to jasno kaže, pa ako prođe, prođe. To bi čak možda bilo i poštenije nego ovo fušarenje na sve strane i skretanje pacijenata u privatne kapacitete gdje će pretragu ili zahvat koji bi u bolnici čekali godinu dana, dobiti već preksutra. Ma kome se ovdje mažu oči? Danas su više dnevnih novina objavljena nagađanja o tome tko bi sve mogao biti kandidat za ravnatelja KBC Sestre milosrdnice. Novinari ih nisu isisali iz prsta nego im je to preneseno iz dobro obaviještenih anonimnih izvora. Pa pogledajmo samo taj paušalni popis ne tvrdeći da će se te osobe na kraju i kandidirati.
Tu je, recimo, dr. Vanja Bašić Kes, pročelnica Klinike za neurologiju u Vinogradskoj, koja – da mi dodamo – paralelno radi u privatnoj Poliklinici Rotim, odnosno u njihovoj Specijalnoj bolnici Neurospine, koja je na svojim stranicama i reklamira. A čija je vlasnica Cecilija Rotim, medicinska sestra i supruga drugog zaposlenika Vinogradske, dr. Krešimira Rotima, koji je u KBC Sestre milosrdnice predstojnik Klinike za neurokirurgiju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zatim se spominje dr. Damir Vargić, pročelnik Zavoda za kirurgiju glave i vrata, koji je, doduše, već demantirao da će se natjecati za ravnatelja Vinogradske. Ali i taj pročelnik radi privatno, baš kao i bivši ravnatelj KBC-a Mario Zovak koji je nedavno podnio ostavku. Vargićevo ime navodilo se na stranicama privatne Poliklinike Unimedic. Tamo ga više nema, ali zato ima niz doktora primarno zaposlenih u KBC Sestre milosrdnice, može svatko baciti pogled pa će vidjeti. Za njih radi i dr. Goran Geber s Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, još jedan navodni kandidat za ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice.
Mreža je nevjerojatna, ekstenzije, rukavci, vlasništva
Navodi se dalje da je u kombinaciji za ravnatelja i dr. Ivo Bogdan koji je sa suprugom vlasnik Kardiološke poliklinike Bogdan. A premišlja se oko kandidature, kažu, i dr. Mirna Šitum, predstojnica Klinike za kožne i spolne bolesti u Vinogradskoj. Koja se već jednom natjecala i koja paralelno vodi biznis i u privatnoj Poliklinici Edumed. Koja je, pak, ”edukacijski centar za estetsku kirurgiju licenciran od Ministarstva zdravstva”.
Malo sam danas kopala po stranicama svih tih privatnih poliklinika i već se od toga osjećam kao da imam tumor na mozgu. A nisam još zagrebla ni pola milimetra. Mreža je upravo nevjerojatna, ekstenzije, rukavci, vlasništva, kadrovi, bolničke profesure na djelu, ludilo. A sigurno je ista stvar i drugdje po Hrvatskoj. Dakle? Ministre? Što ćemo? Valjda jedini problem hrvatskog zdravstva nije prgava narav doktorice Zadravec?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Slučaj Zadravec ima dva poglavlja. Jedno je njena narav, a drugo je kriminal u javnim bolnicama
Ako su sve optužbe protiv Zadravec točne, stvar je jednostavna; makneš je i dovedeš drugoga. No hoće li se doista provesti istraga oko svega drugoga?
Dijana Zadravec može, dakle, biti nemoguća osoba. Šefica iz pakla. Prgava. Žena koja misli da joj nitko nije ravan i da pred njom svi moraju stajati u stavu mirno. Može joj se stavljati na nos što je članica HDZ-a i da se položaja domogla preko politike. Ali što ćemo s ovim ostatkom u čiju istinitost nitko i ne sumnja?
Dijana Zadravec je smijenjena, a ovih dana raspisuje se natječaj za novog ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice. Onaj tko bude izabran odredit će tko će sjesti na mjesto dojučerašnje predstojnice Klinike za radiologiju da bi, kao i ona do sada, upravljao radiološkim pogonima u Vinogradskoj, te u pridruženim ustanovama, Klinici za tumore i Klinici za traumatologiju.
