Koliko je teško dati i dobiti otkaz u javnom sektoru najbolje ilustrira jučerašnji događaj – konferencija za medije splitskog gradonačelnika Ivice Puljka povodom otkaza jednom gradskom službeniku. Čovjek je dobio otkaz jer je, kako kaže gradonačelnik “utvrđen niz nepravilnosti” – od lažnih bolovanja za vrijeme kojih je radio u inozemstvu, netočne evidencije radnog vremena, pa sve do toga da se osam dana nije pojavio na poslu.
Već godinama se priča o prevelikom broju zaposlenih u javnom sektoru, bilo da se radi o državnoj ili lokalnoj administraciji, ministarstvima, agencijama, gradovima, općinama, županijama, pa i državnim i javnim firmama, no do sada nitko nije uspio identificirati točan broj ljudi koji su višak, a onda, naravno, ni otpustiti ljude koji su na izmišljenim radnim mjestima ili ne obavljaju svoj posao.
Nitko pouzdano ne zna koliki je višak zaposlenih
Pojedini ekonomisti iznosili su procjene o čak 20 do 30 posto zaposlenih u javnoj administraciji koji su višak. Iako se radi o zaista velikom postotku, on se ne čini toliko nerealan, ako znamo da se u javnom sektoru često zapošljava kada netko treba posao, a ne kada postoji stvarna potreba za novim radnim mjestom. Također, poznato je i da se poslovi prečesto dobivaju “preko veze” bilo da se radi o političkim ili rodbinskim vezama, ili naprosto o najjednostavnijoj korupciji – kupovanju radnog mjesta.
No, za razliku od privatnog sektora, gdje se otkazi daju i dobivaju svakodnevno – čim netko nije zadovoljan svojim poslom odlazi drugdje, a isto tako poslodavci, kada nisu zadovoljni radnikom ili se smanjio obujam posla, bez odgađanja otpuštaju, u javnom sektoru stvari su malo drugačije. Otkazi u javnom sektoru vrlo često završavaju sudskim sporovima, koje (bivši) radnici vrlo često i dobivaju, iako postoje očiti razlozi zašto ta osoba više ne bi trebala raditi na poziciji na kojoj je do otkaza radila.
Otkaz zbog lažne diplome – sud vraća na posao
U prošlosti smo imali cijeli niz pomalo bizarnih primjera u kojima su ljudi, u javnom sektoru, vraćani na posao iako je to radi čega su dobili otkaz nespojivo s nastavkom rada u istoj organizaciji. Na primjer, sudski spor protiv poslodavca dobila je šefica financija Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje koji kontrolira rad obrazovnog sustava. Šefica financija u toj instituciji dobila je 2014. godine otkaz, jer je utvrđeno da je radila s lažnom diplomom.
U radnoj knjižici imala je upisanu visoku stručnu spremu, stečenu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, no nakon provjere utvrđeno je da je diploma lažna. Dobila je izvanredni otkaz zbog “osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa”. Nakon višegodišnjeg sudovanja, na više instanci, Županijski sud u Split prošle je godine odlučio da je otkaz nezakonit i vratio je na posao. Sud je, naime, utvrdio da je napravljena proceduralna pogreška jer se poslodavac o otkazu, prema Zakonu o radu, morao konzultirati s radničkim vijećem, što nije učinjeno. Inače, gospođa je u međuvremenu diplomirala na fakultetu u Travniku.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Otkaz samo ako golim rukama zadavite šefa
Jedan od poznatijih primjera je i slučaj Jurice Prskala, bivšeg člana uprave Hrvatskih autocesta koji je 2010. dobio otkaz nakon što je uhićen pod sumnjom da je sudjelovao u namještanju poslova na autocesti Zagreb – Split. Radi se o poznatoj aferi bojanja tunela. Prskalo je tužio HAC i nakon otprilike šest godina vraćen je na posao.
HAC ga je vratio na radno mjesto inženjera, a uz to su mu morali isplatiti plaće za vrijeme dok nije radio. S obzirom na to da je bio član uprave, radilo se o višemilijunskom iznosu. Inače, otkaz je dobio uz obrazloženje da nastavak radnog odnosa nije moguć zbog narušenog povjerenja između poslodavca i radnika, s obzirom na karakter kaznenih djela za koje ga se sumnjičilo.
