Politiku katkad treba promatrati u duljim vremensko-sadržajnim kontekstima. Skoro cijela hrvatska javnost već danima smrtno ozbiljno, katkad i dramatično, raspravlja o odluci zagrebačkog gradonačelnika da s čelnih mjesta Uprave Zagrebačkog holdinga smijeni Nikolu Vukovića i Antu Samodola, koje je sam postavio. U raspravama o ovom slučaju ide se toliko daleko, da se spominje kako ta smjena možda označava početak kraja Tomaševića i Možemo.
Sve bi to bilo u redu i logično kad bi Tomislav Tomašević i Možemo bili u trećoj ili četvrtoj godini svog zagrebačkog mandata. Međutim, gospodin Tomašević tek je u petom mjesecu svog mandata. Tomašević koji je postao gradonačelnik zamalo pa aklamacijom, formalno pravno je gotovo nesmjenjiv.
Nadalje, zahvaljujući koaliciji Možemo i SDP-a, Tomašević i njegova stranka imaju čvrstu većinu u Gradskoj skupštini. Puno čvršću nego Plenković u Saboru. I kako bi onda smjena šefova Holdinga mogla označiti početak kraja Možemo i ugroziti Tomaševićevu poziciju? Čini se baš nikako, osobito kad je riječ o gradonačelniku.
Je li Tomašević pogriješio?
Drugo je pitanje je li Tomašević pogriješio smjenjujući Vukovića i Samodola. Puno je inteligentnije i efikasnije što prije smijeniti ljude. s kojima ne možete surađivati, nego zbog takozvanog pozitivnog PR-a odgađati krizu, pa se onda suočiti s eskalacijom krize za šest mjeseci ili godinu dana. Tomašević je ,ako zaista nije mogao učinkovito surađivati s Vukovićem i Samodolom, povukao jedini mogući potez, pravodobno raskidajući tu suradnju.
Ovdje, prije svega, treba razumjeti da je Tomislav Tomašević osobno odgovoran za sve bitne političke odluke u Zagrebu, a vođenje Holdinga nužno jest pitanje političke odluke. Ako Zagrebu krene bolje, za dvije se godine apsolutno nitko neće sjećati smjene u Holdingu. Ako Zagrebu ne bude išlo dobro, Tomašević i Možemo platit će račun na izborima.
No, bitno je naglasiti da Tomašević ima pravo smjenjivati ljude u gradskom vodstvu, uključujući i one koje je sam izabrao; dapače, ako misli da ti ljudi, Vuković, Samodol ili bilo tko treći, ne rade svoj posao u skladu s njegovim zahtjevima i vizijama, logično je da ih smijeni. Jer, ponovimo, građani su odgovornost za stanje u Zagrebu izravno dali gospodinu Tomaševiću, a ne bilo kojem šefu bilo kojeg segmenta upravljanja Zagrebom.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Hermanova izjava – Shit of The Year
Smjene u vrhu Zagrebačkog holdinga relativno su marginalan događaj, kao što je to ispravno prokomentirao predsjednik Zoran Milanović. No, reakcije šefova zagrebačkog HDZ-a na te smjene politički su mnogo važnije, jer, ponovo, govore o mentalitetu političkog nasilništva i izostanku bilo kakvog, minimalnog političkog morala.
Dakle, Mislav Herman, glavni kandidat za novog predsjednika zagrebačkog HDZ-a na televiziji je doslovno rekao da “smjena u Holdingu predstavlja knock down, a možda i knock out za gradonačelnika Tomaševića. Knock out kako znamo, znači izbacivanje iz igre. E sada, zaista morate biti teži politički analfabet, ili bezočni politički nasilnik, da prognozirate kako će netko, tko ispred sebe ima četiri godine neoborivog mandata, baš u ovom trenutku biti izbačen iz igre. Rječnikom Feral Tribunea, Hermanova izjava o knock downu i knock outu kandidira za Shit of the Year.
HDZ-ovo poricanje odgovornosti
Još je, međutim, gore HDZ-ovo poricanje odgovornosti za Bandićev kriminal, koji je Zagreb doveo u sadašnje, katastrofalno stanje. Svi znamo da je u nekoliko posljednjih godina HDZ podržavao sve važnije Bandićeve odluke, jer je Bandić HDZ-u jamčio stabilnu većinu u parlamentu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Praviti se da to nije bilo tako, i još pozivati novog gradonačelnika da prestane istraživati kosture iz ormara bivšeg gradonačelnika nije samo dno bilo kakvog političkog morala. Takvo, doista jadno licemjerno ponašanje HDZ-a zorno objašnjava zašto se vladajuća nacionalna stranka ni na jednim izborima ne može približiti preuzimanju vlasti u Zagrebu.