Sada, dakle, mogu biti zadovoljni mnogobrojni protivnici doktorice Zadravec koji su je optuživali da je prema podređenima drska i nabusita, da gazi ljude, da su radiolozi zbog nje bježali iz bolnice u druge ustanove, a da pri svemu tome nije znala ili nije bila zainteresirana kvalitetno organizirati posao. No, njen pad, koji se i prije tražio u dva navrata, a pod koji se sada potpisao privremeni ravnatelj KBC-a Sestre milosrdnice dr. Zoran Vatavuk, ostavio je mnoga otvorena pitanja ne samo o stanju u toj bolnici, nego i u hrvatskom zdravstvu generalno.
Jer uopće nije teško razaznati da slučaj Zadravec zapravo ima dva posve odvojena poglavlja. Jedno se tiče njene (nezgodne?) naravi i (manjkavih?) upravljačkih sposobnosti, a drugo – i daleko važnije – govori o tome da se kriminal raširio na sve strane u sustavu javnog zdravstva.
Druga tematska cjelina ostaje neraspravljena
Ta dva poglavlja moraju se prema tome tretirati odvojeno i svako za sebe. Na prvo je, što se KBC-a tiče, stavljena točka premda dr. Zadravec smatra da je smijenjena posve nezakonito i spominje advokate koji će joj pomoći da to eventualno i dokaže. Tvrdi da su joj neprijatelji došli glave maskirajući svoje prave razloge optužbama da je s njome nepodnošljivo i nemoguće raditi. Ali ”privremeno” jer ona, kaže, neće odustati.
No, druga tematska cjelina – a ona je naziva ”korupcijskom hobotnicom” – ostaje neraspravljena, službeno neistražena i netaknuta. Barem zasad i do daljnjega. Problem stoga njenom smjenom nipošto nije apsolviran. Jer to što Dijana Zadravec više nije ravnateljica i što će 50 radiologa zaposlenih u KBC-u Sestre milosrdnice uskoro dobiti novog šefa, samo je manji dio rješenja i to neusporedivo manje značajan nego sve ovo drugo.
A to drugo ona je otvorila izravnim mitraljiranjem da se javno zdravstvo konstantno ruši i potkrada preko privatnih poliklinika i ambulanti koje su pootvarali liječnici paralelno zaposleni u javnim bolnicama, vrlo često ravnatelji tih bolnica, šefovi zavoda, klinika i odjela. Ona navodi i dio imena i nudi da ih navede sve. Ponavlja da ima tonu dokaza za kriminal. Obratila se DORH-u. A baš svatko tko je pacijent u Hrvatskoj može na tu njenu priču nadodati pokoje poglavlje iz vlastitog neugodnog iskustva.
Zadravec može, dakle, biti šefica iz pakla
Jer javna je tajna da je odnos javnog i privatnog u hrvatskom zdravstvu incestuozan, što će reći uvrnuto isprepleten na štetu osiguranika. Prekrcan nečistim računima, nereguliran. Pun fušarenja i premrežen dvojim ulogama preko kojih se zarađuje debelo povrh pogače. Točno tu je uzrok nepreglednim listama čekanja, vječitim bolničkim dugovima koji se konstantno moraju namirivati iz državnog proračuna i lošoj usluzi koju dobivaju bolesni ljudi, tvrdi dr. Zadravec. A na tome basnoslovno profitira dio liječnika koji s pola snage rade u bolnicama da bi ostatak mogli kapitalizirati u svojim privatlucima crpeći pritom što god mogu iz nečuvanog zdenca javnog dobra.
Dijana Zadravec može, dakle, biti nemoguća osoba. Šefica iz pakla. Prgava. Žena koja misli da joj nitko nije ravan i da pred njom svi moraju stajati u stavu mirno. Može joj se stavljati na nos što je članica HDZ-a i da se položaja domogla preko politike. Mogu joj se rugati vadeći poveliku zbirku njenih fotografija s Andrejem Plenkovićem. Ogovarati je iza leđa da joj je izgled važniji od posla. Da njeni znanstveni radovi, a ima ih dosta, ništa ne vrijede. I što god. Mi ostali teško ćemo procijeniti što je od toga istina i u kojoj mjeri. No čak i ako je sve točno tako, stvar je jednostavna. Makneš je i dovedeš drugoga. Ali što ćemo s ovim ostatkom u čiju istinitost nitko i ne sumnja?
Hoće li se nešto ovaj put stvarno poduzeti?
I privremeni ravnatelj Vinogradske dr. Vatavuk, i ministar Vili Beroš nakon njega, izjavili su povodom smjene dr. Zadravec da se njene optužbe moraju istražiti i da načelno čvrsto ohrabruju svako, pa tako i njezino, ukazivanje na eventualne nepravilnosti i zloupotrebe u javnom zdravstvu. Pitanje je, međutim, što će i hoće li nešto povodom toga stvarno poduzeti. Ili to govore zato što moraju i što građani to žele čuti, a jedva čekaju da se ova afera zaboravi.