Uglavnom, kao što je vidljivo iz ovih primjera, dobiti zakonit otkaz u javnom sektoru nije baš lako. Vjerojatno morate golim rukama zadaviti šefa nasred ureda, da bi se to ocijenilo valjanim razlogom za otkaz.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Splitska vlast sazvala je presicu zbog otpuštanja jednog uhljeba. Toliko je teško u javnom sektoru dobiti otkaz
Otkazi u javnom sektoru vrlo često završavaju sudskim sporovima, koje (bivši) radnici vrlo često i dobivaju
U prošlosti smo imali cijeli niz pomalo bizarnih primjera u kojima su ljudi, u javnom sektoru, vraćani na posao iako je to radi čega su dobili otkaz nespojivo s nastavkom rada u istoj organizaciji
Koliko je teško dati i dobiti otkaz u javnom sektoru najbolje ilustrira jučerašnji događaj – konferencija za medije splitskog gradonačelnika Ivice Puljka povodom otkaza jednom gradskom službeniku. Čovjek je dobio otkaz jer je, kako kaže gradonačelnik “utvrđen niz nepravilnosti” – od lažnih bolovanja za vrijeme kojih je radio u inozemstvu, netočne evidencije radnog vremena, pa sve do toga da se osam dana nije pojavio na poslu.
Već godinama se priča o prevelikom broju zaposlenih u javnom sektoru, bilo da se radi o državnoj ili lokalnoj administraciji, ministarstvima, agencijama, gradovima, općinama, županijama, pa i državnim i javnim firmama, no do sada nitko nije uspio identificirati točan broj ljudi koji su višak, a onda, naravno, ni otpustiti ljude koji su na izmišljenim radnim mjestima ili ne obavljaju svoj posao.
Nitko pouzdano ne zna koliki je višak zaposlenih
Pojedini ekonomisti iznosili su procjene o čak 20 do 30 posto zaposlenih u javnoj administraciji koji su višak. Iako se radi o zaista velikom postotku, on se ne čini toliko nerealan, ako znamo da se u javnom sektoru često zapošljava kada netko treba posao, a ne kada postoji stvarna potreba za novim radnim mjestom. Također, poznato je i da se poslovi prečesto dobivaju “preko veze” bilo da se radi o političkim ili rodbinskim vezama, ili naprosto o najjednostavnijoj korupciji – kupovanju radnog mjesta.
No, za razliku od privatnog sektora, gdje se otkazi daju i dobivaju svakodnevno – čim netko nije zadovoljan svojim poslom odlazi drugdje, a isto tako poslodavci, kada nisu zadovoljni radnikom ili se smanjio obujam posla, bez odgađanja otpuštaju, u javnom sektoru stvari su malo drugačije. Otkazi u javnom sektoru vrlo često završavaju sudskim sporovima, koje (bivši) radnici vrlo često i dobivaju, iako postoje očiti razlozi zašto ta osoba više ne bi trebala raditi na poziciji na kojoj je do otkaza radila.
Otkaz zbog lažne diplome – sud vraća na posao
U prošlosti smo imali cijeli niz pomalo bizarnih primjera u kojima su ljudi, u javnom sektoru, vraćani na posao iako je to radi čega su dobili otkaz nespojivo s nastavkom rada u istoj organizaciji. Na primjer, sudski spor protiv poslodavca dobila je šefica financija Nacionalnog centra za vanjsko vrednovanje koji kontrolira rad obrazovnog sustava. Šefica financija u toj instituciji dobila je 2014. godine otkaz, jer je utvrđeno da je radila s lažnom diplomom.
U radnoj knjižici imala je upisanu visoku stručnu spremu, stečenu na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, no nakon provjere utvrđeno je da je diploma lažna. Dobila je izvanredni otkaz zbog “osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa”. Nakon višegodišnjeg sudovanja, na više instanci, Županijski sud u Split prošle je godine odlučio da je otkaz nezakonit i vratio je na posao. Sud je, naime, utvrdio da je napravljena proceduralna pogreška jer se poslodavac o otkazu, prema Zakonu o radu, morao konzultirati s radničkim vijećem, što nije učinjeno. Inače, gospođa je u međuvremenu diplomirala na fakultetu u Travniku.
Otkaz samo ako golim rukama zadavite šefa
Jedan od poznatijih primjera je i slučaj Jurice Prskala, bivšeg člana uprave Hrvatskih autocesta koji je 2010. dobio otkaz nakon što je uhićen pod sumnjom da je sudjelovao u namještanju poslova na autocesti Zagreb – Split. Radi se o poznatoj aferi bojanja tunela. Prskalo je tužio HAC i nakon otprilike šest godina vraćen je na posao.
HAC ga je vratio na radno mjesto inženjera, a uz to su mu morali isplatiti plaće za vrijeme dok nije radio. S obzirom na to da je bio član uprave, radilo se o višemilijunskom iznosu. Inače, otkaz je dobio uz obrazloženje da nastavak radnog odnosa nije moguć zbog narušenog povjerenja između poslodavca i radnika, s obzirom na karakter kaznenih djela za koje ga se sumnjičilo.
Uglavnom, kao što je vidljivo iz ovih primjera, dobiti zakonit otkaz u javnom sektoru nije baš lako. Vjerojatno morate golim rukama zadaviti šefa nasred ureda, da bi se to ocijenilo valjanim razlogom za otkaz.