Smjene u Holdingu neće osobito uzdrmati Tomaševića. Ali, reakcije na nju puno govore o zagrebačkom HDZ-u
HDZ njima otkriva svoj mentalitet političkog nasilništva i izostanak bilo kakvog, minimalnog političkog morala
Zaista morate biti teži politički analfabet, ili bezočni politički nasilnik, da prognozirate kako će netko, tko ispred sebe ima četiri godine neoborivog mandata, baš u ovom trenutku biti izbačen iz igre. Rječnikom Feral Tribunea, Hermanova izjava o knock downu i knock outu kandidira za Shit of the Year.
Politiku katkad treba promatrati u duljim vremensko-sadržajnim kontekstima. Skoro cijela hrvatska javnost već danima smrtno ozbiljno, katkad i dramatično, raspravlja o odluci zagrebačkog gradonačelnika da s čelnih mjesta Uprave Zagrebačkog holdinga smijeni Nikolu Vukovića i Antu Samodola, koje je sam postavio. U raspravama o ovom slučaju ide se toliko daleko, da se spominje kako ta smjena možda označava početak kraja Tomaševića i Možemo.
Sve bi to bilo u redu i logično kad bi Tomislav Tomašević i Možemo bili u trećoj ili četvrtoj godini svog zagrebačkog mandata. Međutim, gospodin Tomašević tek je u petom mjesecu svog mandata. Tomašević koji je postao gradonačelnik zamalo pa aklamacijom, formalno pravno je gotovo nesmjenjiv.
Nadalje, zahvaljujući koaliciji Možemo i SDP-a, Tomašević i njegova stranka imaju čvrstu većinu u Gradskoj skupštini. Puno čvršću nego Plenković u Saboru. I kako bi onda smjena šefova Holdinga mogla označiti početak kraja Možemo i ugroziti Tomaševićevu poziciju? Čini se baš nikako, osobito kad je riječ o gradonačelniku.
Je li Tomašević pogriješio?
Drugo je pitanje je li Tomašević pogriješio smjenjujući Vukovića i Samodola. Puno je inteligentnije i efikasnije što prije smijeniti ljude. s kojima ne možete surađivati, nego zbog takozvanog pozitivnog PR-a odgađati krizu, pa se onda suočiti s eskalacijom krize za šest mjeseci ili godinu dana. Tomašević je ,ako zaista nije mogao učinkovito surađivati s Vukovićem i Samodolom, povukao jedini mogući potez, pravodobno raskidajući tu suradnju.
Ovdje, prije svega, treba razumjeti da je Tomislav Tomašević osobno odgovoran za sve bitne političke odluke u Zagrebu, a vođenje Holdinga nužno jest pitanje političke odluke. Ako Zagrebu krene bolje, za dvije se godine apsolutno nitko neće sjećati smjene u Holdingu. Ako Zagrebu ne bude išlo dobro, Tomašević i Možemo platit će račun na izborima.
No, bitno je naglasiti da Tomašević ima pravo smjenjivati ljude u gradskom vodstvu, uključujući i one koje je sam izabrao; dapače, ako misli da ti ljudi, Vuković, Samodol ili bilo tko treći, ne rade svoj posao u skladu s njegovim zahtjevima i vizijama, logično je da ih smijeni. Jer, ponovimo, građani su odgovornost za stanje u Zagrebu izravno dali gospodinu Tomaševiću, a ne bilo kojem šefu bilo kojeg segmenta upravljanja Zagrebom.
Hermanova izjava – Shit of The Year
Smjene u vrhu Zagrebačkog holdinga relativno su marginalan događaj, kao što je to ispravno prokomentirao predsjednik Zoran Milanović. No, reakcije šefova zagrebačkog HDZ-a na te smjene politički su mnogo važnije, jer, ponovo, govore o mentalitetu političkog nasilništva i izostanku bilo kakvog, minimalnog političkog morala.
Dakle, Mislav Herman, glavni kandidat za novog predsjednika zagrebačkog HDZ-a na televiziji je doslovno rekao da “smjena u Holdingu predstavlja knock down, a možda i knock out za gradonačelnika Tomaševića. Knock out kako znamo, znači izbacivanje iz igre. E sada, zaista morate biti teži politički analfabet, ili bezočni politički nasilnik, da prognozirate kako će netko, tko ispred sebe ima četiri godine neoborivog mandata, baš u ovom trenutku biti izbačen iz igre. Rječnikom Feral Tribunea, Hermanova izjava o knock downu i knock outu kandidira za Shit of the Year.
HDZ-ovo poricanje odgovornosti
Još je, međutim, gore HDZ-ovo poricanje odgovornosti za Bandićev kriminal, koji je Zagreb doveo u sadašnje, katastrofalno stanje. Svi znamo da je u nekoliko posljednjih godina HDZ podržavao sve važnije Bandićeve odluke, jer je Bandić HDZ-u jamčio stabilnu većinu u parlamentu.
Praviti se da to nije bilo tako, i još pozivati novog gradonačelnika da prestane istraživati kosture iz ormara bivšeg gradonačelnika nije samo dno bilo kakvog političkog morala. Takvo, doista jadno licemjerno ponašanje HDZ-a zorno objašnjava zašto se vladajuća nacionalna stranka ni na jednim izborima ne može približiti preuzimanju vlasti u Zagrebu.