Jer vlasti jednom moraju izaći na čistinu oko toga kakvo zdravstvo želimo u ovoj državi. Do sada su se oko toga svi pravili grbavi. Pa čak ni ministar Beroš nije nedavno znao odgovoriti novinarima je li uopće zakonito da ravnatelj javne Klinike za tumore dr. Ivan Milas istovremeno bude suvlasnik i ravnatelj zagrebačke privatne Poliklinike za ginekologiju i porodiljstvo, internu medicinu i radiologiju ”Vili”. A toga ima koliko hoćeš. I u mjeri bezobrazluka koji čovjek stvarno nije u stanju razumjeti. Pa koliki su kapaciteti tih ljudi koji u istom danu mogu biti glavni i odgovorni na dva mjesta samo što ujutro bildaju usluge koje će naplatiti od HZZO-a, a popodne se namiruju iz privatnih džepova? A navodno ginu za svoje pacijente.
Pogledajmo popis potencijalnih kandidata
Ako odgovorni u ovoj zemlji žele do kraja privatizirati zdravstvo, neka se to jasno kaže, pa ako prođe, prođe. To bi čak možda bilo i poštenije nego ovo fušarenje na sve strane i skretanje pacijenata u privatne kapacitete gdje će pretragu ili zahvat koji bi u bolnici čekali godinu dana, dobiti već preksutra. Ma kome se ovdje mažu oči? Danas su više dnevnih novina objavljena nagađanja o tome tko bi sve mogao biti kandidat za ravnatelja KBC Sestre milosrdnice. Novinari ih nisu isisali iz prsta nego im je to preneseno iz dobro obaviještenih anonimnih izvora. Pa pogledajmo samo taj paušalni popis ne tvrdeći da će se te osobe na kraju i kandidirati.
Tu je, recimo, dr. Vanja Bašić Kes, pročelnica Klinike za neurologiju u Vinogradskoj, koja – da mi dodamo – paralelno radi u privatnoj Poliklinici Rotim, odnosno u njihovoj Specijalnoj bolnici Neurospine, koja je na svojim stranicama i reklamira. A čija je vlasnica Cecilija Rotim, medicinska sestra i supruga drugog zaposlenika Vinogradske, dr. Krešimira Rotima, koji je u KBC Sestre milosrdnice predstojnik Klinike za neurokirurgiju.
Zatim se spominje dr. Damir Vargić, pročelnik Zavoda za kirurgiju glave i vrata, koji je, doduše, već demantirao da će se natjecati za ravnatelja Vinogradske. Ali i taj pročelnik radi privatno, baš kao i bivši ravnatelj KBC-a Mario Zovak koji je nedavno podnio ostavku. Vargićevo ime navodilo se na stranicama privatne Poliklinike Unimedic. Tamo ga više nema, ali zato ima niz doktora primarno zaposlenih u KBC Sestre milosrdnice, može svatko baciti pogled pa će vidjeti. Za njih radi i dr. Goran Geber s Klinike za otorinolaringologiju i kirurgiju glave i vrata, još jedan navodni kandidat za ravnatelja KBC-a Sestre milosrdnice.
Mreža je nevjerojatna, ekstenzije, rukavci, vlasništva
Navodi se dalje da je u kombinaciji za ravnatelja i dr. Ivo Bogdan koji je sa suprugom vlasnik Kardiološke poliklinike Bogdan. A premišlja se oko kandidature, kažu, i dr. Mirna Šitum, predstojnica Klinike za kožne i spolne bolesti u Vinogradskoj. Koja se već jednom natjecala i koja paralelno vodi biznis i u privatnoj Poliklinici Edumed. Koja je, pak, ”edukacijski centar za estetsku kirurgiju licenciran od Ministarstva zdravstva”.
Malo sam danas kopala po stranicama svih tih privatnih poliklinika i već se od toga osjećam kao da imam tumor na mozgu. A nisam još zagrebla ni pola milimetra. Mreža je upravo nevjerojatna, ekstenzije, rukavci, vlasništva, kadrovi, bolničke profesure na djelu, ludilo. A sigurno je ista stvar i drugdje po Hrvatskoj. Dakle? Ministre? Što ćemo? Valjda jedini problem hrvatskog zdravstva nije prgava narav doktorice Zadravec?